NJEMAČKI mljekarski div Meggle, kako sada stvari stoje, do kraja godine gasi proizvodnju u Hrvatskoj.

>> Meggle do kraja godine gasi proizvodnju u Hrvatskoj, otpustit će 160 ljudi

Iz Megglea, u čijem se vlasništvu nalazi tvornica mlijeka u Osijeku, poručili su kako su se na takav potez odlučili u sklopu restrukturiranja kompanije. Posljedica gašenja proizvodnje u Hrvatskoj bit će i oko 160 otkaza koje će podijeliti radnicima. Drugim riječima, u jeku koronakrize na osječku burzu rada prijavit će se još oko 160 novih nezaposlenih. Iako će dobiti, kako su najavili iz Megglea, otpremnine, većini to neće puno pomoći budući da će morati tražiti novi posao, i to u uvjetima kada posla uglavnom nema. 

Loši uvjeti poslovanja u Hrvatskoj

"Donesena je odluka o restrukturiranju poslovanja u Hrvatskoj i gašenju proizvodnje u Osijeku do kraja godine", ističu u Meggleu, uz šturu najavu da će od sljedeće godine u Hrvatskoj poslovati, kako kažu, kroz novi model poslovanja.

Među razlozima zbog kojih se Meggle odlučio na tako drastičan potez, kažu u toj kompaniji, su loši uvjeti poslovanja u Hrvatskoj. 

"Odluka o gašenju proizvodnje odgađana je više puta zadnjih nekoliko godina s nadom da će se uvjeti poslovanja poboljšati te je konačno donesena tek kada su definitivno istražene sve druge opcije", poručili su u Meggleu. 

Za razliku od Hrvatske, pogone u Srbiji i BiH neće ugasiti

Za razliku od Hrvatske, u Meggleu nisu najavili gašenje proizvodnje u drugim okolnim zemljama u kojima posluju. Meggle, primjerice, od 2011. godine u Kragujevcu u Srbiji posjeduje mljekaru s nešto više od 100 zaposlenih. Bivšu kragujevačku mljekaru Mladost Nijemci su 2011. kupili i preimenovali je u Meggle Srbija, a dnevno, prema podacima te kompanije, proizvodi oko 100 tona mlijeka i ima više od 2500 dobavljača. 

Meggle je još od ranije prisutan i u Bosni i Hercegovini, gdje su u Bihaću 2002. godine pokrenuli vlastitu mljekaru. Meggle u BiH danas zapošljava ukupno više od 200 radnika te surađuje s oko 3000 dobavljača, od kojih godišnje otkupi oko 50 milijuna litara svježeg kravljeg mlijeka, dok je godišnji kapacitet prerade oko 130 milijuna litara mlijeka. 

Meggle za Index: Nikamo ne selimo, nego gasimo jer želimo dugoročno održiv model poslovanja

I dok Meggle u Hrvatskoj gasi proizvodnju, u susjednim državama zapadnog Balkana, po svemu sudeći, ostaje. Stoga je legitimno pitanje zašto im se isplati proizvoditi u, recimo, Srbiji, a u Hrvatskoj ne. 

Za početak, treba reći da u Meggleu kažu kako proizvodnju iz Hrvatske ne sele ni u Srbiju ni u BiH, kako je to dao naslutiti dio hrvatskih političara, već je jednostavno - gase.

"Proizvodnja iz Hrvatske nikamo se ne seli, već se gasi. Odluka o gašenju proizvodnje u Osijeku donesena je na razini Meggle grupe jer se na svakom tržištu želi postaviti dugoročno održiv model poslovanja. Meggle i sada, uz vlastitu proizvodnju, dio asortimana uvozi iz Njemačke, Austrije, Slovačke i BiH, a radi se o proizvodima koje ne možemo proizvoditi u Osijeku", odgovorili su iz Megglea na upit Indexa. 

U Meggleu su se nadali da će se uvjeti poslovanja u Hrvatskoj poboljšati, ali...

