PO SVEMU što dolazi iz opkoljenog ukrajinskog grada Mariupolja, to je trenutno možda i najgore mjesto na svijetu. Grad, ako se mjesto koje je razrušeno do temelja može više tako zvati, postao je u isto vrijeme simbol ukrajinskog stradanja i otpora, ruske brutalnosti i okrutnosti te vrlo konkretno poprište ratnih zločina i sve ozbiljnije humanitarne katastrofe.

Grad je to koji vojnici očajnički brane i iz kojeg civili očajnički pokušavaju pobjeći, no samo manji dio je to i uspio. Mnogima je put blokiran i nakon što su ruske snage objavile uspostavu humanitarnih koridora za evakuaciju, a neki od njih izgubili su život pod ruskim granatama i mecima u samom pokušaju bijega. 

"Umiru djeca, starci. Grad je uništen i izbrisan s lica zemlje. Molim vas, dajte nam rakete za protuzračnu obranu. Ili želite novi Alepo?" apelirao je na vođe zapadnih zemalja Mihail Veršnin, mariupoljski policajac koji je postao vojnik, s ulice pune ruševina u videoporuci koja je prošlog tjedna obišla svijet. 

Grad je to koji je već tjednima bez struje, grijanja, tekuće vode, sa sve manje hrane i medicinskih potrepština, čiji su građani, kako kaže jedan stanovnik Mariupolja za Financial Times, toliko gladni da su neki počeli ubijati pse lutalice za hranu.

"To je pakao na zemlji"

Dmitro, poslovni čovjek koji je uspio napustiti grad prošli utorak i koji iz straha za sigurnost nije htio dati svoje prezime, rekao je da su mu prijatelji priznali da su to počeli raditi iz očaja nakon što su im istekle zalihe hrane koje su imali.

"Čujete riječi, ali nemoguće ih je stvarno shvatiti, vjerovati da se to događa. To je pakao na zemlji", zaključio je.

>> Stigle nove satelitske snimke Mariupolja. Grad izgleda zastrašujuće

On i drugi svjedoci uništenja govore o postapokaliptičnim scenama pasa lutalica koji jedu posmrtne ostatke žrtava bombardiranja što leže nepokopane na ulici. Bez plina za grijanje i kuhanje, stanovnici u rijetkim trenucima kad izađu iz svojih skloništa kuhaju hranu u dvorištima na vatri od namještaja i drugog drva kojeg se uspiju domoći.

Mikola Osičenko, izvršni direktor Mariupol TV-a koji se također izvukao iz grada, rekao je za Financial Times da su ljudi u njegovoj kući ispuštali vodu iz radijatora, skupljali i topili snijeg te  pretraživali lokalne parkove u potrazi za potocima kako bi utažili žeđ: "Ali tamo bi se stvarali redovi i to je bila savršena meta za ruske rakete." Osim toga, potoci su ubrzo postali kontaminirani leševima koji su završili u njima.

"To je bilo kao život u srednjem vijeku samo s bombama koje padaju", rezimirala je za Economist Ljubov Beličenko, koja je uspjela s bebom i obitelji pobjeći iz grada. 

Grad kao masovna grobnica

Nekoć jedna od najvažnijih ukrajinskih luka, smještena na strateški bitnom položaju na obali Azovskog mora, danas je grad duhova s razorenim zgradama i cestama punim olupina automobila i autobusa, prošaranima kraterima od bombi.

Cijeli grad je golema masovna grobnica, kako onih koji su pokopani u jamama izvan grada, po gradskim parkovima i kućnim vrtovima, jer su uobičajeni pokopi postali nemogući, tako i onih koji su na neki način živi zakopani u podrumima svojih kuća i zgrada, iz kojih ne izlaze zbog konstantnog bombardiranja. 

Činjenica da je ovo grad u kojem se gotovo 45% stanovnika, prema posljednjem popisu stanovništva, izjašnjavalo kao Rusi, a većina i govori ruski, očito nije ruskim osvajačima bila smetnja u njegovom razaranju. 

"Ljudi u istočnoj Ukrajini govorili su 'ruski svijet će nas spasiti'. Sada su svi šokirani", priznala je Beličenko.

Neki su, nažalost, i doslovno živi zakopani, poput onih koji su se krili u podrumu mariupoljskog Dramskog kazališta kad je prošle srijede u ruskom zračnom udaru ono uništeno do temelja. Njihova sudbina i dalje nije poznata. To je kazalište, podsjetimo, bombardirano unatoč - ili baš zahvaljujući - tome što su Ukrajinci na platou ispred i iza zgrade golemim slovima, vidljivim iz zraka, napisali "djeca" kao znak upozorenja, kao apel agresorima da poštede barem to sklonište za majke s djecom dok se njihovi muževi i očevi bore. 

