RASTU troškovi kaotičnog kineskog napuštanja strategije nultog covida. Unatoč gotovo nepromijenjenom službenom broju umrlih, mnoštvo osmrtnica za starije javne osobe, od akademika do opernih pjevača, pokazuje utjecaj virusa na ranjivu populaciju, piše Financial Times. Bolnice su pretrpane u nekim dijelovima zemlje, a grabež za antivirusnim lijekovima i lijekovima protiv bolova stvara nestašice diljem Azije. Neslužbene projekcije govore da bi broj ljudi koji će umrijeti u ovom valu u Kini mogao biti oko milijun.

Takve procjene štete imidžu Xi Jinpinga, najmoćnijeg kineskog vođe nakon Mao Ce-tunga. To također stavlja na muke pekinšku propagandnu mašineriju, koja nakon dvije godine likovanja nad brojem smrtnih slučajeva na Zapadu mora i dalje dokazivati superiornost kineske strategije.

Diplomatsko resetiranje

Međutim, temeljito resetiranje odvija se u Xijevoj vanjskoj i gospodarskoj politici. Prema kineskim dužnosnicima i vladinim savjetnicima, Peking priprema politiku usmjerenu na poboljšanje narušenih diplomatskih veza i poticanje bremenitog gospodarstva. Iz diplomatske perspektive glavni cilj Kine je poboljšati odnose s nekim zemljama na zapadu nakon razdoblja u kojem se Peking povremeno osjećao neugodno izoliranim. Fokus je na vezama s Europom, koje su bile teško narušene kineskom potporom njezinom partneru Rusiji tijekom rata protiv Ukrajine, piše Financial Times.

"Diplomatski gledano, Peking se nada da neće postati suparnik svakoj zemlji na zapadu i ne želi izgledati izolirano na multilateralnim forumima. Ruska neuspješna vojna avantura u Ukrajini značajno je smanjila interes Pekinga za bilateralne veze s Moskvom", kaže Yu Jie, stručnjak za Kinu u britanskom think-tanku Chatham Houseu.

Dok su Xi i ruski predsjednik Vladimir Putin u prosincu obećavali produbiti bilateralne veze, nekoliko kineskih dužnosnika u privatnim razgovorima za Financial Times nastojalo je razjasniti različite stavove Pekinga i Moskve oko pitanja Ukrajine. Ova poruka stalno se ponavljala nekim europskim diplomatima.

"Putin je lud"

Neki su bili oštri. "Putin je lud. Odluku o invaziji donijela je vrlo mala grupa ljudi. Kina ne bi trebala samo slijediti Rusiju", rekao je jedan kineski dužnosnik, koji je želio ostati anoniman.

Polazna točka Xijevog diplomatskog resetiranja je ponovna procjena Pekinga o prednostima bliskih odnosa s Moskvom. Kina sada smatra kako postoji vjerojatnost da Rusija neće uspjeti pobijediti Ukrajinu te da će iz sukoba izaći kao "manja sila", znatno oslabljena ekonomski i diplomatski, prema kineskim dužnosnicima. Osim toga, unatoč javnim iskazima bilateralnog prijateljstva, privatno neki kineski dužnosnici izražavaju barem određenu mjeru nepovjerenja prema samom Putinu.

Pet visokih kineskih dužnosnika, koji su upoznati s tim pitanjem, reklo je Financial Timesu u prošlih devet mjeseci da Moskva nije obavijestila Peking o svojoj namjeri da pokrene invaziju na Ukrajinu prije nego što je Putin naredio napad.

Takva su stajališta u suprotnosti s dojmom koji je ostavila zajednička izjava koju su Kina i Rusija objavile 4. veljače, nakon sastanka Xija i Putina u Pekingu - samo 20 dana prije nego što je Rusija napala Ukrajinu. Proglašeno je kako "nema ograničenja kinesko-ruske suradnje" i da "nema zabranjenih zona".

Nijedan transkript njihovog razgovora nije objavljen tako da nije jasno što se točno dogodilo između Xija i Putina. Međutim, jedan je dužnosnik rekao Financial Timesu da je najbliže što je Putin mogao reći Xiju bilo to da Rusija "neće isključiti poduzimanje svih mogućih mjera ako istočnoukrajinski separatisti napadnu ruski teritorij i izazovu humanitarne katastrofe".

Peking nije znao da će doći do invazije?

Kineska je strana ovo shvatila kao znak mogućnosti nekog ograničenog vojnog angažmana, a ne opsežne invazije, naglasio je kineski dužnosnik.

Dokaz koji podupire pogrešno kinesko razumijevanje, prema kineskim dužnosnicima, bilo je degradiranje Le Yuchenga u lipnju, koji je u vrijeme invazije bio zamjenik ministra vanjskih poslova i glavni stručnjak za Rusiju u ministarstvu. O Leu se u kineskim službenim krugovima govorilo kao o vjerojatnom sljedećem ministru vanjskih poslova. Sada obnaša dužnost zamjenika načelnika Uprave za nacionalnu radioteleviziju.

