NA DANAŠNJI dan potpisani su Rimski ugovori, kojima je Jugoslavija službeno priznala talijansku vlast u gradu Rijeci. Bilo je to konačno rješenje spora koji je trajao od kraja Prvog svjetskog rata. Rijeka je ostala u rukama Talijana sve do kraja Drugog svjetskog rata.

Iredentizam

Talijanske pretenzije na istočnu obalu Jadrana stare su koliko i sama država. Njihovi političari još su u 19. stoljeću napominjali da ujedinjenje Italije još nije gotovo te spominjali dalmatinske gradove i Istru. Ovi su teritoriji bili glavni razlog zašto je Italija promijenila stranu u Prvom svjetskom ratu te napala Austro-Ugarsku. 

Kad je rat bio gotov, talijanska vojska krenula je na Dalmaciju, no nastao je problem u Parizu. Tamošnji čelnici Antante nisu se mogli dogovoriti s Talijanima koji su neumorno tražili da im se prizna što im je obećano. Situacija nije riješena tijekom mirovne konferencije, već se nastavila u 1920-e.

U rujnu 1919. talijanski pjesnik Gabriele D'Annunzio okupio je skupinu vojnika i dobrovoljaca te zauzeo Rijeku, sve u ime talijanskog nacionalizma. Tražio je ujedinjenje s Italijom te boravio tamo sve do jeseni iduće godine.

Rapalskim ugovorom Italija je stekla Istru, Zadar te nekoliko otoka, a Rijeka je proglašena neovisnom (Slobodna Država Rijeka). Međutim, bila je to samo privremena solucija dok talijanska vlada ne pronađe bolje rješenje.

Slobodna Država Rijeka

Situacija u Slobodnoj Državi Rijeci bila je loša. Ekonomska djelatnost je naglo pala nakon raspada veza s Bečom i Budimpeštom, a politička situacija je bila nestabilna. Talijanski nacionalisti borili su se za vlast s drugim skupinama, a 1922. godine izveli puč i preuzeli kontrolu.

Talijanske vlasti koristile su ovu situaciju kako bi izvršile pritisak na vladu Kraljevine SHS. 1924. godine potpisani su Rimski ugovori kojima je sklopljen savez između Italije i SHS-a. Drugi dio ugovora ticao se priznanja aneksije Rijeke. Potpisnici su bili Benito Mussolini i Nikola Pašić. 

U Italiji se toga dana slavilo, a novine su pisale o povijesnoj pobjedi. U Rijeci je tijekom talijanske vlasti slavensko stanovništvo bilo izolirano i odbačeno, a ponekad i maltretirano. 1945. godine grad je vraćen Hrvatskoj.