SUTRA će se održati jedan od najspektakularnijih rituala na svijetu: krunidba kralja Charlesa III. i Camille, kraljice supruge.

Obavijenu spektaklom i ukrašenu neprocjenjivim regalijama, ceremoniju u Westminsterskoj opatiji vodit će nadbiskup Canterburyja, a nazočit će joj mnoštvo članova stranih kraljevskih kuća i šefova država. Cijeli će se događaj prenositi diljem svijeta, a očekuje se da će ga pratiti stotine milijuna ljudi.

Nakon krunidbe kraljevski par vratit će se u Buckinghamsku palaču u Gold State Coachu, kočiji toliko natovarenoj zlatom da je mora vući osam konja. Ispratit će ih tisuće vojnika iz svih rodova britanskih oružanih snaga, što će biti najveća vojna manifestacija u posljednje tri generacije, za BBC piše profesor antropologije Dimitris Xygalatas.

Opseg pothvata bi se mogao činiti pretjeranim, ali...

Fešta će trajati cijeli vikend - i to produženi vikend budući da je ponedjeljak proglašen državnim praznikom u cijeloj zemlji. Događaji uključuju parade, javne koncerte, spektakularne svjetlosne predstave i tisuće uličnih zabava diljem Ujedinjenog Kraljevstva i Commonwealtha.

Opseg ovog pothvata mogao bi se činiti pretjeranim. Uostalom, kralj Charles možda ima vlast nad labudovima, dupinima, kitovima i jesetrama u vodama Ujedinjenog Kraljevstva, ali će imati malo političke moći osim uglavnom ceremonijalne uloge.

Štoviše, krunidba nije ni potrebna da bi se postalo kraljem. Edward VIII. je vladao kao suveren a da nikada nije bio okrunjen. Kao njen nasljednik, kralj Charles III. stupio je na prijestolje automatski u trenutku kada je 8. rujna 2022. umrla kraljica Elizabeta II.

Ipak, pompa i raskoš krunidbe imaju još jednu važnu ulogu. U svim kulturama ceremonije su važne. Studije pokazuju da ritualne radnje mogu aktivirati duboko ukorijenjene intuicije o kauzalnosti u ljudskim umovima. Na primjer, čini se da mala djeca misle da bi rođendanske zabave mogle biti uzrok starenja. Čak i ako toga nisu svjesni, odrasli imaju slične osjećaje.

Rituali su važni

U eksperimentu provedenom u SAD-u Xygalatas i njegovi kolege pokazivali su ljudima snimke košarkaša koji šutiraju slobodna bacanja, zamrzavajući svaki kadar i tražeći od ispitanika da predvide koji će šutevi biti uspješni. Sudionici su češće očekivali uspješan ishod kada su vidjeli igrača kako izvodi ritual prije šuta kao što je okretanje ili trljanje lopte.

Obrnuto također može biti istinito: kada se radi o prekretnicama koje su obično obilježene ritualima, odsutnost ceremonije može umanjiti osjećaj da je ishod postignut. Ankete pokazuju da su studenti diljem svijeta osjetili taj osjećaj gubitka tijekom pandemije covida-19, kada nisu mogli imati ceremoniju dodjele diploma.

Kao antropolog Xygalatas je u Grčkoj naišao na mnoge ljude koji vjeruju da ne mogu dobiti rodni list ako nisu kršteni kao djeca ili da vjenčanje nije pravno valjano ako se ne obavi u crkvi. U stvarnosti sve što je potrebno u svakom slučaju je potpisivanje pravnog dokumenta. Ali simbolika i raskoš ceremonije ono su što čini čin službenim - toliko da može stvoriti dojam da je bitan ritual, a ne papirologija.

Obama je zbog smiješne pogreške morao ponavljati prisegu

Slične intuicije mogu se aktivirati nepoštovanjem ritualnog protokola. Prisjetimo se slučaja prve inauguracije Baracka Obame. Godine 2009. prisegnuo je kao 44. američki predsjednik. Prema američkom Ustavu, prisega bi trebala glasiti: "Vjerno ću obnašati dužnost predsjednika Sjedinjenih Država."

Umjesto toga, Obama je izjavio: "Obnašat ću dužnost predsjednika Sjedinjenih Država vjerno." Iste riječi, isto značenje, drugačiji redoslijed. Ova najmanja greška navela je mnoge da dovedu u pitanje legitimitet predsjedništva. Kao rezultat toga Obama je sljedeći dan ponovno položio prisegu.

Na prvi pogled naša opsjednutost ritualima može se činiti neumjesnom. Naposljetku, reći da je neki događaj samo "svečan" znači reći da nema nikakvu praktičnu korist. No, iako nemaju izravan utjecaj na vanjski svijet, ceremonije i dalje ispunjavaju važne funkcije. One mogu pružiti utjehu, stvoriti značenje i dati osjećaj pripadnosti. Iz tog razloga prožimaju sve naše društvene institucije.

Kolektivne ceremonije djeluju kao društveno ljepilo. One nose simbolične oznake članstva u grupi i koordiniraju nastup, postupke i emocije ljudi. Čineći to, one stvaraju osjećaj jedinstva koji može transformirati pojedince u zajednice.

Što kažu istraživanja o ritualima?

Istraživanja pokazuju da kada ljudi sudjeluju u grupnim ritualima, njihovi se otkucaji srca sinkroniziraju, a to im pomaže da se osjećaju povezanije. Taj se učinak proteže ne samo na ljude koji izvode ritualnu radnju već i na cijelu zajednicu koja je promatra.

Posebice državni rituali služe proširenju ovog osjećaja jedinstva na cijele nacije. To je nužno jer nacije nisu stvarne: njihovi članovi nisu vezani nikakvim inherentnim sličnostima - samo svojom kolektivnom maštom. Da bi preživjele, nacije moraju stalno obnavljati svoje figurativno postojanje kroz mitove, simbole i rituale.

Ključni aspekt državnih rituala je kontinuitet. Tradicije su poput dobrog vina: njihova vrijednost samo raste s godinama. Drevne običaje koji su se održali kroz vjekove provodile su bezbrojne generacije i dobro su im služile.

To je razlog zašto ljudi često inzistiraju na tome da su njihovi rituali nepromijenjeni i nepromjenjivi - čak i ako prolaze revizije. Službenici Buckinghamske palače nisu zaboravili ovo. Web stranica kraljevske obitelji navodi da je krunidba "u suštini ostala ista tijekom tisuću godina".

Najvažnija je ideja kontinuiteta

U stvarnosti promjene su se postupno događale u svim fazama ceremonije krunidbe, svaki put prema kraljevskim preferencijama i duhu vremena. Osim toga, sam kralj Charles planira napraviti nekoliko amandmana na vlastito ustoličenje. Ali ideja kontinuiteta još uvijek je najvažnija. Podržavati neprekinutu tradiciju znači postati član zajednice koja nadilazi vlastito vrijeme i mjesto, zajedno s ostalima koji su to činili prije i koji će to činiti u budućnosti.

Tradicije poput podizanja i isticanja zastave, gledanja smjene straže ili slušanja suverenovog božićnog govora mogu pridonijeti tom osjećaju. Ponavljanje donosi uvjerenje, a posebno ponašanje dodaje osjećaj važnosti.

Doista, studije pokazuju da se ritualizirane radnje doživljavaju posebnijima od običnih. Većina državnih rituala, međutim, može biti prilično pitoma, pa su njihovi učinci prolazni. Povremeno društveno ljepilo treba pojačati upotrebom dodatnih sastojaka. Zato je važan kraljevski sjaj.

Mozak nam govori da se događa nešto važno

Glamur i teatralnost kraljevskih ceremonija daju im auru epohalnog značaja. To uključuje eksplozije svjetla, boja, glazbe i raskoša. Sve te fanfare aktiviraju psihološke procese vezane uz to kako procjenjujemo svoj svijet. Kada prisustvujemo ritualu punom veličanstvenosti, naš mozak nam govori da se događa nešto važno. Zbog toga su diljem svijeta ceremonije u čast monarha daleko raskošnije od onih koje se odnose na njihove demokratski izabrane pandane.

Godine 1981. princ Charles i Diana Spencer imali su najskuplje vjenčanje svih vremena. Troškovi su nadmašili godišnji BDP nekih manjih nacija. A 2022. godine vlada Ujedinjenog Kraljevstva organizirala je četverodnevnu proslavu opisanu kao "show koji se događa jednom u generaciji" kako bi obilježila platinasti jubilej kraljice Elizabete. Ritual pomaže ozakoniti ono što bi inače moglo biti prilično krhka institucija.

Učinci ceremonijalne raskoši mogu se proširiti daleko izvan kraljevih podanika. Svijetu u cjelini oni djeluju kao statusni simboli - ono što antropolozi nazivaju "izlozima koji povećavaju vjerodostojnost". Naši umovi intuitivno povezuju trud s vrijednošću. Ceremonija koja zahtijeva tako goleme troškove i trud da se organizira pruža opipljiv dokaz važnosti institucije koju slavi i predanosti ljudi toj instituciji.

Par težih godina za kraljevsku obitelj

U vrijeme političke nestabilnosti, s porastom ruske agresije, Brexitom i globalnom pandemijom, britanska bi nacija mogla iskoristiti nešto od tog društvenog ljepila. A iznad svega, mogla bi to i kraljevska obitelj.

Posljednjih nekoliko godina bilo je teško za kraljevsku obitelj, u najmanju ruku. Princ Andrew izgubio je svoje vojne titule i kraljevsko pokroviteljstvo jer se suočio s optužbama za seksualno zlostavljanje koje je negirao. Na međunarodnoj razini dok se svijet bori s naslijeđem kolonijalizma, čini se da je sve više zemalja sklono prekinuti veze s krunom.

Sve to vrijeme princ Harry i njegova supruga Meghan, vojvotkinja od Sussexa, imali su vrlo javan izlazak iz središta kraljevskog života, a njihova medijska prisutnost utrljavala je sol na te rane.

U svjetlu ovih događaja krunidba bi mogla igrati ključnu ulogu u borbi kraljevske obitelji da ostane relevantna. Doista, kako javna potpora monarhiji stalno opada, dvije nedavne velike ceremonije, kraljičin platinasti jubilej i sprovod, popraćene su jačanjem britanskog stava prema instituciji.

Krunidba kralja Charlesa III. bit će jedna od najveličanstvenijih kraljevskih proslava ovog stoljeća. Ostaje vidjeti može li to pomoći uvjeriti njegove podanike da on još uvijek ima svoju ulogu u britanskom društvu, zaključuje Xygalatas za BBC.