SJEĆATE se 12. vlade RH? Ona u kojoj je prvi potpredsjednik i ministar gospodarstva bio Radimir Čačić, ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić, ministar regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Branko Grčić, ministar financija Slavko Linić pa potom Boris Lalovac, ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras? Šaroliko društvo o kojem barem o nekima prilično znate jer se i prilično pisalo, pa vas i nećemo previše podsjećati. Vikend je, pa da vam ne pokvarimo raspoloženje.

Tko je vodio to društvo? Pa onaj koji ih je i predložio – Zoran Milanović, predsjednik vlade između 23. prosinca 2011. i 22. siječnja 2016. U hrvatskom ustavnom sustavu predsjednik vlade je ključna osoba u državi, on je taj u čijim rukama su svi konci politike. Sabor se nikada nije uspio izdići u razinu jakog parlamenta, danas je i manje utjecajan nego 90-ih, a predsjednik Republike je od 2000. godine figura koja stoji na Pantovčaku i predstavlja zemlju. Milanović, kojem je desna ruka bio jedan Tomislav Saucha, imao je četiri godine za reforme, četiri pune godine za ovu zemlju učiniti boljom. 

Uspjeli su dići PDV i uvesti predstečajne nagodbe s kojima se opet svašta događalo. Od reformi gospodarstva, pravosuđa, lokalne samouprave, županija – napravljeno je malo ili ništa. Vlada koja je došla s velikim očekivanjima nakon Sanaderove ekipe ponašala se kao hrpa činovnika, kako bi narod rekao, drži vodu dok majstori odu. Predsjednik te vlade bio je, ponovimo – Zoran Milanović.

Umjesto da rastura HDZ-ove gluposti u organizaciji države, HDZ-ove mreže, HDZ-ove javne nabave, ukine HDZ-ove besmislene općine i županije, počne popravljati sve ono što je HDZ loše napravio, uglavnom su rasturali menije u zagrebačkim restoranima. Jedan, restoran Tač, postao je simbol Milanovićeve vladavine.

Milanović je imao četiri godine napraviti reforme – a sjetio ih se kada je izgubio ovlasti

Milanović je imao četiri godine. Imao je i rasturen HDZ nakon Sanadera i nije napravio gotovo ništa. SDP je izgubio naredne izbore, a Milanović se uhvatio čini se ne baš uspješne konzultantske karijere. SDP u nedostatku kadrova kandidira ga na predsjedničkim izborima gdje pobjeđuje i dobiva ulogu predsjednika bez ovlasti. Realno, odlučuje ni o čemu, ako osim ako nekim slučajem ne proglasimo nekome rat. 

Sada počinje svađalačka karijera. Zoran Milanović, zaštićen imunitetom i ohrabren popularnošću koju svaka njegova izjava ima (a naravno da će mediji prenositi državnog poglavara) počeo je svađalački sukob sa svima, zaboravljajući osnove – kao predsjednik Republike predsjednik je svih građana ove zemlje, bez obzira na nacionalnu, pa i stranačku pripadnost. Vlastite grijehe, kao što je odlazak u "klub" kod Dragana Kovačevića za vrijeme lockdowna zaboravlja, ali tuđe grijehe s pozicije državnog trona jako voli naglašavati.

Naravno, neki će reći kako uvođenje svađalačkog, osobnog tona u političke rasprave može pridonijeti demokraciji i raskrinkavanju nepravilnosti – nema ništa više pogrešno od toga. Ako smo u fazi svađanja, a jesmo, onda u takvoj raspravi pobjeđuje onaj koji se najbolje svađa, a ne onaj koji ima najbolje argumente. A napadati slabije od sebe, one na bitno nižim položajima, malo previše podsjeća na srednjoškolskog nasilnika. 

Kada vas predsjednik Republike napadne preko medija, uza svu medijsku pažnju koju ima – to nije ravnopravna rasprava. I to nije rasprava koja će raščistiti išta. I to nije rasprava koja će išta pomoći – kao što niti jedna birtijska rasprava neće riješiti neki problem. Hrvatska ima hrpu problema, ali model birtijske rasprave ih neće riješiti. Dodatno, Milanović ih nije riješio kao premijer.

Kako bi ljevica reagirala da je neki desničar ovako napao Pupovca?

