MALO nas stvari u životu može pripremiti za svjedočenje o ljudskoj patnji, a ne postoji način da se pripremimo svjedočiti onome što se događa ovdje u Ukrajini. Totalitarna vojna diktatura koja vlada Rusijom gađa civile, a nakon što sam tome svjedočio vlastitim očima, nitko mi ne može osporiti da se to događa u ovoj zemlji, za New Lines Magazine piše Oz Katerji.

Svjedočenja granatiranih civila koji dolaze iz Irpina, sjeverozapadnog predgrađa Kijeva, potvrđuju ono što je već vidljivo iz razaranja po gradu koji graniči s glavnim gradom Ukrajine.

Automobili napušteni na porušenom mostu koji vodi južno od Irpina prema Kijevu prepuni su rupa od metaka. Bijele krpe vise s prozora automobila; neki čak imaju i riječ "evakuacija" napisanu velikim ćiriličnim slovima, čime je jasno da se radi o civilnim vozilima. Ne može se pogriješiti oko toga što se dogodilo tim ljudima dok su pokušavali pobjeći iz grada koji je danima bio pod kontinuiranim ruskim bombardiranjem.

Užas koji ruska vojska nanosi nedužnim ljudima

Nakon više od desetljeća izvještavanja o ratu u Siriji, dio vas postaje uvjeren da ste otupjeli na ljudsku patnju, ali stvarnost vas pogađa u trenutku kada vidite užas koji ruska vojska nanosi nedužnim ljudima u Ukrajini.

Budući da iz Irpina i dalje dolaze žene, djeca, starci i nemoćni, razlika između dvije strane u ovom sukobu ne može biti jasnija. Ukrajinski vojnici, dragovoljci teritorijalne obrane i bolničari tijekom dana rade na evakuaciji civila iz opkoljenog grada, dok Rusija topničkom i minobacačkom vatrom bombardira stanovništvo u bijegu.

Hrabrost i ludost

Hrabrost i ludilo kojem smo svjedočili na tom mostu u Irpinu, teško je opisati riječima. Svakih nekoliko minuta jedan automobil dolazi do kraja mosta, a civili, uključujući putnike s invaliditetom ili vrlo malu djecu, često oni koji se nisu uspjeli izvući iz grada prije nego što su borbe zahvatile područje, iskaču i kreću dolje prema improviziranom pontonu napravljenom od drvenih sanduka, kako bi prešli rijeku Buču i došli na sigurno.

Vozači zatim okreću automobile, provlačeći se kroz desetke napuštenih vozila te se vraćaju preko linije fronta kako bi prevezli još ratnih stradalnika. Čudo je prijeći tu liniju. Povratak u taj pakao može se opisati samo kao nesebično herojstvo ili čisto ludilo.

Tijelo čovjeka leži na tlu, licem okrenuto prema betonu. Bicikl koji je vozio prije smrti leži oštećen iza njega, a iz džepa mu viri mobitel. Dok se živi probijaju prema prijelaz ledeno hladnu rijeke s jakim strujama, jednostavno nema vremena za suočavanje s mrtvima.

Cilj Rusije je slomiti otpor gađajući civile

Dječji vrtić, skladište hrane i pravoslavna crkva - malo je civilne infrastrukture u Irpinu koja je pošteđena brutalnog napada Rusije. Ljudi koji bježe iz svojih domova suočavaju se s neizvjesnom budućnošću; ne znaju hoće li se ikada moći vratiti; ne znaju hoće li se ikada imati čemu vratiti. Cilj Rusije je slomiti odlučnost Ukrajinaca gađanjem civila i civilne infrastrukture. To je isti model koji su koristili u Čečeniji i Siriji te isti model koji će nastaviti koristiti sve dok ne budu vojno poraženi.

Što se tiče nas, imali smo sreću da smo živi stigli do Irpina. Na našoj ruti prema gradu, još tri novinara i ja išli smo s našim vozačem putem za koji smo vjerovali da je siguran; tom istom cestom samo dan ranije putovali su drugi novinari.

Međutim, umjesto ukrajinske kontrolne točke, naišli smo postrojbu ruskih zračnih snaga, poznatih kao VDV. Muškarci su nosili bijele narukvice i narančasto-crne vrpce; njihov BMP-2M označen slovom "V" bio je parkiran nasred ceste. Strojnicu je bila usmjerena izravno na naše vozilo.

Zbunjeni Rusi

Činilo se da su Rusi bili zbunjeni što nas vide kao i mi njih - naš automobil je bio jasno označen žutim PRESS. Da nije brzog i smirenog donošenja odluke našeg vozača Romana, koji je polako okrenuo vozilo i odvezao se prije nego što su nas vojnici uspjeli zadržati, možda nikada ne bismo stigli do Irpina.

Nekoliko dana ranije, Stuart Ramsay iz Sky Newsa i njegova ekipa upali su u zasjedu i upucani u sličnim okolnostima na cesti nedaleko od Kijeva. Videosnimka objavljena na internetu pokazuje kako ruski vojnici očito gađaju civilna vozila s namjerom da ubiju putnike.

Vjerojatno nikada nećemo saznati zašto smo uspjeli okrenuti svoje vozilo u situaciji kad je toliko civila nemilosrdno na meti ruske agresije. Nakon što smo svjedočili pokolju u Irpinu, znamo da ne može biti mjesta sumnji u to koji su vojni ciljevi Rusije - provoditi neobuzdano nasilje protiv najmekših meta, s namjerom da se uništi volja Ukrajine za otporom.

"Ukrajinski narod nastavlja pokazivati svoj prkos"

No, čak i usred razaranja na irpinskom mostu smrti, preživjeli koji su prošli pored stranih novinara i dalje su bili dovoljno snažni da s nama i međusobno podijele kratke šale. Ukrajinska infrastruktura može završiti razbijena i uništena, ali ukrajinski narod nastavlja pokazivati svoj prkos i postojanost pred neizrecivom brutalnošću.

Nejasno je kako ruski predsjednik Vladimir Putin može pobijediti u ratu koji se vodi s nemilosrdnim barbarstvom protiv nevinog stanovništva Ukrajine, kada ti ljudi jednostavno odbijaju biti slomljeni, zaključuje Oz Katerji.