NA DANAŠNJI dan sklopljen je savez između tri rimska moćnika, poznat kao Drugi trijumvirat. Trojica su imala neograničenu vlast u svojim regijama, a svoju poziciju iskoristili su kako bi se pripremili za eventualni budući sukob. Potpisnici ovog dokumenta bili su Gaj Julije Oktavijan, Marko Antonije i Marko Emilije Lepid.

U Rimskoj Republici 1. stoljeća pr. Kr. većina vlasti već je prešla iz ruku senatora u ruke vrhovnih vojnih zapovjednika. Do 43. godine pr. Kr. postojalo je više takvih pojedinaca, a svaki od njih htio je dograbiti još vlasti. 

Osnovni razlog ujedinjenja trojice istaknutih pojedinaca bila je osveta. Sva trojica obvezala su se potražiti Cezarove ubojice. Drugi trijumvirat je bio službeni i javni dokument, što nije bio slučaj s Prvim, kad su se trojica moćnika samo dogovorila u tajnosti kako će podijeliti rimsku državu.

Marko Emilije Lepid

Marko Emilije Lepid bio je najmanje značajan od trojice potpisnika. Slavu je stekao vjerskim službama, a 43. godine pr. Kr. nosio je titulu Pontifex Maximus, odnosno vrhovnog svećenika. Njemu je na upravu dana Afrika, a Lepid je preko Afrike kontrolirao bogate poljoprivredne tvrtke koje su prehranjivale dobar dio Rimske Republike.

Treba napomenuti da tadašnji pojam "Afrika" obuhvaća prostor od današnjeg Maroka do Libije, ali ne i Egipat, koji je u to vrijeme još uvijek pod dinastijom Ptolomejevića. Egipat je bio najveći izvoznik žita tog vremena, no regija oko Kartage te područja sjeverno od gorja Atlas također su bila konkurentna.

Lepidov značaj zapravo je brzo opao nakon potpisivanja ugovora. On je držao red i mir na Apeninskom poluotoku dok su Oktavijan i Antonije ratovali protiv Cezarovih ubojica u Hispaniji. Premda je imao iza sebe neke važne političke figure toga vremena, nedostatak velike vojske i karizme brzo je marginalizirao njegovu ulogu u Drugom trijumviratu. Kada je 36. godine pr. Kr. pokušao zauzeti Siciliju, Oktavijan ga je optužio za izdaju i lišio ga svih titula.

Marko Antonije

Drugi potpisnik trijumvirata bio je ambiciozni Marko Antonije, jedna od najistaknutijih ličnosti u rimskoj državi još u vrijeme Cezara. Bio je glasan i karizmatičan lik koji je ujedno zapovijedao ogromnom vojskom te uživao potporu važnih ličnosti na istoku Republike. Upravo zato je pod svoju upravu dobio najbogatije istočne pokrajine Rima, poput Anatolije, Grčke i Levanta.

Antonije je odigrao ključnu ulogu u porazu Cezarovih ubojica, skupa s Oktavijanom. U početku su surađivali, no uskoro su shvatili da im se ciljevi sve više preklapaju, što je dovelo do rivalstva koje se brzo pretvorilo u rat.

Gaj Oktavijan

Treći potpisnik trijumvirata jedna je od najvažnijih ličnosti cijele antike. Radi se o Gaju Juliju Cezaru Oktavijanu, koji će kasnije biti poznat kao prvi rimski car August. On je bio Cezarov nećak i u mladosti je bio poznat kao vrlo boležljiv čovjek za kojeg su mnogi smatrali da neće dugo živjeti. Ipak, Oktavijan je svaki put preživio bolesti i vratio se jači. Dobio je golemo nasljedstvo od Cezara i tako se uključio u borbu za vlast. U trijumviratu su mu predane zapadne pokrajine rimske države.

Oktavijan je bio vrlo sposoban lik, s još sposobnijim saveznicima koji su mu omogućili pobjedu protiv Marka Antonija 31. godine pr. Kr., kada se događa jedna od najpoznatijih antičkih bitaka - ona kod rta Akcija. Tamo je Oktavijan pobijedio Markovu vojsku i potopio njegovu te egipatsku flotu.

Marko Antonije nakon poraza bježi u Egipat, gdje je počinio samoubojstvo, zajedno sa svojom ljubavnicom Kleopatrom. Oktavijan je iskoristio priliku te osvojio za Rim bogatu provinciju Egipat, koja će mu kasnije omogućiti da besplatno dijeli hranu stanovništvu i tako drži red i stabilnost dok Republika postaje Carstvo.

Drugi trijumvirat završio je Oktavijanovom pobjedom, a Rim nakon toga ulazi u svoju carsku fazu. Oktavijan je zapravo bio svega nešto više od običnog konzula, no kontrolirao je golemo područje i nije imao opoziciju. U takvim uvjetima stvorio je novi sustav koji je potrajao idućih pola tisućljeća, sve do raspada Rima i kraja antičke povijesti.