MIR IZMEĐU Ukrajine i Rusije još se čini daleko, ali svjetska cijena nafte već danima polagano - ali uporno - pada. Što se događa? Je li 137 dolara za barel bio vrhunac?

Dok se svi natječu u jadikovkama zbog sve veće cijene goriva, još od prošlog četvrtka na burzi cijena nafte malčice krivuda, ali jasno pokazuje kamo ide: prema dolje, piše Deutsche Welle.

Barel najkvalitetnije nafte Brent je sa 137 dolara 7. ožujka - što je bila rekordna cijena u posljednjih 14 godina - pala "ispod stotice", na 97.50 dolara. Slično je s američkom sortom WTI, a makar još malo skakuću, tu se ne vidi neki trend bitnog rasta.

Zvuči upravo nevjerojatno da je cijena nafte trenutno već pala na razinu na kojoj je bila prije napada Rusije na Ukrajinu, makar nema baš mnogo optimizma da bi ovaj rat konačno mogao prestati, a još manje da bi bile ukinute sankcije protiv Rusije - što je i kupnju nafte iz te zemlje pretvorilo u rizičan pothvat. Što se onda zapravo događa?

Više razloga, ali jedan je najvažniji

Razloga ima zapravo više, a kako za postaju ARD objašnjava Carsten Fritsch, stručnjak za sirovine Commerzbanka, jedan od najvažnijih se može sažeti u jednoj riječi: Iran.

U vijestima iz Ukrajine je mnogima možda promaklo da se i iz Washingtona i iz Moskve čulo kako njihov spor ne smije imati učinka na suradnju Rusije i Irana na njegovom atomskom programu, a time i na novi međunarodni sporazum o atomskim težnjama Teherana. Prevedeno na jezik burzovnih špekulanata, time se otvara put za ukidanje američkih sankcija protiv Irana i povratak te zemlje na svjetsko tržište nafte, objašnjava bankovni stručnjak.

Jer treba razumjeti i kako se stvara cijena: ne realnom kupnjom, nego su dobar dio potražnje i špekulacije gdje se računa da će cijena nafte rasti. A na pomisao na Iran i na njegovu upravo paničnu želju prodavati svoju naftu kako bi oživio svoje devastirano gospodarstvo, tu i špekulanti brzo shvate da bi tu lako mogli opeći prste.

Drugi je razlog priroda cijene sirovina kao što je nafta: nje zapravo ima, ali je pitanje po kojem trošku ona može biti eksploatirana. To doduše može nešto potrajati, ali kod cijene od preko 100 dolara se itekako opet isplati metoda frackinga. To se osobito odnosi na nalazišta u SAD-u: mnoga su prekinula eksploataciju u doba korone, ali što je cijena veća, to ih opet više počinje s radom.

Korona u Kini je još jedan razlog

I onda je tu još jedan razlog: korona u Kini. Ta zemlja dosljedno provodi politiku "nulte tolerancije" tako da se sad opet zatvaraju pogoni, uvodi se lockdown i sve se zaustavlja. To nije dobra vijest za svjetsko gospodarstvo i čitav lanac opskrbe, ali jest definitivno uzrok manje potražnje nafte na svjetskom tržištu.

Je li onda tih 137 dolara za barel bio rekord koji ove godine više neće biti nadmašen? Tu su svi oprezni: kad bi ekonomisti to doista sigurno znali, baš svi bi onda bili i milijunaši.

Ali Robert Rethfeld iz Wellenreiter Investa za ARD misli: "Kina je čak i u svom planu gospodarskog rasta za ovu godinu predvidjela "samo" 5.5% i kad se sve zbroji i oduzme, on nipošto ne bi uložio svoj zadnji cent u špekulaciju da će cijena nafte opet rasti. Ovaj vrhunac od 137 bi s velikom vjerojatnošću mogao biti rekord ove godine."

U povijesti su sve krize povezane s naftom - od rata Izraela i Egipta i zatvaranja Sueskog kanala pa do Kuvajta i rata protiv Iraka - pokazale: cijena nafte u pravilu eksplodira već onda kad špekulanti očekuju najgore. Kad se to dogodi, onda se zna na čemu smo, a vremenom se pojavljuju i alternative. Ali kad ćemo to vidjeti i na našoj benzinskoj postaji - to je mnogo teže pitanje.