I dalje se ne zna što je s civilima iz podruma bombardiranog kazališta

Gradonačelnik Serhij Orlov izjavio je dan nakon napada da je spašeno oko 130 od više od tisuću ljudi, koliko ih je navodno bilo u podrumu. Lokalne vlasti tvrdile su da su mnogi, ako ne i svi iz podruma preživjeli - ali prema posljednjim vijestima, starima već nekoliko dana, spasioci zbog bombardiranja nisu mogli raščistiti ruševine i izvući ih.

Otad ne znamo što je točno s preživjelima, kao ni koliko dugo uopće mogu preživjeti zatrpani pod zemljom. Grad je komunikacijski gotovo potpuno odsječen od ostatka zemlje i svijeta, a generalno je u toliko kaotičnom stanju da možda nikad neće biti jasno koliko ih je bilo i koliko ih je preživjelo.

Osim kazališta, ruske snage su 9. ožujka bombardirale i rodilište i s njim povezanu bolnicu za majke i djecu, pri čemu je ubijeno najmanje četvero civila i ozlijeđeno njih najmanje 17. Iako je Rusija tvrdila da su rodilište i bolnica bili neaktivni i da ih je zloglasna bojna Azov koristila kao vojni položaj, snimke i drugi dokazi s terena pokazuju da su i ovdje pod bombama stradali civili, i to oni najranjiviji - trudnice.

>> Pogledajte kakve ludosti o ratu Rusija objavljuje na službenim profilima

A 20. ožujka ruske zračne snage bombardirale su i umjetničku školu, koja je također služila kao sklonište za oko 400 civila - žene, djecu i starce, prema ukrajinskim dužnosnicima. Broj preživjelih i u ovom slučaju nije utvrđen.

Nakon što su u višednevnim zračnim i topničkim napadima razorene tri utvrđene obrambene linije oko Mariupolja, zajedno s velikim dijelom grada, ruske snage prošlog su se tjedna probile u sam grad, a žestoke borbe lakim i teškim oružjem vodile su se u samom centru, kao i u golemoj tvornici čelika Azovstal. 

U nedjelju su već zauzele Livoberežnju četvrt, na lijevoj obali rijeke Kalmius, kao i nekoliko stambenih naselja na sjeveroistoku pod nazivom Mikrorajoni 17-23, prema izvještaju ukrajinske novinarke Ane Romanenko, koja je u kontaktu s tamošnjim ukrajinskim snagama.

"Linija fronta sada prolazi upravo kroz Mariupolj", rekla je tada Romanenko za Financial Times. Prema procjeni koju je iznio gradonačelnik Orlov, više od 80% stambenih zgrada u gradu uništeno je ili oštećeno, a barem 30% više se neće moći obnoviti. A njegov pomoćnik Pjotr Andrjuščenko optužio je ruske snage da su prisilno odvele u kampove u Rusiji nekoliko tisuća civila koje su zatekle u gradu.

Ali oružani otpor branitelja Mariupolja - među kojima su i borci ekstremno desne bojne Azov, čiju notornost Moskva zdušno koristi kao izliku - pomalo nevjerojatno, do danas nije slomljen. Rusija je i za bombardiranje kazališta okrivila Azov, poričući da su napad izveli njeni vojni avioni.

U nedjelju navečer Rusija je Ukrajini dala rok do 5 ujutro po lokalnom vremenu da odluči hoće li predati Mariupolj, a zauzvrat će dopustiti vojnicima i "stranim plaćenicima" da napuste grad, ali samo ako polože oružje. Ukrajina je odlučno odbila ultimatum.

Službeni broj umrlih 2400, pravi broj vjerojatno veći

Prema procjenama ukrajinskih vlasti, u gradu koji je prije rata imao oko 430 tisuća stanovnika ostalo je zarobljeno i do 200 tisuća ljudi, dok ih je najmanje 2400 poginulo. Pravi broj je vrlo vjerojatno daleko veći.

"Tamo više nema grada. Grad Mariupolj više ne postoji. Ne postoji nijedna stambena zgrada koja nije oštećena ili srušena. U gradu je ostalo samo 10% ljudi. Samo umirovljenici koji nemaju novca ili automobil pa ne mogu pobjeći i oni koji ne mogu hodati", ispričala je Tanja Švec, koja je sa suprugom Dmitrom, kćeri Vladom i roditeljima uspjela pobjeći u Dnjipro, za CNN.

