PROLAZ između Savske ceste i Trga Dražena Petrovića - koji se prije nekoliko desetljeća ubrajao u jedan od najprestižnijih poslovnih prostora u Zagrebu - danas je neugledno mjesto gdje su teško vidljivi ostaci stare slave.

Cibonin prolaz, nazvan po košarkaškom klubu čije je sjedište u obližnjoj sportskoj dvorani, u memoriji sjećanja Zagrepčana slovi kao mjesto gdje su se nalazili prestižni butici, karakteristični za osamdesete i devedesete godine prošlog stoljeća, trgovine poznatih brendova, ukusno uređeni kafići i nekoliko dobrih restorana.

Mjesto za trgovački centar nije odabrano slučajno - sportska dvorana u neposrednoj blizini tada je bila dobro posjećena, a raskrižje tramvajskih linija dovodi brojne Zagrepčane u blizinu prolaza Cibona. 

Prvi zagrebački shopping mall

Cibonin prolaz nije bio prvi zagrebački shopping mall - prije njega nastali su Pothodnik Glavnog kolodvora i Passage u Iličkom neboderu - ali bio je moderniji od njih, na više etaža i s neusporedivo brojnijom ponudom usluga, trgovina i ugostiteljstva.

Posrnuli simbol zagrebačke trgovine - ali i restoraterstva - sagrađen je s cijelim sportskim kompleksom Cibona uoči Univerzijade 1987. godine. Istodobno su, između 1986. i 1987. godine, sagrađeni sportska dvorana, Cibonin toranj, prolaz s trgovinama te je uređena cijela okolina objekta. Sportska dvorana Cibona otvorena je 30. lipnja 1987., neposredno uoči Univerzijade, svjetskih studentskih sportskih igara, održanih između 8. i 19. srpnja iste godine.

Početkom stoljeća Cibonin toranj, u kojem su se nalazile i tvrtke poput Microsofta Hrvatska, u većinskom dijelu kupila je tvrtka Agrokor Ivice Todorića. Ove godine tvrtka Fortenova kao nasljednik Agrokora prodala je većinu "Mirkove cigare" - kako se Cibonin toranj kolokvijalno nazivao prema košarkaškoj legendi i treneru KK Cibone Mirku Novoselu - koncernu Agram. Agram upravo preuređuje toranj, dok je grad Zagreb preuzeo obnovu okoliša. Nedavno je najavljena i obnova košarkaške dvorane.

Prolaz Cibona, na adresi Savska 28, trenutačno je poluprazan, vlasnici zatvorenih lokala - neki bez želje da im se navode imena kažu da su morali platiti mito kako bi uopće došli do poslovnog prostora na toj adresi - nisu osobito razgovorljivi. Ipak, nekoliko kafića i trgovina još uvijek radi čekajući da prolaz zablista u starom sjaju.

"Zlatno doba Cibone, od kafića, apoteke, samoposluge..."

"Bilo je to zlatno doba Cibone, ljudi su dolazili na utakmice i pothodnik je bio pun lokala od samoposluživanja, Subwaya do odlično uređenog kafića Polo. Imao sam biljnu apoteku u sporednom prolazu, a prednost je bilo prirodno svjetlo izvana", sjeća se tih vremena mr. Drago Plečko, najpoznatiji zagovornik alternativnih znanosti u Hrvatskoj.

"Dolazili su svako malo iz kluba, Mirko Novosel koji je bio mastermind svih uspjeha naše košarke, sjećam se i igrača Danka Cvjetičanina. S druge strane je bio lokal Dražena Petrovića Amadeus. Uvijek je tamo bila Biserka Petrović sa suprugom, a lokal je bio pun ljudi. U podrumu je bila pivnica, ne sjećam se imena.

To razdoblje koje je bilo najbolje pamtim i po vrlo dobrom direktoru Serjanoviću. Stvari su funkcionirale dok klubu nije krenulo loše. U lokalima koji su radili predugo su se sve više javljali neredi, čak pucnjave. Dogodilo se i jedno ubojstvo. S obzirom na idealnu lokaciju nadam se da će grad ponovno sve aktivirati", prisjeća se Plečko zlatnih dana Cibonina prolaza.

Novinske crne kronike iz 1991. godine zabilježile su ubojstvo u Ciboninu prolazu, nekoliko pucnjava i fizičkih obračuna te cijelo mjesto prikazale opasnim u večernjim i noćnim satima. To je bio početak kraja prolaza Cibona kao rado posjećenog centra za kupovinu, zabavu i druženje.

Ali, to nije bio jedini razlog pada popularnosti trgovina koje su radile danju i u normalno radno vrijeme.

Zašto je propao Cibonin toranj?