"Le je degradiran za dvije razine. Smatralo ga se odgovornim za obavještajni neuspjeh o ruskoj invaziji", rekla je jedna osoba upoznata s njegovim slučajem. Bez obzira na točnu prirodu onoga što je Putin rekao Xiju, kineski diplomati koji žele rehabilitirati kineski položaj u Europi u privatnim su razgovorima tvrdili da Peking nije bio svjestan namjere Moskve da pokrene invaziju.

Šira strategija

Ovo je samo dio šire strategije čiji je cilj smanjiti kineski osjećaj izoliranosti i spriječiti Europu da postane još bliža SAD-u. Glavni adut Pekinga je pokušaj uvjeravanja europskih kolega da je voljan iskoristiti bliskost svog odnosa s Moskvom kako bi spriječio Putina da pribjegne uporabi nuklearnog oružja, kažu kineski i europski dužnosnici.

Još jedan aspekt strategije Pekinga je da se postavi ne samo kao potencijalni mirotvorac već i kao sudionik u svim poslijeratnim naporima da se pomogne obnovi Ukrajine. Sam Xi pokušao se prikazati kao mirotvorac izjavama koje je poslao Putinu krajem prosinca, piše FT.

"Put do mirovnih pregovora neće biti jednostavan, ali sve dok se ne odustane od napora, izgledi za mir uvijek će postojati. Kina će nastaviti zastupati objektivan i pošten stav, raditi na mobilizaciji međunarodne zajednice i igrati konstruktivnu ulogu u mirnom rješavanju ukrajinske krize", rekao je Xi.

"Kina je shvatila da je istovremeno izazvala neprijateljstvo prema previše zemalja, posebno među razvijenim zemljama koje su joj i danas glavni trgovinski i ekonomski partneri", kaže Jean-Pierre Cabestan, stručnjak za Kinu na Baptističkom sveučilištu u Hong Kongu, te dodaje: "Dakle, jako se trudi doprijeti do EU i ključnih europskih nacija - Njemačke, Francuske, Italije i Španjolske - kao i azijskih saveznika SAD-a poput Japana i Južne Koreje te američkih partnera poput Vijetnama."

EU je najveći trgovinski partner Kine i Peking ima ogroman trgovinski suficit s europskim blokom. Slično tome, nekoliko vodećih europskih kompanija spada među najveće strane ulagače u Kini.

Značajni rezultati?

Čini se da kineska želja za diplomatskim resetiranjem s Europom daje značajne rezultate. Nakon posjeta Pekingu njemačkog kancelara Olafa Scholza i Charlesa Michela, predsjednika Europskog vijeća, početkom ove godine trebali bi doći francuski predsjednik Emmanuel Macron i talijanska premijerka Giorgia Meloni.

Očekuje se da će Macron slijediti Scholza u izražavanju protivljenja "odvajanju" od Kine, ustupajući tako Pekingu dio terena u njegovoj dugotrajnoj strategiji sijanja podjela između europskih sila i SAD-a.

Iako je također govorio o smanjenju ovisnosti o Kini, Scholz je tijekom ovog posjeta jasno dao do znanja da Berlin ne samo da odbacuje "odvajanje" već Kinu također vidi kao "važnog gospodarskog i komercijalnog partnera".

"Macron se poput Scholza protivi odvajanju te promiče bliske veze. Kina će pokušati iskoristiti Macronove ambicije strateške autonomije kako bi zabila klin između Europe i Amerike", kaže Cabestan za Financial Times.

Nada da Kina može pomoći u odvraćanju Moskve od upotrebe nuklearnog oružja snažan je motivator u europskim prijestolnicama, smatraju europski dužnosnici i analitičari. "Kina će se uvijek protiviti upotrebi nuklearnog oružja, ali kada Xi Jinping govori takve stvari europskim čelnicima, on želi naglasiti određenu distancu prema Rusiji", kaže Susan Shirk, predsjednica Kineskog centra 21. stoljeća na Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu.

Postoje naznake da taj pristup ide u korist Pekinga. "Kinesko-europski odnosi značajno su napredovali jer Europa ne zagovara odvajanje od Kine i ne zahtijeva stratešku neovisnost", kaže Ding Chun, direktor Centra za europske studije na Sveučilištu Fudan u Šangaju.

"Europa se također suočava s nizom problema, kao što su energetska kriza i otežani ekonomski oporavak. Odnosi se sigurno oporavljaju, ali ne treba imati prevelika očekivanja oko toga koliko daleko mogu ići", dodaje Ding.

Ipak postoji skepticizam

Bez obzira na proteste Pekinga da nije dobio nikakvo upozorenje iz Moskve, još uvijek postoji znatan skepticizam u pogledu nastojanja Kine da popravi veze s Europom.

Dužnosnici EU i nacionalnih vlada članica stalno su prigovarali zbog kineske potpore Putinovom ratu i Xijevog neuspjeha da izvrši pritisak na njega. Osim toga, razotkrivanje ovisnosti EU o Rusiji u pogledu energije ubrzalo je pritisak da se smanji slično oslanjanje na Kinu za određene ključne sirovine i tehnološka dobra. Služba vanjskih poslova EU u listopadu je iskoristila privatne novine kako bi pozvala prijestolnice EU da pooštre svoj stav prema Kini, za što je jedan viši dužnosnik u Bruxellesu rekao da se svodi na "prelazak na logiku sveopćeg natjecanja s Pekingom, ekonomski, ali i politički".