Dodaju kako su dugo vagali i tražili druge opcije, uključujući i prodaju, nadajući se da će se uvjeti poslovanja u Hrvatskoj poboljšati. Budući da se to nije dogodilo, a u međuvremenu je izbila i koronakriza, odluka Megglea o gašenju proizvodnje u Osijeku je, ističu u toj kompaniji, konačna. Na hrvatskom će tržištu nastaviti poslovati u segmentu prodaje te će ukupno zapošljavati 30-ak ljudi, uključujući i administraciju. 

Iz Megglea poručuju kako na svakom tržištu nastoje pronaći dugoročno održiv model poslovanja. Na naše pitanje jesu li im uvjeti poslovanja u Srbiji bolji, lakonski odgovaraju kako "svako tržište nosi određene izazove" s kojima se kao kompanija moraju nositi. U Hrvatskoj, čini se, više nisu imali snage boriti se s vjetrenjačama. 

"Na hrvatskom tržištu susreli smo se s nizom izazova, a nova kriza uzorkovana pandemijom koronavirusa rezultirat će snažnim padom prodaje i prihoda i do 40 posto u ovoj godini", napominju iz Megglea te dodaju kako su u zadnjih 15 podina u proizvodnju i poslovanje u Hrvatskoj uložili preko 130 milijuna kuna. 

Radna snaga u Hrvatskoj 40 posto skuplja nego u Srbiji

Jedna od glavnih zamjerki stranih ulagača je da je radna snaga u Hrvatskoj, u usporedbi s okolnim zemljama, preskupa. Iako nas je velik broj novih članica EU proteklih godina prestigao po visini plaća, izdaci za plaće u Hrvatskoj i dalje su veliki, posebno ako u usporedbu uzmemo i zemlje zapadnog Balkana koje, doduše, još nisu u EU, ali su nam u neposrednoj blizini pa ih ulagači itekako imaju u svojim planovima. 

Podaci DZS-a pokazuju da je prosječna bruto plaća u Hrvatskoj u travnju iznosila 9057 kuna ili nešto više od 1200 eura, dok je neto plaća iznosila 6622 kune ili 880 eura. Istodobno, prosječna bruto plaća u Srbiji iznosila je, prema podacima tamošnjeg statističkog zavoda, 695 eura, dok je neto plaća jedva prelazila 500 eura. Drugim riječima, radna snaga u Srbiji znatno je jeftinija od one u Hrvatskoj, otprilike za 40 posto. 

Poseban hrvatski problem s plaćama su velika davanja državi 

Pritom treba naglasiti da hrvatski problem s plaćama ostaju velika davanja državi, posebno u segmentu doprinosa: kada bi ta davanja bila manja, onda bi i neto plaća bila veća. No poduzetnici, pa tako i strani ulagači, gledaju bruto iznos koji moraju izdvojiti za radnika, dok radnik promatra samo neto iznos, odnosno ono što mu sjedne na račun, pa na kraju zapravo plaćama nitko nije zadovoljan: za poslodavce su one prevelike, a za radnike premale. Međutim, da bi se razina davanja iz plaća mogla smanjiti, potrebno je provesti niz reformi koje će pojeftiniti državu, a sve hrvatske vlade su takve manevre dosad zaobilazile u širokom luku. 

Srbija obilno potiče investicije, zbog čega se pretvorila u ulagačku meku

Drugi razlog zbog kojeg se strani ulagači radije odlučuju na ulaganje u Srbiju nego u Hrvatsku su brojne potpore države ulagačima. U Srbiji, primjerice, ulagači mogu dobiti, uz određene uvjete, potpore za otvaranje novih radnih mjesta, a tu su i porezne olakšice. U Hrvatskoj, s druge strane, razina poticaja ulagačima nikada nije išla tako daleko kao u Srbiji. 

Treći razlog zbog kojeg se strani ulagači radije odlučuju na investiranje u Srbiju nego u Hrvatsku je veličina tržišta. Srpsko je tržište veće od hrvatskoga, a preko sporazuma o slobodnoj trgovini s EU i članicama CEFTA-e, kao i s Turskom i s Euroazijskom ekonomskom unijom, u kojoj je vodeća članica Rusija, tvrtkama registriranima u Srbiji otvara se veće tržište od onoga koje se otvara tvrtkama registriranima u Hrvatskoj.