KADA mlada bića nakon osnovne i srednje škole, s glavom punom tek stečenih znanja, izađu na zagrebačke ulice i ondje iz sveg glasa zapjevaju Thompsona ili u Rijeci skandiraju "ajmo ustaše" i "za dom spremni", onda je sasvim izvjesno da je svaka priča o hrvatskom školstvu i slavnom kurikulumu uzaludna.

Džaba im škola ako nakon mature pjevaju Thompsona

Uzalud 12 godina hrvatskog, matematike, fizike i povijesti, uzalud domaći radovi i strah od loših ocjena ako je zbir svih vrijednosti koje su usvojili slavljenje ustašluka i pjevanje Thompsona. Bilo bi bolje, korisnije i jeftinije da su se po završetku osnovne škole učlanili u HSP. Maturant koji slavi ustašluk jednak je osobi uvjerenoj da su dva i dva šest i da krava ima krila.

Sigurno je da će se u kratkim i usputnim opaskama o fenomenu maturanata zaljubljenih u ustašovanje oglasiti i oni koji u svemu vide mladenački bunt. Nije, uostalom, ovo prva, a sigurno ni zadnja godina u kojoj se hrvatski maturanti vesele kraju školovanja uz Thompsona i ustaške povike, pa tako neće biti ni prva, ni zadnja godina u kojoj će se ta vrsta idiotizma relativizirati kao bunt.

Bunt koji tjera mlade da se upisuju u HDZ

Barem pojam bunta u Hrvata ima vrlo živopisno značenje. Eno, nedavno je Karlo Ressler, HDZ-ova mlada nada, otkrio kako se u vladajuću partiju učlanio baš iz bunta. Nekad su mladi iz bunta radili za omladinske novine, odbijali mobilizacijske pozive, pisali provokativne pjesme, odlazili na robiju, osnivali Laibach... A danas se učlanjuju u vladajuću stranku, rame uz rame s očuhom, te hrabro i prkosno pristaju postati kandidati za Europski parlament.

Ili izlaze na ulice i viču "ajmo ustaše" i "za dom spremni".

Koji to društveni autoritet u Hrvatskoj snažno oponira ustaštvu?

Da bi bunt bio racionalan, mora biti jasno protiv koga je usmjeren, a u Hrvatskoj ne postoji društveni autoritet koji je u snažnoj opoziciji ustaštvu. Državna televizija u pauzama između hvalospjeva članovima vlade i predsjednici pušta revizionističke dokumentarce, Crkva trajno roni suze zbog poraza 1945. godine, vladajuća partija, utočište buntovnog Resslera, formalno osuđuje ustaše, a trajno štiti njihov pozdrav, predsjednica se godinama ugodno druži s ustašofilom osuđenim zbog prodaje droge kurvi, dok su narodi, koji su bili najveće žrtve ustaškog pogroma, odavno svedeni na statistički minorne brojke... Vikati u takvom društvenom ambijentu "ajmo ustaše" ili "za dom spremni" buntovno je poput učlanjenja u Savez komunista 1970. godine. Ili u HDZ sada. 

Po uzvicima zagrebačkih i riječkih maturanata dala bi se, vrlo precizno, ispisati dijagnoza društva koje je propustilo baš sve prilike da postane bolje i ugodnije, kada bi takva dijagnoza ičemu koristila i kada bi društvo imalo ikakve šanse evoluirati. Ovako, isključivo zbog vlastita mira i savjesti, samo ćemo kratko i precizno jednom riječju opisati osobe oduševljene ustašama.

Budale.