Slobodan Školnik, poznati stručnjak za trgovine koji je vodio nekoliko velikih kompanija, za Index kaže: "Jedan od razloga propasti Cibonina tornja je i u smanjenju protoka ljudi koji su tamo odlazili. Ako nemaš vrstu trgovine koja sama privlači posjetitelje, posao ne ide."

"Napokon, to su bili premali prostori, privatni butici i trgovine kakvih danas nema. Danas se tako ne posluje s, primjerice, tekstilom. Zara i H&M imaju trgovine od tisuću kvadrata, kako bi se butici mogli s time nositi", naglašava Školnik.

"Takav način prodaje više ne postoji. Dogodio se razvoj tržišta i rijetko tko može vlastitom kreativnošću i atraktivnošću ići kontra tržišta. Osim toga, to su privatni prostori. Nekad ih je Cibona dodjeljivala svojim igračima, nagrađivala ih je na taj način bez poreza", dodaje Slobodan Školnik te kaže: "Takvi mali dućančići mogu uspjeti ako ih ima na stotine ili tisuće, kao na bazaru u Istanbulu. U Hrvatskoj, kao srednje razvijenoj zemlji, radi se po zapadnom načinu poslovanja. Nema mjesta za male butike, ljudi odlaze u velike shopping centre. Tko će otvoriti trgovinu tamo gdje nikog nema, to je kao da otvoriš dućan u Sahari."

Izgradnja cijelog kompleksa bila je, za današnje norme, vrlo brza, oko godinu dana.

Radove na cijelom kompleksu Cibona izvodila je Građevinska radna organizacija Vladimir Gortan između 1986. i 1987. godine. Projekt su izradili arhitekti Marijan Hržić, Berislav Šerbetić i Ivan Piteša.

Nekada se u Savskoj 28 nalazila Strojevna kartonaža Schmidt i Hudetz, otvorena 1898. godine.

U najboljem razdoblju Cibonina prolaza, krajem osamdesetih godina, na tom se mjestu nalazilo nekoliko raskošnih restorana, pivnica i kafića. U podrumskim prostorima prvo je bila pivnica pa nacionalni restoran te nešto kasnije noćni klub. U blizini se - pored poslovnice i uprave Privredne banke - nalazio Maximo, restoran predviđen za ukusne i skupe ručkove i večere.

Steakovi koji su se pekli na vulkanskom kamenju

Desetak godina kasnije, u istom prostoru nalazio se Black Rock, gdje su steakove pekli na vrućem vulkanskom kamenju.

Na razini prolaza radilo je nekoliko kafića, među kojima su u sjećanju ostali Polo i Amadeus. Tu se nalazio i jedan od prvih specialty coffee kafića u Hrvatskoj. Otvoreno je i nekoliko restorana brze hrane. Najpopularniji, Subway, nalazio se u vanjskoj zgradi, odmah pored tramvajske stanice.

Prema dostupnim podacima, nalazilo više od trideset tvrtki. Neke još uvijek rade, dok su zatvoreni kafići My Bar, Modesty, Life, Fresh te King's beer & Rakia bar. Nema više ni postolarske radnje, fotografske tvrtke Badrov i mjenjačnice. Nekoliko lokala je tako dugo prazno da nema zapisa o tome što se tamo nalazilo.

Propast tog jedinstvenog poslovnog centra podudara se s lošim poslovanjem KK Cibone, koja se nalazila u predstečajnoj nagodbi te s kreditom u Zagrebačkoj banci.

Grad Zagreb je u lipnju 2014. godine sudskom nagodbom preuzeo dugove KK Cibone, odnosno kredit od 43 milijuna kuna, stekavši time u posjed vlasništvo nad tridesetak poslovnih prostora i desetak parkirališnih mjesta.

Grad Zagreb danas ništa ne planira s Ciboninim prolazom - osim redovitog čišćenja zajedničkih prostora koje dijeli sa suvlasnicima.

"Prolaz Cibona između Savske ceste 28 i Trga Dražena Petrovića 3 pod upravljanjem je Gradskog stambeno komunalnog gospodarstva. Prema međuvlasničkom ugovoru te nekretnine, zajednički prostori za održavanje su stubište i površine izvan poslovnih prostora s instalacijama  - prolaz -te slijedom toga o obnovi prolaza, uređenju ili rekonstrukciji, odlučuju suvlasnici. Upravitelj će sukladno takvoj odluci organizirati potrebne radove. Trenutačno se prema usvojenom godišnjem programu upravljanja prolaz redovno čisti i održava u vidu održavanja instalacija", poručuju iz Grada Zagreba.

Dakle, uz obnovljeni Cibonin, danas Agramov toranj, te najavu uređenja sportske dvorane, prolaz Cibona ostat će samo -pometen. Možda to i nije najmudrije rješenje - pomesti problem s kojim se Zagrepčani već dugo susreću.