​MEHMED II., poznat kao Mehmed Osvajač, bio je osmanski sultan koji je vladao od 1444. do 1446. te ponovno od 1451. do 1481. godine. Rođen je 30. ožujka 1432. u Edirneu, tadašnjoj prijestolnici Osmanskog Carstva.

Njegov otac, sultan Murat II., poslao ga je u Amasju s jedanaest godina kako bi stekao iskustvo u upravljanju, što je bila uobičajena praksa za osmanske prinčeve. Tijekom tog razdoblja, Mehmed je stekao obrazovanje pod vodstvom istaknutih učitelja, uključujući Molla Gürânîja, što je oblikovalo njegovu islamsku vjeru i svjetonazor.​

Najpoznatije postignuće Mehmeda II. je osvajanje Konstantinopola 1453. godine, čime je okončano Bizantsko Carstvo. Nakon osvajanja, Mehmed je proglasio Konstantinopol novom prijestolnicom i preimenovao ga u Istanbul. Ovo osvajanje donijelo je Mehmedu titulu "Kajser-i Rûm" (Cezar Rima), simbolizirajući njegovu vlast nad bivšim rimskim teritorijima.

Nakon osvajanja, Mehmed je pokrenuo opsežan program obnove grada, uključujući popravak zidina, izgradnju palača, džamija i drugih javnih objekata, te poticao naseljavanje stanovništva različitih vjera i kultura kako bi revitalizirao grad.​

Pohod u Europi

Nakon pada Konstantinopola, Mehmed II. nastavio je širenje Osmanskog Carstva. Osvojio je Despotovinu Moreju na Peloponezu 1460. godine i Carstvo Trapezunt na sjeveroistoku Anadolije 1461. godine, čime su posljednji ostaci bizantske vlasti uklopljeni u Osmansko Carstvo.

Također je pokorio Kraljevinu Bosnu 1463. godine, čime je proširio osmansku vlast na zapadni Balkan. Njegove vojne kampanje obuhvaćale su i sukobe s Vladom III. Drakulom iz Vlaške te Skenderbegom u Albaniji, gdje je, unatoč početnim neuspjesima, naposljetku uspio osvojiti Kruju 1478. godine.​

Osmansko carstvo u njegovo vrijeme bilo je vjerojatno najmoćnija svjetska sila, a razjedinjene europske zemlje nisu mogle naći učinkovito rješenje za obuzdavanje osmanske prijetnje. Zemlje su padale jedna za drugom.

Osim vojnih osvajanja, Mehmed II. proveo je značajne reforme unutar carstva. Reorganizirao je osmansku vladu i, po prvi put, kodificirao kazneno pravo i zakone koji se odnose na njegove podanike u jednom zakoniku, dok je ustav bio razrađen u drugom, pri čemu su ta dva zakonika činila jezgru svih kasnijih zakona.

Njegova vladavina obilježena je centralizacijom vlasti i jačanjem sultanove moći, čime je postavio temelje za daljnju ekspanziju i stabilnost Osmanskog Carstva.​

Mehmed II. umro je 3. svibnja 1481. godine u blizini Gebzea. Njegova ostavština živi kroz mnoga djela i institucije koje je uspostavio, a u suvremenoj Turskoj smatra se nacionalnim herojem. Istanbulska četvrt Fatih, Most Mehmeda Osvajača i Fatihova džamija nose njegovo ime, odajući počast njegovom doprinosu turskoj povijesti i kulturi.