"Kuhali smo na otvorenoj vatri. Drva smo skupljali po parkovima jer nije bilo druge opcije za preživljavanje. Dijelili smo hranu sa susjedima i rođacima", ispričao je Dmitro Švec, a njegova supruga je objasnila da se tri tjedna nisu mogli okupati i da su "nuždu obavljali u vreću ili kantu".

Upozorenje: Sljedeći video je uznemirujući!

"Počeli su bombardirati našu četvrt, bilo je užasno, skrivali smo se u stanu. Nismo mogli izaći. Prvo je nestalo grijanja, pa struje, pa vode, zatim interneta. Skočile su cijene u dućanima, nije bilo kruha. Nakon toga ljudi su počeli pljačkati i uništavati trgovine", prepričala je za BBC još jedna Mariupoljanka Anastasija zadnjih dana prije svog bijega iz grada, dodavši da su im pri odlasku ruski vojnici na kontrolnim punktovima provjeravali sadržaj mobitela.

"Ostatak ljudi ispod Dramskog kazališta ondje polako umire"

Ukrajinska novinarka, odnosno urednica portala Zaborona Katerina Sergackova, danas je na Twitteru napisala da su, prema njenim izvorima s terena, ruske snage zauzele sve osim zapadnog dijela grada. 

"Stanovnici koji tamo ostaju pokušavaju ne napuštati svoja skloništa jer Rusi otvaraju vatru na pokretne mete. Skloništa za bombe su puna. Gotovo je nemoguće evakuirati se iz Mariupolja. Ljudi trebaju automobile, ali većina vozila je uništena ili ukradena, nema goriva. Neki ljudi samo hodaju, samo da izađu. Putovanje može trajati satima pod stalnom vatrom", piše dalje ova ukrajinska novinarka. 

I ona upozorava da velika većina civila iz podruma pod kazalištem nije izvučena. "Moji izvori kažu da ruševine nitko ne može ukloniti, nema kapaciteta", kaže i dodaje: "Najvjerojatnije ostatak ljudi ispod Dramskog kazališta ondje polako umire ili su već umrli. Dok ovo pišem, osjećam bijes i nemoć u isto vrijeme. Rusija sve uništava, mi se branimo od apsolutnog monstruma."

Ruskim snagama Mariupolj je trenutno glavni cilj s obzirom na to da im zauzimanje ili barem učinkovito okruživanje najvećih ukrajinskih gradova Kijeva i Harkiva izmiče sve više iz dana u dan. Mariupolj, čiji se pad sada već čini kao pitanje dana, jedini je koji im stoji na putu za dovršetak kopnenog koridora uz Azovsko i Crno more, između Krima, koji je anektiran 2014., i samoproglašenih narodnih republika u Donbasu, koje službeno još nisu dio Rusije, ali su de facto njene satelitske paradržave.

Sijanje smrti zbog koridora prema Krimu

Osim što će zauzimanjem ovog grada kontrolirati više od 80% ukrajinske crnomorske obale, prekinuti njezinu pomorsku trgovinu i dodatno je izolirati od svijeta, Rusima će to biti najveći uspjeh od početka invazije 24. veljače, uz golemu propagandnu korist s domaćim i stranim borcima iz bojne Azov koje će zasigurno natjerati da paradiraju pred kamerama, pokazuju zastave i tetovaže te da priznaju da su neonacisti koji mrze Ruse. 

Sve će to uklopiti u svoj narativ "denacifikacije", iako Azov vjerojatno ne čini ni 1% ukrajinskih oružanih snaga, kao da su njihovi ekstremni simboli i uvjerenja izlika za pretvaranje grada u prah i pepeo. Baš kao što im je borba protiv navodnog islamističkog terorizma bila izlika za sravnjivanje Groznog 2000. i Alepa 2016. sa zemljom.

Uspoređivat će možda zauzimanje Mariupolja sa zauzimanjem Berlina 1945., slaveći još jednu povijesnu 'pobjedu nad nacizmom', iako se u ovom slučaju radi o narodu koji sami nazivaju bratskim. 

A Mariupolj? Taj grad će ostati povijest. Ostat će simbol herojskog otpora nadmoćnom agresoru, ali kao grad, kao mjesto u kojem ljudi žive, rade i podižu djecu, naprosto više neće postojati.