Foto: Pixsell/Hrvoje Jelavić

IAKO je predsjednička funkcija u Hrvatskoj dobrim dijelom protokolarna i bez iole značajnijih ovlasti, hrvatska predsjednica jučer je dokazala kako nije dorasla čak ni protokolarnim obavezama, a kamoli nečem važnijem od toga.

>> Krstičević na Kornatu: Teško mi je reći da vojska nešto krije

>> Kolinda nasmiješena maše s Kornata, povodom obilježavanja smrti 12 vatrogasaca

Jučer je Kolinda, naime, posjetila otok Kornat povodom 10. obljetnice najveće tragedije u povijesti hrvatskog vatrogastva, ali i najveće mirnodopske tragedije u Hrvatskoj uopće.

Na Kornatu je Kolinda patetično ustvrdila kako se došla pokloniti poginulim vatrogascima "kao predsjednica, majka i žena", pa dodala kako je svojim dolaskom htjela pokazati da poginuli dalmatinski vatrogasci nisu zaboravljeni, baš kao ni njihove obitelji.

Dala je obećanje koje ne može ispuniti

"Oni sigurno imaju jako puno pitanja", rekla je Kolinda o obiteljima žrtava, pa dodala: "Držim doista da im dugujemo te odgovore, mislim da se istraga mora nastaviti, da treba ponovno ispočetka prekopati sve papire, sve dokumente. Za to ću se svakako zalagati, a vjerujem i ministar i vlada, jer treba naći odgovore iz ovakvih tragedija, prije svega za obitelji, kako bi zatvorili tu stranicu, jer još je teže tugovati kad ne znate zašto, ali i zbog samog sustava, da znamo što se dogodilo, što je krenulo po zlu, posebno u ovoj godini kad požari haraju Hrvatskom i ovu kornatsku tragediju čine još težom".

S obzirom na to da obitelji stradalih vatrogasaca već 10 godina itekako pate jer ne znaju što se točno dogodilo njihovim najmilijima ni tko je odgovoran za njihovu smrt, teško da će im Kolindino obećanje bilo što značiti. Da priča bude još gora, Kolinda je obiteljima žrtava obećala nešto što ne može ispuniti, jer za to jednostavno nema ovlasti.

Sramotno cerekanje na mjestu nezamislive tragedije

No tu priči o Kolindinoj posjeti Kornatu nije kraj.

Naime, predsjednica je, penjući se po kornatskom kamenjaru na kojem je 12 muškaraca prije 10 godina izgubilo živote na najstrašniji mogući način, u bolovima kakve je teško i zamisliti, našla shodnim veselo se nasmijati i mahati fotoreporterima koji su ju pratili.

Koliko je cerekanje i mahanje fotografima neprimjereno na mjestu najveće mirnodopske tragedije u povijesti neovisne Hrvatske, ne treba naročito pojašnjavati. No kad to radi predsjednica države koja je na Kornatu pritom pokušala dati lažnu nadu obiteljima žrtava, tada je jasno da takva osoba, najblaže moguće rečeno, nije dorasla funkciji koju obavlja.