HRVATSKA ima dvanaest predstavnika u Europskom parlamentu koji sudjeluju u donošenju odluka koje se primjenjuju na razini cijele EU. Kao predstavnici iz kvote Hrvatske bi trebali zastupati njene interese pred EU, utječući na odluke i institucije u skladu sa svojim ovlastima.

Motivi za kandidiranje na izborima za Europski parlament su različiti, ali neki su gradili cijelu promidžbu na tvrdnjama da će ulaskom u tu instituciju biti glasni borci za stvari koje obećavaju i koje njihovi glasači očekuju od njih sukladno ideološko-političkom svjetonazoru.

Oni koji su najviše pozivali na promjene unutar EU su najmanje pokušavali provesti ih

Posebno su se izdvajali po pozivima na velike reforme unutar EU, zbog čega ih se trebalo izabrati za Europski parlament, pa se očekuje da nakon četiri i pol godine imaju rezultate kojima mogu potvrditi svoja nastojanja.

Kao oni od kojih se najviše očekivalo da će rušiti institucije EU, ili ih bar nastojati promijeniti, mogu se izdvojiti Ladislav Ilčić (HRAST), Mislav Kolakušić (Nezavisni) i Ivan Vilibor Sinčić (ŽZ). 

Doduše Ilčić je u parlament ušao nakon dvije godine, iza Ruže Tomašić, pa je njegova aktivnost po godini bolja nego što to prikazuju ukupni rezultati.

Sva tri su bili poznati kao veliki kritičari EU i njenog funkcioniranja, a izborom su dobili priliku da se za svoje ideje bore iznutra. Za to su čak bili nagrađeni pozamašnim primanjima, osnovnom plaćom od oko 9 tisuća eura bruto (koja je rasla, pa je trenutno 10 tisuća eura bruto). Javni podaci pokazuju da je njihova aktivnost u Europskom parlamentu u zadnje četiri i pol godine bila jako niska (Ilčić dvije i pol).

Plaća i ostala materijalna prava eurozastupnika su pozamašni

Uz osnovnu plaću zastupnici u Europskom parlamentu imaju pravo na brojne dodatke: 350 eura dnevnice po danu provedenom u Europskom parlamentu, 4950 eura za troškove osobnog ureda, osobne i službene putne troškove, zdravstvene troškove, a na kraju mandata isplatu u iznosu od dvije mjesečne plaće koje su ostvarivali kao članovi Europskog parlamenta.

Mirovinu mogu zatražiti već sa 63 godine, a iznosi 3.5 posto zastupničke plaće za svaku punu godinu koju su proveli u Parlamentu i isplaćuje se iz budžeta Europske unije. Onima koji su u Parlamentu proveli minimalno dvije godine mirovina iznosi 1260 eura, i to ako se računaju stare plaće od 9 tisuća eura bruto.

Unatoč tome što su obećavali veliku borbu za promjene unutar EU i što su za to bili dobro plaćeni, podaci o aktivnosti hrvatskih eurozastupnika otkrivaju da su upravo Ladislav Ilčić (HRAST), Mislav Kolakušić (Nezavisni) i Ivan Vilibor Sinčić (ŽZ) bili među najneaktivnijim predstavnicima Hrvatske.

U osnovnim aktivnostima su alternativci bili puno manje aktivni od članova velikih stranaka

Spektar aktivnosti koje eurozastupnici mogu provoditi je jako širok i nije realno očekivati da će jedna osoba moći obavljati sve njih. Zbog toga stranke i političke grupe (skupina stranaka sličnog svjetonazora iz različitih država) podijele zaduženja među zastupnicima.

No očekuje se da će se i onaj eurozastupnik koji nije dio šire političke obitelji fokusirati na jedan način djelovanja i u njemu se isticati, iako će zbog količine posla morati zanemariti ostale načine djelovanja.

Jedan od osnovnih načina za djelovanje su amandmani i prijedlozi rezolucija. Amandman je izjava koja dodaje, revidira ili poboljšava riječi, izraze i brojeve u prijedlozima budućih zakona ili izmjena zakona. To je jedan od najjednostavnijih načina pokušaja utjecanja na čitavu EU jer se time može mijenjati njezina legislativa, koja može biti u obliku preporuka, ali i zahtjeva.

Prijedlozi rezolucija su još jedan direktan način za utjecanje na EU jer se rezolucijama definiraju položaj i stajalište EU prema raznim pitanjima, poziva druge institucije EU da poduzmu mjere za rješavanje određenog pitanja, procjenjuje međunarodni događaj itd.

Prema broju predloženih amandmana, najaktivniji je hrvatski eurozastupnik Tonino Picula (SDP), zatim Biljana Borzan (SDP), Željana Zovko (HDZ) i Romana Jerković (SDP). Najmanje aktivni prema broju amandmana su Mislav Kolakušić (Nezavisni), Ivan Vilibor Sinčić (ŽZ), Valter Flego (IDS) i Ladislav Ilčić (HRAST).

Razlika u aktivnosti je ogromna, najaktivniji imaju između 1588 (Romana Jerković) i 2352 (Tonino Picula) amandmana, a najmanje aktivni između 341 (Ladislav Ilčić) i 10 (Ivan Vilibor Sinčić) amandmana.

U broju prijedloga rezolucija je situacija drugačija. Predvodi Željana Zovko (HDZ) s 271 prijedlogom, zatim Tonino Picula (SDP) sa 110 i Ladislav Ilčić (HRAST) s 96. Najmanje ih imaju Romana Jerković (SDP) i Mislav Kolakušić (NZ).

U usmenim aktivnostima su Ilčić, Kolakušić i Sinčić nešto bolji

Drugi načini sudjelovanja su usmeno postavljanje pitanja u Europskom parlamentu, govori i davanje mišljenja. Najaktivniji po tom pitanju su Tomislav Sokol (HDZ), Tonino Picula i Ivan Vilibor Sinčić (ŽZ). Najgori su Predrag Fred Matić (SDP), Biljana Borzan (SDP) i Romana Jerković (SDP).

Po pitanju izvješća, praćenja izvješća i mišljenja kao pratitelja izvješća su najaktivniji Tonino Picula (SDP), Karlo Ressler (HDZ) i Ladislav Ilčić (HRAST), a najmanje aktivni Valter Flego (IDS), Mislav Kolakušić (NZ) i Ivan Vilibor Sinčić (ŽZ).

Izvješća su onaj dio posla eurozastupnika za koji je jako korisno biti dio šire političke grupacije - Europske pučke stranke (dio nje je HDZ), Progresivnog saveza socijalista i demokrata (dio nje je SDP), Europskih konzervativaca i reformista (dio nje je HRAST), Renew Europe (dio nje je IDS).

Autori izvješća - najbolji pokazatelj aktivnosti

Jedan od najvažnijih podataka o aktivnosti je broj izvješća zastupnika jer su to dokumenti o kojima glasa cijeli Europski parlament. Razumljivo, radi se o najočitijem primjeru utjecaja i aktivnosti određenog zastupnika i daleko je kompleksniji posao od pitanja, komentara, mišljenja, koji čine nekoliko rečenica, nekada ni toliko. 

Tonino Picula i Karlo Ressler su daleko najaktivniji po pitanju broja izvješća o kojima je raspravljao i glasao cijeli Europski parlament. Ilčić, Kolakušić, Flego, Jerković, Borzan i Fred Matić su u četiri i pol godine imali samo po jedno izvješće, Sinčić ni jedno. 

Ilčiću i Kolakušiću se nije dalo obavljati ni najjednostavnije aktivnosti

Od svih aktivnosti su vjerojatno najjednostavnija pismena pitanja i objašnjenja razloga za glasanje na određeni način. To su u pravilu šture izjave od nekoliko rečenica, ponekad i manje.

U tome su najaktivniji Željana Zovko (HDZ), Biljana Borzan (SDP), Valter Flego (IDS) i Tonino Picula (SDP). Najmanje aktivni su Mislav Kolakušić (NZ), Ladislav Ilčić (HRAST), Sunčana Glavak (HDZ) i Romana Jerković (SDP).

Porazni podaci o aktivnosti hrvatskih eurozastupnika, posebno velika sramota za "reformatore" Ilčića, Kolakušića i Sinčića

Navedeni brojevi o hrpi izvješća, primjedbi, rezolucija, komentara, pitanja, govora, prijedloga i ostalih aktivnosti izgledaju veliko na prvi pogled, ali iza većine toga stoji tek par rečenica, pisanih ili usmenih, zajednički dokumenti s desecima drugih zastupnika, od kojih svaki ima svoje asistente koji im pomažu u radu. I radi se o razdoblju od skoro četiri godine.

Ako se uzme u obzir broj asistenata, da iza većine aktivnosti stoji ustvari samo nekoliko rečenica, da postoji cijeli birokratski sustav koji pomaže u pronalaženju podataka i vođenju aktivnosti, da se većina glavnih aktivnosti ustvari obavlja u sklopu radnih skupina itd., onda prvotni dojam da se radi o hrpi posla postaje realniji.

Primjerice, Tonino Picula (SDP) ima najveći broj amandmana od svih hrvatskih eurozastupnika, 2353. Ali to nije ništa impresivno jer npr. Litva (koja ima sličan broj zastupnika kao Hrvatska) ima dva zastupnika s brojem amandmana preko 5 i 6 tisuća.

Hrvatski eurozastupnici se ne izdvajaju po velikom broju aktivnosti, dapače. Najaktivniji među njima nisu ni blizu najaktivnijih među drugim državama. Posebno to vrijedi za one koji su najavljivali da će reformirati EU, kao što su Ilčić, Kolakušić i Sinčić.

"Reformatori" su mogli napraviti puno više ili bar pokušati napraviti. Imali su dovoljno vremena te više nego dovoljno financijskih sredstava, ali njihova aktivnost pokazuje da se nisu previše naradili. Ne mogu se opravdavati da takvi pokušaji ne bi imali smisla jer su brojni parlamentarni zastupnici koji su i radikalniji od njih puno aktivniji.

Sami su tražili da ih se pošalje u Europski parlament, pa su imali moralnu odgovornost da se svojski potrude. Nisu, a sada će tražiti da ih glasači iz Hrvatske vrate u Europski parlament na jako visoke plaće i brojne druge financijske pogodnosti. Izgleda da se sjete nešto raditi samo kada treba prikupljati glasove.