ČOVJEK, pa bio on i novinar, ne zna kad osjeća veće gnušanje. Da li kad prisustvuje pressici bossova rukometnog Saveza koji ju koriste za privatni obračun s klubovima koji im remete idilu petnaestogodišnjeg monopola, ili kad dan poslije otvori jedini sportski dnevnik u državi i tamo iznad šupačkog i kukavičkog potpisa "ri" - redakcijsko izvješće, vidi svoj vlastiti članak.

Srećom, napisan je za internet portal imena Index.hr, a ne za puzavce iz Sportskih, koji su, ako već nemaju umijeća za sricanje, hrabrosti za potpisivanje i odgoja za navođenje izvora, barem ovladali operacijama "copy" i "paste" na tipkovnicama.

Takvo apsorbiranje najnovijih tehnologija mali je korak za "prevrijednu instituciju", kako si tepaju Sportskonovostaši, a velik za hrvatsko novinarstvo, a napose Index, jer moji kolege i ja smo oduševljeni, pače egzaltirani što nam svakodnevno kradu tekstove, vijesti, izjave i komentare, nekad manje, nekad veće. Jedino se pitamo jesmo li toga vrijedni.

Jer budimo iskreni, ipak smo mi redakcijica od desetak ljudi i velika nam je čast da to veliko "ime s integritetom, stvarano šezdest godina" svako malo kopira od riječi do riječi sve ono što zateknu na lageru pod adresom www.index.hr/sport, jer znamo kako je to kada se rok za tiskanje prvog izdanja približi, inspiracija zataji, a vijesti ni za lijek: izlog jeftinih slatkiša zvan Index je tu, posluži se bez pitanja, prepiši sve bez potpisivanja. Nisu ni sve vijesti koje mi pišemo isključivo "naše", ali zato uredno navodimo izvore, a često postavljamo i linkove na izvor vijesti.

Naša glavna urednica i njen zamjenik su, u samo posljednja dva tjedna, u nekoliko navrata zvali osobno glavnog urednika "prevrijedne institucije" Branka Tuđena i upozoravali ga na konstantno kršenje pravila lijepog ponašanja i novinarskih uzanci od strane njegovih novinara i urednika. Primjera je doista previše, a dokazi, brojevi Sportskih i naši članci, su svima dostupni za usporedbu. Na sva upozorenja nam je odgovoreno "kako se to neće ponoviti" i "da će nas ubuduće potpisivati". Iznerviran valjda konstantnim zivkanjem, glodur Sportskih je na kraju poručio kako su mu "dečki iz Sportskih rekli da mi od  njih prepisujemo". Bez brige druže Tuđen, tako nisko ipak nismo spali.

Ali zato kolege iz Sportskih pokazaju neprikrivenu želju da nas integriraju upod svoje skute, jer smiješno je kako su nas na početku potpisivali sa "Index", potom s "NDX", a na kraju smo dogurali do toga da se naš autorski tekst objavi kao ni manje ni više, nego "redakcijsko izvješće". "Infiltrirali smo se u redakciju", kroz smijeh će Srđan, čiji su tekst o glasanju za nogometnu momčad stoljeća na Eurosportu, prije dva tjedna kopirali od početka do kraja, toliko nepažljivo da je "njihov" tekst imao identične tipfelere.

Inače, famozno "redakcijsko izvješće" je sinonim za potpis pod tekst na koji se nitko ne želi potpisati, kada se tekst doslovce prepiše odnekud, ili se pak radi o nekoj škakljivijoj temi kada se trust redakcijskih mozgova skrije iza dva slovca ne želeći nikog isturiti.

"Kavran i Gobac žestoko po SN" (klikni za skenirani članak), objavljen u Sportskima je sastavljen doslovno od mog teksta "Gobac: Posuđivali smo Sportskim novostima novac za plaće a sad se okreću protiv nas". Osim povrijeđene taštine, autorskih prava i ljutnje, tu ne bi bilo nikakve druge štete, da taj tekst ne pokazuje u kakvom su to stanju kontrolirane ljubavi i mržnje SN i rukometni kabadahija Gobac.

Resorni redakcijski novinar SN-a za rukomet, Dražen Pinević, bio je na pressici i netremice je slušao sve što je na račun njegovog lista sasuo Gobac. Nekakva donja razina profesionalnog odnosa, lojalnosti redakciji i vlastitog dostojanstva bi nalagala da se čovjek nakon toga fino pokupi sa skupa sazvanog sa namjerom da se opali po njegovom listu. Na sve što je rekao Gobac, Pinević je tek procijedio, gledajući u pod: "Ne bi se štel mešati". To sam napisao u svom izvještaju sa pressice, ali je prepisivačima iz SN to planski promaklo u njihovom "ri"-ju.

Kolega Pinević je zato uredno potpisan pod protokolarni dio na kojem se nabrajalo o posjetu inspekcije IHF-a, izgradnji dvorana, planovima za pripreme i zdravstvenoj komisiji.

U obranu časti i slave Sportskih stao je u komentaru zamjenik glavnog urednika, koji je moralizirajućim vapajima svojski upregao ne bi li iz "Gopčeva i Kavranova mulja" izvukao čitatelje.

Podjela posla po modelu SN je više nego jasna: Škakljive pojedinosti o Gopčevim posudbama novca novini u kojoj je navodno i smjenjivao novinare i uvrede izrečene na račun njegovog lista prikazati čitateljima, ali ne kao svoju, već ukradenu vijest. Nadahnutu obranu lista nadalje, dodijeliti zamjeniku glavnog urednika, a tipične pojedinosti sa pressice, koje bi znao napisati i maloljetni pripravnik, prepustiti novinaru kojem je rukomet doručak, ručak i večera, ali koji se "ne bi štel mešati".

Sportske sam počeo kupovati u drugom osnovne, a prestao desetak godina poslije shvativši da se otprilike na toj razini prerasta njihov nivo sponzoriranih i ulizivačkih tekstića koje potpisuju novinari beskrajno fascinirani i zadivljeni svojim sportskim intimusima kojima često samo najdonjim dijelom ekstremiteta vire iz analnih otvora.

Naravno da povremeno pukne i kakav "silenzio stampa", žučna polemika ili bojkot, čisto da ne bude dosadno, ali uskoro se ljubav između redakcije i sportskih superzvijezda i njihovih menadžera, mecena i gazdi ponovno rasplamsa, a novinari koje su nogama u guzicu istjerivali iz autobusa odlaze u shopping ture sa dojučerašnjim neprijateljima ili se zagrljeni sa kravatašima-silnicima direktorskog predznaka mire nakon prijetnji i fizičkih nasrtaja.

Sve to, a najnoviji prepisivački bezobrazluk je samo kap koja je prelila čašu, svjedoči da se radi o novini bez integriteta, osobnosti i digniteta, a muda ionako nikad nisu ni imali.

Zvonko Alač