KRAJEM 1992. godine prestala je postojati Čehoslovačka. Česi i Slovaci formalno su ukinuli svoju uniju 31. prosinca 1992., a događaj pamtimo kao jedan od rijetkih primjera mirnog razilaženja naroda u federaciji. Odluku su donijeli češki i slovački političari, nakon što su na novim višestranačkim izborima pobijedile dvije stranke s različitim političkim programima.

Mirno razilaženje, odnosno Baršunasti razvod, kako se događaj naziva vani, podržavala je tek trećina stanovnika Češke i Slovačke, koji su uglavnom smatrali da je federativna reforma bolje rješenje.

Čehoslovačka

Čehoslovačka je nastala raspadom Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine. Češki i slovački političari nastupali su zajedno još u godinama prije rata, kako bi se snažnije suprotstavili politikama iz Beča. Na Pariškoj mirovnoj konferenciji tražili su stvaranje zajedničke države, a sile Antante u tome su ih u potpunosti podržavale.

Razne delegacije u Parizu 1919. godine komentirale su kako su Česi i Slovaci složni u tome kako žele kreirati novu državu, za razliku od Srba i Hrvata koji su na konferenciju došli sukobljeni.

Nakon što je Hitler progutao Češku u danima prije Drugog svjetskog rata, Slovaci su dobili svoju neovisnu državu pod pokroviteljstvom nacističke Njemačke. Ipak, nakon što je rat završio i Staljin postavio svoje ljude u Pragu, ponovo je stvorena Čehoslovačka.

Baršunasti razvod

U novoj, postkomunističkoj eri javljaju se potrebe za temeljitim reformama kako bi zemlja izvršila tranziciju, no češki i slovački političari imali su drukčiju ideju kako to provesti. Česi su pod novim vodstvom zagovarali čvršću i centraliziraniju uniju, smatrajući da zemlja tako može najbolje prosperirati. Slovačko je vodstvo pak zagovaralo reformu federativnog sustava i daljnju decentralizaciju.

Češki političari predvođeni Václavom Klausom sastajali su se sa Slovacima tijekom proljeća i ljeta 1992. godine kako bi postigli kompromis i pronašli zajedničko rješenje, ali to nije postignuto. Slovaci su sredinom istog ljeta u svom parlamentu potvrditi dokument o slovačkoj neovisnosti te je bilo jasno da je povijest Čehoslovačke u svojim zadnjim danima.

Fokus je prebačen na miran razlaz zbog događaja na jugu

Jedan od presudnih faktora za razvod bili su recentni događaji u Jugoslaviji. Nakon što su u Prag i Bratislavu stigle vijesti o Pakracu, Vukovaru i Dubrovniku, češki i slovački političari sve su se više počeli fokusirati na mirno razilaženje kao primarnu točku u rješavanju ovog političkog problema.

Na Staru godinu 1992. godine organizirani su neki festivali i manifestacije koji su veličali češku odnosno slovačku kulturu, no većina građana Češke i Slovačke nije u tome vidjela nekakvu pobjedu niti je u velikoj mjeri sudjelovala. Prema izvorima, u Češkoj je razvod podržavalo 36% stanovnika, a u Slovačkoj 37%.

Dvije zemlje nastavile su se razvijati odvojeno u novom svijetu. Slovačku je svakako čekalo više posla jer je morala izgraditi cijelu svoju diplomatsku mrežu, novu središnju banku te potaknuti osnivanje još brojnih državnih institucija, što je Češka već imala. Unatoč razvodu, zemlje su danas vrlo važni gospodarski saveznici, a prema istraživanju iz 2023. godine, 91% Slovaka i 87% Čeha smatra najbližim saveznicima upravo svoje susjede.