DVIJE farmaceutske tvrtke planiraju razviti dodatno cjepivo s obzirom na delta varijantu. Međutim, ako se koronavirus ne promijeni iz temelja u strukturi i stanju kao rezultat mutacija, samo će ljudi sa slabim imunološkim sustavom, poput starijih osoba ili pacijenata koji svoj imunološki sustav oslabljuju uzimanjem određenih lijekova, možda trebati jedno takvo dodatno cijepljenje. Ovo je rezultat američke studije o dugoročnim učincima mRNA cjepiva završene krajem lipnja, piše Deutsche Welle.

Američka uprava za hranu i lijekove (FDA) i američka zdravstvena služba reagirali su s odgovarajućom dozom opreza u zajedničkoj izjavi na priopćenje Pfizera i BioNTecha: Prema trenutnim saznanjima, potpuno cijepljeni Amerikanci ne trebaju dodatno cijepljenje, navodi se u izjavi. "No spremni smo za primjenu dodatnih doza ako znanstveni dokazi pokažu da su potrebne", navodi se dalje. Američki zdravstveni službenici razmotrili su to pitanje, ali se nisu oslanjali samo na podatke farmaceutskih tvrtki.

Opadajući zaštitni učinak prema navodima proizvođača

Pfizer i BioNTech polaze od toga da će biti smanjen zaštitni učinak njihovog cjepiva protiv koronavirusa nakon šest mjeseci od cijepljenja. "Kao što je već postalo jasno iz podataka o praktičnoj primjeni koje je prikupilo izraelsko ministarstvo zdravstva, zaštitni učinak cjepiva protiv zaraza i simptomatskih bolesti smanjuje se šest mjeseci nakon drugog cijepljenja", navodi se u zajedničkoj izjavi dvije tvrtke.

Na temelju dosad dostupnih podataka, vjerojatno će biti potrebna treća doza u roku od šest do dvanaest mjeseci nakon punog cijepljenja. Istodobno, dvije farmaceutske tvrtke pretpostavljaju da će treća doza dobiti najvišu razinu zaštite od svih dosad testiranih inačica koronavirusa, tj. također protiv delta varijante, navodi se u priopćenju.

Što donosi treće "booster-cijepljenje"?

Takozvani pojačani učinak u cijepljenju (booster efekt) protiv korone obično je pokrenut već drugim cijepljenjem: Ako ponovno dođe do kontakta s istim patogenom - bilo zbog drugog cijepljenja ili infekcije - odgovor imunološkog sustava se pojačava i ubrzava.

Ova reakcija pokreće se stvaranjem takozvanih memorijskih stanica tijekom prve reakcije. Memorijske stanice prepoznaju antigen ponovo i mogu puno brže reagirati kako bi uništile patogen. Zato je drugo cijepljenje toliko važno za sve. I zbog toga i oni koji su preboljeli koronavirus primaju samo ovo drugo cjepivo jer je njihovo tijelo već upoznato s patogenom.

Kod nekih cijepljenja, poput onog protiv ospica, jedno cijepljenje traje cijeli život. Ostala cijepljenja, npr. protiv tetanusa, trebaju obnavljanje svakih deset godina.

Aktualna rasprava pokazuje da su pouzdani podaci o dugoročnim učincima cjepiva protiv virusa SARS-CoV-2 dostupni do sada samo u ograničenoj mjeri jer odgovarajući dugoročni podaci neizbježno još uvijek nedostaju i jer očito postoje i različiti podaci o odgovarajućim dobnim i rizičnim skupinama. Osobito kod ljudi s ionako oslabljenim imunološkim sustavom, poput starijih osoba, imunološki odgovor ponekad nije tako jak.

Sukladno tome može se dogoditi da timovi za cijepljenje možda moraju ponovno u domove za starije i nemoćne osobe na jesen jer upravo su ove rizične skupine koje imaju slab imunološki sustav te kojima će možda trebati dodatni pojačivač, tj. dodatno cijepljenje.

Veći rizik od neravnomjerne raspodjele cjepiva

Globalno gledano, rasprava o mogućem dodatnom cijepljenju dolazi u potpuno neprikladno vrijeme. Iako bi u mnogim industrijaliziranim zemljama svaki stanovnik trebao dobiti ponudu za cijepljenje do kraja ljeta, mnoge siromašnije zemlje Azije, ali i Afrike ili Latinske Amerike, još uvijek nisu mogle započeti cijepljenje zbog nedovoljno cjepiva.

Prema studiji koja je nedavno objavljena u časopisu The Lancet, najbogatije zemlje svijeta, u kojima živi jedva 16 posto svjetske populacije, osigurale su oko 70 posto doza cjepiva od pet trenutno vodećih cjepiva na tržištu. Prema navodima Svjetske zdravstvene organizacije, samo je 0.2 posto svih cjepiva protiv uzročnika raspoređeno u siromašnim zemljama. Na temelju tih podataka masovno cijepljenje u tim siromašnijim zemljama moglo bi započeti najranije 2024. godine, navodi The Economist.

Pritom se ovdje ne radi samo o pitanjima pravednosti: globalna pandemija ni izdaleka nije završena. Ako se mutacije virusa nastave tako brzo širiti u siromašnijim zemljama zbog nedostatka cjepiva i sve se bolje prilagođavati ljudima, to bi srednjoročno opet moglo postati ozbiljan problem i za bogate zemlje.