KGB je zbog odmazde ubio nobelovca Alberta Camusa?
ŠEZDESET godina nakon što je francuski nobelovac Albert Camus smrtno stradao u automobilskoj nesreći u dobi od 46 godina, nova knjiga tvrdi da su ga ubili KGB-ovi špijuni zbog njegove antisovjetske retorike.
Talijanski pisac Giovanni Catelli svoju je teoriju prvi put iznio 2011. godine, pišući za dnevne novine Corriere della Sera kako je u dnevniku proslavljenog češkog pjesnika i prevoditelja Jana Zabrana otkrio primjedbe koje sugeriraju da Camusova smrt nije bila slučajna.
Sada je Catelli u knjizi pod naslovom The Death of Camus (Camusova smrt) proširio svoja istraživanja, piše britanski dnevnik The Guardian.
Camus je poginuo 4. siječnja 1960. godine nakon što je izdavač Michel Gallimard izgubio kontrolu na vozilom i udario u drvo. Pisac je preminuo na mjestu nesreće, dok je Gallimard umro nekoliko dana kasnije. Tri godine ranije pisac knjiga L’Étranger (Stranac) i Le Peste (Kuga) dobio je Nobelovu nagradu za "osvjetljavanje problema ljudske savjesti u naše doba".
"Čini se da je nesreću prouzročila eksplozija ili puknuće osovine. Stručnjaci su bili zbunjeni da se dogodila na dugoj i ravnoj dionici ceste široke 10 metara i s malo prometa", napisao je 1978. godine Herbert Lottman u Camusovoj biografiji.
Zapovijed je izdao sovjetski ministar unutarnjih poslova?
Catelli vjeruje da odlomak u Zabraninim dnevnicima objašnjava što se dogodilo. Pjesnik je krajem ljeta 1980. godine napisao da mu je "dobro upućen i dobro umrežen čovjek" rekao kako je kriv KGB:
"Oni su sredili da se guma probuši dok se auto bude kretao velikom brzinom."
Zapovijed je izdao, kaže Zabrana, Dmitrij Šepilov, ministar unutarnjih poslova Sovjetskog Saveza, kao odmazdu za Camusov članak objavljen u francuskim novinama Franc-Tireur u ožujku 1957. godine.
"Čini se da su obavještajcima trebale tri godine da izvrše zapovijed. Na kraju im je to uspjelo, i to tako da do danas svi misle da je Camus poginuo u običnoj prometnoj nesreći. Čovjek mi je odbio priopćiti tko je izvor informacije, ali tvrdi da je potpuno pouzdan", napisao je Zabrana.
Camus je javno kritizirao sovjetsku vojnu intervenciju u Mađarskoj
Camus se javno solidarizirao s mađarskim ustankom u jesen 1956. godine i javno je kritizirao sovjetsku vojnu intervenciju. Također je javno pohvalio i podržao ruskog pisca Borisa Pasternaka, kojeg se smatralo antisovjetom.
Catelli je godinama provjeravao vjerodostojnost Zabraninih rečenica. U svojoj je knjizi objavio razgovor sa Zabraninom udovicom Marie, istraživao je KGB-ovu infiltraciju u Francuskoj te je uključio svjedočenja iz druge ruke kontroverznog francuskog odvjetnika Jacquesa Vergesa. Catellija je nakon objave knjige u Italiji kontaktirao talijanski odvjetnik Giuliano Spazzali, koji mu je prepričao svoj razgovor s pokojnim Vergesom o Camusovoj smrti.
"Verges kaže da je nesreća inscenirana. Moje je mišljenje da je Verges imao više dokaza nego što je želio podijeliti sa mnom. Suzdržao sam se od pitanja. Diskrecija je najbolji stav kad se neočekivano potegne vruća tema. Nisam dalje istraživao, ali sjećam se kako je Verges bio uvjeren da je nesreću inscenirao KGB uz odobrenje francuske obavještajne službe", rekao je Spazzali Catelliju.
Catelli tvrdi da je Camusova otvorenost zasmetala francusko-sovjetskim odnosima, a Camusov istaknuti lik podsjećao je francuski narod na okrutnost imperijalizma SSSR-a. I francuska i sovjetska vlada imale bi velike koristi od ušutkavanja tako neugodnog izvora. K tome, odgovarajuća istraga nikad nije provedena.
Camusova kći odbacuje tvrdnje talijanskog autora
Catelli kaže kako njegovu teoriju nije podržala Camusova kći Catherine, koja je zabranila Gallimardu da citira radove njena oca. Knjiga je ipak objavljenja u Francuskoj, Argentini i Italiji, a podržao ju je i američki pisac i redatelj Paul Auster, koji je Catellijeve argumente nazvao uvjerljivima.
"Zastrašujući zaključak, ali nakon razmatranja dokaza koje nam je pružio Catelli postaje teško ne složiti se s njim. Zato se "prometna nesreća" trebala arhivirati u drugu ladicu pod nazivom "političko ubojstvo". Zato je Albert Camus ušutkan kad mu je bilo 46 godina", napisao je Auster u predgovoru.
"Nadam se da intelektualci neće slijediti staro mišljenje da se radi o običnoj nesreći. Mislim da to dugujemo uspomeni na Alberta Camusa“, rekao je Catelli, koji pregovara s britanskim izdavačima o engleskom prijevodu.
Profesorica francuske književnosti na Cambridgeu Alison Finch nije uvjerena u Catellijevu teoriju:
"Među zagovornicima teorije o ubojstvu su kreativni pisac i filmski redatelj (Paul Auster), češki pisac i prevoditelj čiju je obitelj proganjao komunistički režim i koji ima dobar razlog da mrzi komunizam (Jan Zabrana), vrlo kontroverzni odvjetnik Jacques Verges, koji je branio borce za alžirsku neovisnost koje su mučili Francuzi, ali i koji je postao ozloglašen jer je branio neobranjivo. Naravno, to je pitanje zakona, ali općenito bi ga smatrali otpadnikom i disidentom, a ne pouzdanim komentatorom."
Finch također preispituje sugestiju da je Francuska prešutno odobrila ubojstvo:
"To bi značilo da je ubojstvo odobreno na najvišoj razini, da ga je odobrio vjerojatno De Gaulle. Meni je to nevjerojatno. De Gaulle je i sam bio vješt pisac i imao je veliko poštovanje prema francuskim intelektualcima, pa i prema onima s kojima se nije slagao.“
Na kraju Camusove smrti Catelli izražava nadu da će ova knjiga potaknuti iznošenje novih dokaza, prije nego što "valovi vremena prekriju krhke tragove u pijesku onoga što se dogodilo".
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati