Konačno otkriven uzrok dugog covida. Može se spriječiti i liječiti
TIJEKOM pandemije covida znanstvenicima je postalo jasno da se kod značajnog dijela ljudi koji su preboljeli infekciju neki simptomi bolesti i dalje zadržavaju.
Ovaj fenomen nazvan je dugi covid, a podrazumijeva stanje kod kojeg simptomi traju tri mjeseca ili dulje nakon početka bolesti. Ti simptomi uključuju umor, probleme s koncentracijom, bolove u mišićima i zglobovima, kratkoću daha, glavobolje, poremećaje spavanja te kognitivne smetnje poput "magle u mozgu".
Stanje koje pogađa stotine milijuna ljudi
Ovo stanje može zahvatiti osobe svih dobnih skupina, neovisno o težini početne infekcije, a procjenjuje se da ga razvija 5-10% zaraženih. Štoviše, podaci pokazuju da ni djeca nisu pošteđena dugog covida. Procjenjuje se da je samo u SAD-u oko 5.8 milijuna djece oboljelo od dugog kovida. Njegova globalna prevalencija procjenjuje se na nekoliko stotina milijuna.
Potraga za uzrokom dugog kovida
Do nedavno nije bilo jasno što uzrokuje te produžene simptome. Kako bi objasnili dugi covid, znanstvenici su predložili nekoliko bioloških mehanizama koji uključuju imunološke i upalne disfunkcije, disbiozu mikrobiote, autoimunost, endotelnu disfunkciju, abnormalno neurološko signaliziranje, reaktivaciju endogenih herpesvirusa i perzistenciju koronavirusa.
Međutim, u članku objavljenom u posljednjem izdanju časopisa Medical Journal of Australia (MJA), tim znanstvenika zaključio je na temelju brojnih istraživanja da većinu, ako ne i sve slučajeve dugotrajnog covida uzrokuju virusi koji su ostali sakriveni u tijelu i nastavili se replicirati.
Relativno rano tijekom pandemije prepoznato je da kod nekih ljudi virus SARS-CoV-2, ili barem ostaci virusa, mogu dulje vrijeme ostati u različitim tkivima i organima. Ova pojava poznata je kao "virusna perzistencija".
Iako je dugotrajna prisutnost ostataka virusnih fragmenata u tijelima nekih ljudi sada već dobro utvrđena, ostaje manje jasno postoje li u tijelima preboljelih i dalje živi virusi, a ne samo njihovi zaostali dijelovi, te ako postoje, jesu li oni pravi uzrok dugog covida.
Zašto je važno znati uzrok?
Autori novog rada iz MJA ističu da je ta razlika ključna jer se živi virus može ciljati specifičnim antivirusnim pristupima na načine na koje se "mrtvi" virusni fragmenti ne mogu.
Virusna perzistencija ima dvije značajne implikacije:
Kada se javlja kod nekih osoba s izrazito oslabljenim imunitetom, ona može postati izvorom novih i značajno drukčijih varijanti, poput JN.1.
Ona ima potencijal da nastavi uzrokovati simptome kod mnogih ljudi u široj populaciji dugo nakon akutne bolesti.
Potvrde teze o trajnoj infekciji
Iako ne postoji nijedno istraživanje koje nepobitno izravno potvrđuje da je perzistentni virus uzrok dugog covida, niz novijih studija snažno ukazuje na takav zaključak.
Primjerice, jedna pregledna studija objavljena u veljači u časopisu Nature pokazala je da se kod velikog broja ljudi s blagim simptomima covida-19 bilježi produljeno razdoblje izbacivanja genetskog materijala virusa, tzv. virusne RNA, iz dišnih puteva. Oni s perzistentnim izbacivanjem te virusne RNA, koje gotovo sigurno podrazumijeva prisutnost živog virusa, imali su za 50% veći rizik od razvoja dugotrajnog covida.
Neka druga istraživanja otkrila su replicirajuću virusnu RNA i proteine u krvnoj tekućini pacijenata godinama nakon početne infekcije, što je znak da se virus vjerojatno replicira kroz dulja razdoblja u nekim skrivenim rezervoarima u tijelu, koji bi mogli uključivati krvne stanice.
Jedno istraživanje, objavljeno u časopisu The Lancet Infectious Diseases, otkrilo je RNA virusa na deset različitih mjesta u tkivima i u uzorcima krvi u razdoblju od 1 do 4 mjeseca nakon akutne infekcije. Ono je utvrdilo da je rizik od dugog covida četiri mjeseca nakon infekcije kod onih s perzistentno pozitivnom virusnom RNA bio veći.
Isto istraživanje također je dalo naznake o tome gdje bi se u tijelu virus mogao zadržavati. Gastrointestinalni trakt pokazao se kao jedno od ključnih područja.
Konačno, jedno istraživanje objavljeno nedavno u časopisu Clinical Microbiology and Infection također je potvrdilo da perzistentna prisutnost virusa povećava vjerojatnost dugog covida.
Australski znanstvenici, autori nove studije objavljene u AMJ-u, u časopisu Conversation istaknuli su da formalni dokazi da virus SARS-CoV-2 može ostati godinama u tijelu sposoban za replikaciju još uvijek nedostaju. Tumače da je razlog tome to što je tehnički izazovno izolirati živi virus iz rezervoara unutar tijela u kojem se virus "skriva".
Unatoč tome, smatraju da sada već ima dovoljno uvjerljivih kumulativnih dokaza da živi virusi uzrokuju dugi covid da bi se na temelju toga pokrenula akcija.
Mogući lijekovi
Tim smatra da bi na temelju postojećih spoznaja trebalo ubrzati ispitivanja poznatih antivirusnih lijekova za prevenciju i liječenje dugotrajnog covida te istraživanja novih.
Primjerice, jedan od takvih potencijalnih lijekova mogao bi biti lijek za dijabetes metformin, koji je pokazao da ima dvostruko pozitivno djelovanje kod dugog covida.
Konzekvence spoznaje o uzroku dugog covida
Ideja "dugotrajne infekcije" kao doprinosa ili čak pokretača dugog covida mogla bi pomoći u razjašnjavanju stanja u očima šire zajednice i povećati svijest u općoj javnosti kao i među medicinskim stručnjacima.
Naime, ona bi, kaže australski tim, trebala povećati svijest u zajednici o važnosti smanjenja stope ponovnih infekcija. Pritom ističu da rizik od dugog covida ne nosi samo prva infekcija već i svaka sljedeća.
Podsjećaju da je dugi covid čest te da se ne ograničava na osobe s visokim rizikom od teške akutne bolesti, već da pogađa sve dobne skupine.
Ovdje je zanimljivo da je jedna studija objavljena u MJA pokazala da je najveći utjecaj dugog covida zabilježen kod osoba u dobi od 30 do 49 godina.
Jedno novo istraživanje objavljeno u časopisu The Lancet eClinical Medicine pokazalo je pak da je cijepljenje bilo povezano s nižim rizikom od dugog covida nakon 3, 6 i 12 mjeseci kod starije djece, kao i s nižim rizikom od ponovnih infekcija.
Preporuke za zaštitu
Na temelju svega navedenog autori su predstavili nekoliko ključnih preporuka.
Za sada, ističu, svi bismo trebali smanjiti svoju izloženost virusu koristeći dostupne alate:
- osiguravanje čistog zraka u zatvorenom prostoru prozračivanjem prostorija ili ventilacijom
- korištenje kvalitetnih maski u situacijama u kojima nismo sigurni u kvalitetu zraka u zatvorenim prostorima ili u gužvama
- testiranje i liječenje u slučaju pozitivnog testa, a oboljeli bi također trebali voditi računa o zaštiti drugih nošenjem maski, ostajanjem kod kuće i prozračivanjem prostora
- procjepljivanje booster dozama.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati