MARIO MILIĆEVIĆ BAJA, jedan od šestorice Hrvata iz BiH koji su oslobođeni optužbi za ubojstvo Joze Leutara, doministra MUP-a FBiH 1999., za kojeg su neki bosanski mediji bili ustvrdili da je u bijegu pred policijom, a koji je to demantirao, ponovno se javio Indexu te naveo neke vrlo zanimljive stvari.

"Čitajući u posljednje vrijeme BiH tisak očito je da istraga u slučaju Leutar napokon ide u pravom smjeru. Ja, kao bivši osumnjičenik koji je pravomoćno oslobođen krivnje u spomenutom slučaju a kao čovjek koji je optužen da je napravio, dostavio i montirao eksplozivnu napravu, odlučio sam prekinuti dugogodišnju šutnju i razotkriti detalje oko ''famozne eksplozivne naprave'', jer sam jedini ja to i u mogućnosti razotkriti i dokazati.", kaže Milićević

"Prije svega mora se znati da je ''slučaj Leutar'' sve drugo osim onoga što je prikazano u samom tijeku dugogodišnjeg sudskog postupka. Atentat na Leutara je politički atentat, i mnogi bi trebali dati odgovore na važna pitanja koja nisu bila niti postavljena niti su bila predmetom istrage. U spomenutom suđenju, gdje sam i ja osobno 5 godina bio izvrgnut javnom linču u kome mi se ''prišila'' etiketa teroriste, mnogima je prioritet bio optužiti bilo koga i uzeti što više novaca. Sa sigurnošću tvrdim da mnogi, a neke ću i imenovati, trebaju otvoreno i pravedno reći sve što znaju o ubojstvu Leutara jer su bili njegovi bliski suradnici ili politički istomišljenici. Odnosno, barem su se tako predstavljali. Obitelj ubijenog Joze Leutara treba pošteno i pravedno reći tko, kad i koliko im je nudio i dao za vrijeme trajanja samog procesa, jer bogaćenje na muci pojedinih nevino optuženih ljudi ipak nije dovelo do istine.", dodaje.

"Zar je važno gdje se nalazio Mario Milićević Baja kada je propalo protuzakonito i idiotsko opkoljavanje grada sa samo jednom svrhom - ubiti Maria Milićevića Baju, jer mrtva usta ne govore. Hvala Bogu živ sam, pa napokon mogu iznijeti pravu istinu. Da su me tadašnje institucije vlasti pozvale ja bih se rado odazvao njihovom pozivu i tada već bio od velike pomoći te bio u mogućnosti usmjeriti istragu prema pravim nalogodavcima tj. počiniteljima.", tvrdi Milićević.

"Sada sam spreman na pitanje gdje sam se tada nalazio odgovoriti istinom, a i gospodin Lukša
Glavinja, direktor Iberostarovih Hotela u Cavtatu, koji je sve vrijeme znao gdje sam će također
odgovoriti na ta pitanja. Ljudi poput Željka Šiljega, tadašnjeg šefa hrvatske obavještajne službe u Mostaru, Rade Bošnjaka, bivšeg tajnika HDZ-a BiH-a, Tomislava Mihalja, gospodina Mandića ministra policije mostarskog kantona, gospodina Ante Jelavića, Dubravka Pehara i mnogih drugih tadašnjih hrvatskih dužnosnika morat će dati odgovore na mnoge pojedinosti u tom slučaju, od suradnje sa Jozom Leutarom pa do isplaćivanja astronomskih iznosa mnogim ljudima uključujući samu obitelj Leutar.", kaže.

"Gospoda iz bošnjačkog političkog i obavještajnog vrha će također morati objasniti neke činjenice, navodna sastajanja sa mnom te moju navodnu isporuku eksplozivne naprave, a posebno će trebati objasniti dovođenje ''bolesnog'' psihopate kao zaštićenog svjedoka i isplaćivanje značajnih novčanih iznosa spomenutom ''psihopati''. Također će morati objasniti okolnosti samog ubojstva tj. atentata na gospodina Jozu Leutara, napokon uz moju pomoć, a nitko to ne zna bolje od njih.", govori Milićević o domaćim figurama, a spominje i strane.

"Gospoda iz međunarodne zajednice, tj. gospodin Klein osobno i njegov, u to vrijeme ''Officer-in-Charge'', gospodin Souren Seraydarian bi napokon trebali objasniti svrhu sastanaka sa mnom (o kojima imam dokumente koji to i dokazuju) u Dubrovniku krajem 2002. godine i sami posvjedočiti o činjenicama koje bi novu istragu dovele do prave istine, jer njihova tadašnja istraga koju je vodio gospodin Klein je najblaže rečeno bila monstruozna i napravila sve da pravi počinioci ne dođu pred lice pravde."

"Gospoda iz španjolskih obavještajnih službi, koja su se također vrlo često sastajala sa mnom (Konavoski Dvori), mogu posvjedočiti o mojim saznanjima i činjenicama o samom atentatu."

"Budući da je neposredno nakon mog pravomoćnog oslobađanja od krivnje u slučaju Leutar, protiv mene otvorena istraga za ratni zločin odlučio sam i o tome progovoriti i najvjerojatnije otvoriti Pandorinu kutiju sa nesagledivim posljedicama za one koji se kriju iza šutnje, jer sam mišljenja da samo istina može pridonijeti kako suživotu hrvatske i bošnjačke zajednice tako i mom povratku u normalan život.", upozorava Baja.

"Pošto bošnjački mediji uporno tvrde da sam u bjekstvu, što kao što vidite nije istina, odlučio sam
progovoriti. Ja sam državljanin samo RH ali ipak rođeni Mostarac, gdje mi i dan danas žive roditelji i šira obitelj i najviše zbog te činjenice sam odlučio razotkriti istinu o ratnim zbivanjima u Mostaru i regiji. Svi ljudi, uključujući i mene samog, bi morali snositi odgovornost ako su počinili neko zlodjelo i dokaže im se krivnja, bez obzira bili oni mali obični ljudi ili politički dužnosnici."

"Mišljenja sam da se samo istinom mogu braniti, a upravo od te istine mnogi strahuju jer su lažima došli do političkih pozicija tj. na njima su se obogatili. Tvrdim da u gradu Mostaru, poprištu ratnih zbivanja kojih sam i sam sudionik, svaki zločin ima svoje ime i prezime i ja ću se pobrinuti da ta imena i prezimena budu napokon otkrivena jer i istraga o mom navodnom ratnom zločinu ovisi o toj istini."

"Također ću i Bošnjacima – Mostarcima koji su se u tim teškim trenucima nalazili uz mene i kojima sam uvijek pružao ruku podrške, nekada i na svoju štetu, dati ''vruć krumpir'' u ruke, da i oni kažu pravu istinu i otkriju prave počinitelje nekih zločina. U tim ratnim zbivanjima Mostar je imao i zapovjednika grada, zapovjednika vojne policije, zapovjednike obrane, zapovjednike zatvora što znači da sve što se ružno dogodilo mora imati, kao što sam već prije spomenuo, ime i prezime a ne kolektivnu odgovornost. To znači da će samo sa istinom moja djeca i djeca svih građana Mostara i BiH-a imati pravu sliku i povijesnu istinu što se je sve događalo na tim područjima.", kaže Milićević.

"Dakle kao što vidite apsolutno stojim na raspolaganju i ne bježim ni od čega a pogotovo ne od istine. Možda me je upravo ova moja šutnja stavila u položaj da se o meni priča kao o teroristi i ratnom zločincu. Nadam se da je i kompletnoj BiH javnosti u interesu da istina napokon izađe na vidjelo te da se razriješe mnogi neriješeni slučajevi a pogotovo zločinački čin ubojstva Joze Leutara. Zbog toga Vas molim da i vi pridonesete istini a to ćete napraviti ukoliko budete imali hrabrosti ovo moje obraćanje objaviti u cijelosti.", stoji u pismu potpisanom imenom Mario Milićević Baja, datiranom 24. ožujka 2007. g.