Tekst: Jovan Dragišić
Foto: Sandra Šimunović / Cropix

NE SAMO da je novi Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO) najrestriktivniji u državi, nego se preko njega rješavaju HDZ-ova unutarstranačka pitanja, a on uopće ne bi prošao da su HDZ-ovi koalicijski partneri bili pošteni.

Možda najčudnije u svemu je što HDZ donosi ovaj zakon iako ga po istraživanjima javnog mnijenja čak 65 posto ne podržava. Dakle, HDZ zapravo ne može dobiti ništa kod svojih birača, može samo izgubiti glasove svih koji će ostati ogorčeni zakonom, a popularnost izvan stranačke baze će mu zasigurno pasti.

"Mislim da se radi o dvije stvari. S jedne strane tu je kompenzacija Crkvi za neke odluke koje su išle mimo njene političke volje, a s druge strane mi se čini da su upali u koloplet unutarstranačkih problema nakon odlaska Ive Sanadera, pa se kroz ovakva pitanja vode unutarstranačke borbe za zauzimanje pozicija", smatra politički analitičar Davor Gjenero.

Najrigorozniji zakon u Europi

Podaci zaista daju za pravo kritičarima koji tvrde da se radi o najrestriktivnijem zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji u Europi. Velik dio europskih država zapravo uopće nama zakone koji posebno definiraju pravila MPO, u nekim su zemljama ti zakoni vrlo liberalni, dok su u nekima, a tu se posebno ističu Njemačka i Italija, oni strogi u teoriji, a puno labaviji u praksi.

U Njemačkoj je, primjerice, na snazi Zakon o zaštiti embrija, koji je uvršten u kazneni zakon i čak propisuje zatvorske kazne u slučaju opasnog kršenja svojih odredbi. No, i taj zakon dopušta liječnicima diskrecijsko pravo zamrzavanja zametaka ako je to u interesu žene. U Italiji je najsporniji članak rigoroznog zakona, onaj o zamrzavanju zametaka, pao na Ustavnom sudu. Obje države pristup MPO uvjetuju samo heteroseksualnom vezom, koja može ali ne mora biti bračna.

"Apsolutna zabrana zamrzavanja zametaka nigdje ne postoji. U Italiji je taj članak zakona pao na Ustavnom sudu i očekujem kako će parlamentarna rasprava o njemu biti vrlo žestoka, a u Njemačkoj liječnici mogu zamrznuti zametak u određenim slučajevima. Raspitali smo se o tom pitanju kod kolega i saznali da se u praksi 95 posto embriji zamrzavaju, tako da argumenti ministra Milinovića ne stoje", rekao je za Index dr. Mirando Mrsić iz SDP-a.

I Turska je bolja od Hrvatske

Niti jedna druga država u Europi nema apsolutno zabranu zamrzavanja embrija kao ovu što je izglasana u Hrvatskoj. Zanimljivo je da čak i u Turskoj, u kojoj je dostupnost MPO možda najsličnija hrvatskom slučaju, postoji mogućnost zamrzavanja embrija. U Turskoj se dopuštenje za MPO može dobiti ukoliko su muškarac i žena u braku, ukoliko nemaju djece i ukoliko im liječnik izda potvrdu da su sve druge mogućnosti iscrpljene, no embriji se smiju zamrzavati ukoliko oba roditelja daju pristanak. Radi se, ukoliko netko ne zna, u državi u kojoj vlada islamistička stranka, a u kojoj sekularnost garantira vojska time što svakih desetak godina na ulice izvede tenkove.

Nadalje, njemački i talijanski slučaj pokazali su da je s restrikcijom zakona za trećinu smanjen uspjeh postupka, povećan broj višeplodnih trudnoća te učetverostručen broj parova koji se odlaze liječiti u inozemstvo.

U drugim europskim državama dostupnost MPO ili nije regulirana bračnim stanjem i seksualnim opredjeljenjem, ili je dostupna parovima koji su u braku ili zajednici sličnoj braku. Zanimljivo je što većina zemalja ne definira pojam "zajednice slične braku", tako da je ona dostupna i lezbijkama. Lezbijkama je MPO definitivno dostupna u državama koje ne stavljaju ograničenja dostupnosti osim punoljetnosti i dobne granice koja se uglavnom kreće oko 40 do 45 godina (neka, kao Španjolska, uopće nemaju gornju dobnu granicu). Zapravo, kad se priča o dostupnosti MPO u većem dijelu Europe, ključni prijepori dotiču se seksualnog opredjeljenja roditelja, kloniranja, surogatnih majki i sličnih problema, dok je brak zapravo sekundaran. Osim u Turskoj, koja živi u stalnoj delikatnoj ravnoteži između islamizma i sekularizma.
 
Teorija i praksa

"Postoje odredbe o braku ili izvanbračnim zajednicama u nekim državama, ali koliko smo saznali od kolega iz Europe, nitko vas ne pita u kakvoj ste zajednici. Par kad dođe na oplodnju, jednostavno se pretpostavlja da su zajedno. To ispitivanje koje je omogućeno hrvatskim zakonom je diskriminacija po bračnom statusu, bez obzira na licemjerni amandman o vanparničnom dokazivanju izvanbračne zajednice. Za neke stvari kao što je upravni postupak zakonodavac zahtijeva da donese potvrdu iznad tri godine zajedno živite, a u ovom ćete slučaju morati izvanparnično dokazivati da ste u izvanbračnoj zajednici", kaže Mrsić.

Dodatni problem koji proizlazi iz hrvatskog zakona je obavezno ostavljanje podataka u slučaju doniranja sperme. Takve odredbe postoje u određenom broju zemalja, među kojima se ističu skandinavske zemlje i Austrija, ali to nije bez svojih problema. "Banke sperme su u skandinavskim zemljama nestale, jer nitko ne želi nakon da mu nakon 30 godina na vrata dođe dijete koje je dobilo njegove podatke. U nekim se zemljama taj problem rješava tako da dijete u slučaju potrebe može saznati medicinske podatke biološkog oca i to je u redu", kaže Mrsić.

Praksa je također pokazala da stavljanje restrikcija na proces MPO ne donosi ništa osim egzodus izvan granica vlastite države upravo u cilju traženja alternativnih zemalja na kojima se za cijenu od osam do dvanaest tisuća eura može provesti postupak. Njemačke su novine još 2007. pisale o "medicinskom turizmu" na istok Europe i u Španjolsku, a španjolske klinike za plodnost su ove godine čak uvrstile MPO u turističku ponudu zemlje.

Kako su koalicijski partneri odigrali ulogu Poncija Pilata

Najgore od svega je što je hrvatski zakon direktno prošao uz amen dvije stranke unutar vladajuće koalicije koje su protiv njega. HSS je glasao protiv zakona, ali je ostao ispuniti kvorum, dok je HSLS zapravo lakonski oprao odgovornost sa sebe.

"Čini mi se da je nedopustivo je ponašanje koalicijskih partnera, posebno HSLS-a koji nastoji zadržati poziciju liberalne organizacije. U Vladi se odluke prema koalicijskom sporazumu donose konsenzusom. Đurđa Adlešič je izašla sa sjednice Vlade i misli da je tako skinula odgovornost. isto tako član vlade iz SDSS-a o tom zakonu nije postavljao pitanja. To se ne radi tako, u koalicijskoj Vladi i najmanji partner ima deklarativno jednaku muć i takav zakon je trebao pasti na Vladi da su koalicijski partneri bili pošteni i preuzeli odgovornost", smatra Gjenero.