Ovo zadnje, nazivanje Milorada Pupovca "plačibaba Pupovac", " crni Milorade", u stilu je krajnje desnih portala i javnih osoba ekstremne desnice – baš će biti zanimljivo vidjeti hoće li sve one brojne udruge za ljudska i manjinska prava sada stati u zaštitu Pupovca kako bi stali da je ove iste rečenice napisao netko s desnog političkog spektra. Zanimljivo je i što će reći SDP. Da je ovo rekao netko iz kakve desnije stranke začas bi tu bila urbana, fina ljevica koja bi se zgražavala nad "nacionalizmom", pa onda bi se uključile i lijeve udruge i tako dalje.

Još nešto, piše Milanović Pupovcu: "Kada si me povlačio za rukav po hodnicima vlade i kamčio od mene za sebe i svoje jarane basnoslovno vrijedne nekretnine i parcele srpske Prosvjete u centru Zagreba, jesi li tada, o Milorade, ‘vršio pritisak’ na šefa izvršne vlasti hrvatske države, ucjenjujući ga/me s tih par žetončića u Saboru." Pa ako je u pitanju legitimno političko lobiranje, onda gdje je problem? Ako je u pitanju bilo nešto nezakonito, što bi spadalo u članak 295. Kaznenog zakona, kazneno djelo trgovanje utjecajem, onda je Milanović to trebao nadležnim tijelima odmah prijaviti jer ovako to malo baca na Mamić model koji se sjetio pravde tek kada nije bio zadovoljan sudskom odlukom.

Kad se mulj u bari diže, velike ribe se još teže vide

Balkanci uglavnom vole bahate, arogantne i nekulturne. Upravo zato što su sami pred lažnim autoritetima uglavnom tihi, mirni i krotki pa političarima nose štafete, jedu im iz ruku, a na poslu klimaju glavom i na najgluplje šefovske izjave. Onda se ti isti kasnije u birtiji ili danas na Fejsu, pod anonimnim profilom junače što bi bilo da bi bilo, što bi oni riješili da imaju vlast i utjecaj. Milanovićev nastup mnogima odgovara jer on eto "govori istinu", kao da ne živimo u demokraciji gdje svatko može govoriti što hoće, pa čak i istinu.

Cijela ova priča ne znači za Hrvatsku i njenu budućnost ništa. Pretvaranje političke arene u svađalačku jednako je dizanju mulja u bari – samo ćete velike ribe teže vidjeti. Svađaju se Milanović na javnoj funkciji, Jandroković na javnoj funkciji (oglasio se i on u međuvremenu) i Pupovac na javnoj funkciji, sva trojica doživotno na položajima i primanjima koje njihovi fanovi neće ni primirisati. Raja se svađa, viče, vodi virtualne ratove oko izjave svakog od njih, a ova trojica malo mediji, malo Fejs, malo doskočice, pa onda u restoran koji velika većina vas koji ovo čitate ne možete ni priuštiti. Mislite da će se nešto promijeniti? Neće. Samo će svađama prekriti stvarne nepravilnosti.

Milanović je predsjednik kakvog je HDZ mogao samo poželjeti

Realno, HDZ nije mogao zaželjeti nikoga boljeg od Zorana Milanovića na mjestu predsjednika Republike. Dok se ovaj raspravlja s Pupovcem i drugima, nitko neće pitati zašto obnova Zagreba gotovo nije ni počela, zašto vlast nije osigurala dovoljno cjepiva i zašto se osuđeni likovi prošetavaju preko granice lakše od bilo koga do nas. Samo vi, narode, navijajte za svoje kao na utakmici. Ali poslije se ne pitajte hoće li stići plaća i hoće li vam bolnica imati lijekova. Bitno da ste veseli jer je jedan uhljeb spustio drugom malo niže rangiranom uhljebu. A njih obojica i dalje žive višestruko bolje od vas.

Zoran Milanović je realno predsjednik države kakvog je HDZ samo mogao poželjeti. Što Milanović bude više po Fejsu lupao, to će se grijesi HDZ-a u javnom prostoru manje vidjeti. Što uopće Plenković pred lokalne izbore može zaželjeti? Za zahvalu uvijek može Milanoviću nakon izbora poslati dvije mesne plate u Dvore predsjedničke. Do 500 kuna, da ne bude sukob interesa, čisto da se meso ne baci.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala