1945. je godina i Drugi svjetski rat napokon je završio. Svijet ulazi u novi period rekuperacije i obnove, no na jednom poluotoku na Dalekom istoku situacija se zahuktava. Dvojica korejskih vođa, koje podupiru strane velesile, ulaze u novi rat kako bi konsolidirali moć na Korejskom poluotoku.

Korejski rat prvi je primjer hladnoratovskog ratovanja: umjesto otvorenog sukoba SAD-a i SSSR-a, dvije sile potiču svoje male saveznike da oštete neprijatelja. Na današnji dan 1950. godine vojska Sjeverne Koreje prelazi granicu i započinje oružani sukob, koji će trajati tri godine.

Praksa 20. stoljeća u zemljama nakon poraza u ratu bila je totalna okupacija, zatim stvaranje nove, poslušne vlade, koja će podići zemlju iz postratnog stanja. Takvo je stanje bilo, primjerice, s Japanom, gdje je SAD instalirao novi model upravljanja, koji je bio lagana preslika onog američkog, te nakon određenog broja godina povukao vojsku i time završio proces.

Slučaj Koreje

Koreja je prije Drugog svjetskog rata bila japanska kolonija, a tamošnji narod bunio se protiv zlodjela koje je radila tuđinska vlada iz Tokija. SAD i SSSR dogovorili su se da će okupirati poluotok, svaka sila jednu stranu, i da će granica biti 38. paralela.

Dvije okupacijske zone uskoro su izrodile dvije vlade. Sjevernu predvodi Kim Il-sung, a južnu Syngman Rhee. Obojica ambicioznih vođa okupljaju narod i postavljaju se kao budući lideri ujedinjene Koreje.

Premda su vidjeli kako Japan pljačka njihovu zemlju proteklih 20 godina, nisu htjeli poštedjeti Koreju još jednog rata, već su ga jedva čekali. Nakon propalih dogovora vojska Sjeverne Koreje prelazi granicu i napada niz gradova, kao i glavni grad Seul. UN istog trena saziva skupštinu te ubrzo šalje vojsku UN-a pod američkim vodstvom i generalom McArthurom.

Vojska Sjeverne Koreje uskoro je nadjačana te američki vojnici prelaze 38. paralelu na sjeveru i činilo se da će rat završiti u korist Južne Koreje. Međutim, Kina taj rat vidi kao prodor SAD-a u područja Dalekog istoka, što je smatrala nedopustivim.

Šalje vojsku u Sjevernu Koreju te prisiljava američku vojsku na povlačenje iza 38. paralele. Od 1951. do potpisivanja primirja 1953. granica između dviju Koreja bit će mjesto konstantnih vojnih okršaja.

Prvi hladnoratovski sukob

U demografskom smislu, rat je bio jedan od najkrvavijih u 20. stoljeću. Oko tri milijuna ljudi umrlo je od metaka, gladi ili rana zadobivenih u ratu. Objema stranama trebala su desetljeća da se oporave, a mnogi resursi iskorišteni su da bi se održavala granica između dviju Koreja, s najviše stacioniranih vojnika na nekoj granici u to vrijeme.

Rat su poticale velike sile radi svoje službene vanjske politike. Američka vlada tada je vodila politiku "containmenta", u kojoj je glavni cilj bio sprečavanje domino-efekta stvaranja komunističkih vlada. Njihova ideja bila je stvaranje jakih kapitalističkih zemalja oko Kine kako one ne bi njezinim posredstvom postale komunističke.

Kineska vanjska politika htjela je izbrisati utjecaj vanjskih sila na Dalekom istoku. Kineska komunistička partija, koja je upravo bila pobijedila u teškom građanskom ratu koji je trajao gotovo 20 godina, svoju je popularnost izgradila ne samo zbog kulta ličnosti Mao Ce-tunga već i opće antizapadne atmosfere u zemlji.

Kinezi su u školama učili o povijesti 19. stoljeća, u kojoj je Kina bila iskorištavana, porobljena i opetovano ponižavana preko sto godina, stoga je napor da se Amerikance izbaci iz Koreje bio vrlo iskren i općeprihvaćen.

Iako su potpisale primirje kojim su okončani otvoreni vojni sukobi, Sjeverna i Južna Koreja nikad nisu službeno okončale rat. Također, jedna drugu ne priznaju i već 70 godina održavaju vojne objekte i ljudstvo na svojoj granici. Ujedinjena Koreja morat će pričekati još neko vrijeme.