Foto: Neja Markičević, Ranko Šuvar (Cropix)

BLIŽE se još jedni izbori, a s njima i vrijeme da se SDP još jednom upuca u nogu. Ivo Josipović uvjerljivo vodi u anketama za predsjednika Republike, ali to nipošto nije razlog da u SDP-u ne bi izbila panika. Ako se potrude, možda opet uspiju izgubiti dobivene izbore.

Jer evo što se događa: Josipović je prije dva mjeseca osvojio stranačku kandidaturu, odlučio voditi osobnu kampanju izvan stranke (doduše, u zgradi preko puta, ali nema veze), u anketama je zabilježio dvostruku prednost pred prvim pratiteljem Andrijom Hebrangom, imao mogućnost birati najjače PR agencije da mu vode kampanju, ali sada je iznenada sve palo u vodu.

Da umreš od smijeha. Ili straha.

Stranka je odbacila Digitel zato što je ta agencija, jedna od većih u regiji, radila neke stvari za Vladu i HDZ. Odbacila je i agenciju Ivana Račana jer ne želi stranačkim novcem uzdržavati člana Glavnog odbora. Pa je na kraju Zoran Milanović mudro odlučio da će ipak stranka najbolje voditi predsjedničku kampanju. Da umreš od smijeha. Ili od straha, ako si Ivo Josipović.

I nije to jedini unutarstranački sukob oko predsjedničkog kandidata. Tlo pod nogama Josipović je počeo gubiti i u ničim izazvanoj polemici oko dijaspore, zamjerivši se ideolozima stranke koji smatraju da je upravo to tema na kojoj SDP može skupiti najviše glasova. Jednom su već na tome izgubili izbore, pa zašto ne bi opet? Ponavljanje je majka mudrosti.

Otkud toliko drskih kandidata?

Posljednjih dana, pak, na Iblerovu trgu izbila je panika i zbog ostalih kandidata koji imaju toliko drskosti pojaviti se u kampanji, primjerice Nadana Vidoševića ili još više, Milana Bandića. Kao da nisu na to računali. Kao da nisu vjerovali da će u predsjedničkoj utrci biti još netko pored Josipovića. Netko atraktivniji. Uvjerljiviji. S više sponzora. Kvragu, da im je barem to netko ranije rekao...

I to je klasični SDP. Savršeno opremljen za samouništenje. Ono što bi u normalnim strankama izgledalo kao brojanje dana do pobjede, kod socijaldemokrata ase pretvara u odbrojavanje dana do novog poraza: "90 dana do uništenja...89 dana do uništenja...88 dana do uništenja... Bum!". Tako je bilo na parlamentarnim izborima, u nešto manjoj mjeri i na lokalnim, a sada se prvi simptomi naziru i u predsjedničkim izborima.

Josipovića vratili u koloniju gubavaca

Oko Josipovića se trebalo znati sve, a sada se odjednom više ne zna ništa. Dobro je krenuo u istraživanjima, ali sad više nema ni agenciju, ni novac, ni samostalnost, već je osuđen da mu kampanju vode isti oni koji su gubili izbore u protekle dvije godine. Josipović mora da se osjeća kao da su ga vratili u koloniju gubavaca.

Dijaspora kao put u propast

I naravno, Zoran Milanović, šef "kolonije", uzima stvari u svoje ruke. Odbacio je sve suflere i grebatore, sve mudrosere i sjecikese, te odlučio osobno nadzirati Josipovićevu kampanju. Možemo zamisliti kako će to izgledati: tri dana prije izbora Josipović bi mogao misteriozno nestati s plakata, poput premijerskog kandidata Ljube Jurčića, a do tada gubiti prednost ponavljajući sve one promašene parole koje su SDP već jednom odvele u propast. Recimo, onu o dijaspori.

U jednoj epizodi zaključne sezone serije Zapadno krilo stožer demokratskog kandidata nacrtao je na ploči tri kvadrata. U prvom su bile teme koje su garantirale pobjedu (socijala, ekonomija, školstvo, standard...), u trećem opće i nepredviđene teme, dok su u drugom okviru bile teme koje Republikancima osiguravaju pobjedu (nacionalna sigurnost, vojska, terorizam, nacija, religija...). Tog okvira Demokrat se ne smje doticati ni za živu glavu.

U hrvatskom slučaju, dijaspora bi se nalazila upravo u tom drugom okviru koji donosi pobjedu desnici. I upravo te teme uhvatili su se sami SDP-ovci, inicirajući polemiku s vlastitim predsjedničkim kandidatom. Josipović je logično poručio da će poštivati Ustav dok je odredba o dijaspori na snazi i najavio odlazak u BiH, što je pak izazvalo gnjev stranačkih junoša koji misle da se u Hrvatskoj izbori dobivaju na borbi protiv dijaspore.

Ako već nema samostalnu kampanju, može li voditi samostalnu politiku?

Pokazalo se to prije dvije godine. Milanović je najavio ukidanje prava glasa dijaspore i SDP više nije vodio svoju kampanju, nego bježao pred lavinom optužbi da su antihrvati, ksenofobi, da su protiv Crkve, nacije, države, krvi i tla... Nije vodio svoju, nego HDZ-ovu kampanju. Upravo zato što je racionalna, tema poput dijaspore svakog normalnog kandidata vodi u izborni poraz. To je tema na kojoj ljevica u ovoj zemlji ne može dobiti izbore. I upravo to je tema na kojoj Milanović toliko inzistira.

Međutim, ako ništa drugo, onda na temi dijaspore Josipović barem može pokazati kakav će biti predsjednik države: hoće li slijediti svoja uvjerenja ili slušati stranačke naputke? Može li barem voditi samostalnu politiku, ako već ne može voditi samostalnu kampanju.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje