KARLO V. bio je habsburški kralj te najmoćniji vladar u Europi 16. stoljeća. Njegovi teritoriji zauzimali su veći dio Europe, uključujući Austriju, Ugarsku, Češku, Hrvatsku, jug Italije, kao i Španjolsku i njene kolonije u Srednjoj i Južnoj Americi. Poznat je po rečenici: "U mojem carstvu Sunce nikada ne zalazi."

Karlo kao sin najmoćnijih

Rodio se u Gentu u današnjoj Belgiji na okruglu 1500. godinu. Njegovi roditelji bili su važni europski plemići: Filip I. Lijepi i Ivana I. Kastiljska. Očeva strana bila je habsburška, a otac Filipa Lijepog bio je svetorimski car Maksimilijan Habsburški. S druge strane, Ivana I. Kastiljska je bila kći Ferdinanda i Izabele, kraljevskog para koji je ujedinio Španjolsku krajem 15. stoljeća. Karlo je naslijedio mnoge titule svojih roditelja te postao prvi Habsburgovac na španjolskom tronu.

Nakon smrti oca 1506. godine, Karlo je naslijedio Nizozemsku. Godine 1516., nakon smrti djeda Ferdinanda II., postao je kralj Španjolske kao Karlo I., vladajući zajedno s majkom Ivanom, koja je bila proglašena nesposobnom za vladanje. Njegova vladavina obuhvaćala je ne samo Španjolsku već i njezine prekomorske kolonije u Americi, Napuljsko Kraljevstvo, Siciliju i Sardiniju. Godine 1519., nakon smrti djeda Maksimilijana I., izabran je za cara Svetog Rimskog Carstva kao Karlo V., čime je ujedinio ogromne teritorije pod svojom vlašću.​

Carstvo nad kojim Sunce nikada ne zalazi

Karlo V. vladao je teritorijima koji su se protezali preko Europe, Amerike, Afrike i Azije. Njegovo carstvo obuhvaćalo je Španjolsku, Austriju, Burgundske Nizozemske, dijelove Italije poput Napulja, Sicilije i Milana te prostrana područja Novog svijeta, uključujući velike dijelove Srednje i Južne Amerike. Njegovo vrijeme označilo je početak habsburške dominacije u europskim, ali i u svjetskim pitanjima. 

Unatoč ogromnoj moći, Karlo V. suočavao se s brojnim izazovima. Protestantska reformacija, predvođena Martinom Lutherom, dovela je do vjerskih podjela unutar Svetog Rimskog Carstva. Sukobi s francuskim kraljem Franjom I. oko teritorijalnih pitanja u Italiji i drugim dijelovima Europe rezultirali su dugotrajnim ratovima. Osim toga, prijetnja Osmanlijskog Carstva pod vodstvom Sulejmana Veličanstvenog predstavljala je stalnu opasnost za europske teritorije, posebno tijekom opsade Beča 1529. godine.​

Abdikacija i kasniji život

Iscrpljen stalnim ratovima i političkim pritiscima, Karlo V. odlučio je abdicirati. Godine 1556. prenio je španjolsku krunu i prekomorske posjede na sina Filipa II., dok je titulu cara Svetog Rimskog Carstva prepustio bratu Ferdinandu I. Povukao se u samostan Yuste u Španjolskoj, gdje je preminuo 21. rujna 1558. godine.​ Nakon njega više nije postojala osoba koja je istovremeno bila kralj Španjolske i kralj Svetog Rimskog Carstva. Habsburška loza je nakon Karla dobila svoju španjolsku i austrijsku inačicu. 

Dvije loze međusobno su se podržavale tijekom ostatka 16. i cijelog 17. stoljeća. Habsburška vlast u Španjolskoj prestala je početkom 18. stoljeća nakon Rata za španjolsko nasljeđe. 

Priča o akumulaciji titula i vlasti diljem europskih zemalja u vrijeme Karla V. savršen je primjer kako su Habsburgovci postigli toliko toga brakovima. Poznata rečenica: "Dok svi ratuju, ti ćeš se, sretna Austrijo, vjenčavati!" dolazi iz vremena Maksimilijana, Karlovog djeda.