Uhićen Alojzije Stepinac
NA DANAŠNJI dan uhićen je Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup te centralna figura Katoličke crkve na području Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata. Alojzije Stepinac djelovao je u ružnom periodu 1940-ih na području Balkana, a njegovo naslijeđe i danas se smatra kontroverzom. Umro je 1960. u zatvoru.
Nadbiskup iz Krašića
Rodio se u Krašiću 1898. godine, a u Prvom svjetskom ratu sudjelovao je kao austrijski časnik i borio se na talijanskom bojištu. Tamo je ranjen te je proveo nekoliko mjeseci u zarobljeništvu. Nakon rata odlazi na studij u Rim i zaređuje se za svećenika 1930. godine. Do 1937. godine postaje zagrebački nadbiskup, a nakon što je proglašena Nezavisna Država Hrvatska, pozdravlja novu vlast.
Kada je rat završio i ustaše su bile poražene, Stepinac nastavlja djelovati kao zagrebački nadbiskup u novoj državi. Nakon što je odbio prijedlog da se hrvatska crkva odvoji od Vatikana, zatvoren je i osuđen na 16 godina zatvora zbog djelovanja u NDH.
Nepravedno suđenje
Optužnica se sastojala od šest točaka. Stepinca su teretili za suradnju s okupatorom, podržavanje prisilnog pokrštavanja, organizaciju vojnog vikarijata u sklopu ustaške vojske, pokušaja rušenja novog poretka, poticanje oružane pobune nakon rata te klevetanje vlasti.
Nakon devet dana već je osuđen. Presuda nije sadržavala obrazloženje kazne, nije omogućeno pravo na žalbu niti je opravdana uz navedene dokaze. Stepinac je odveden u Lepoglavu.
Vatikan je osudio jugoslavenske vlasti zbog Stepinca, na što su prekinuti diplomatski odnosi između dvije zemlje. U Rimu su izdani brojni članci i tekstovi o Stepincu, govoreći kako je on najveća žrtva novog zločinačkog sustava u Jugoslaviji. Jugoslavenske vlasti također su optuživale Rim i tadašnju hrvatsku emigraciju za klevetanje te dijalog nikako nije postignut.
Stepinac je za to vrijeme bio u Lepoglavi, a 1951. godine premješten je u rodni Krašić, gdje je nastavio služiti zatvorsku kaznu. Umro je 10. veljače 1960. godine.
Vatikan i Jugoslavija nakon Stepinca
Njegova rehabilitacija uslijedila je nakon 90-ih, a papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1998. godine. Njegovi pobornici govore kako je spašavao stotine odbjeglih Židova i Srba te da je samo nominalno podržavao vlasti. Drugi mu pak predbacuju jer je podržavao vlasti do samog kraja, ignorirao prekrštavanje Srba te da se generalno nije protivio rasnim zakonima u NDH.
S njegovom smrću nastupa period revitalizacije vatikansko-jugoslavenskih odnosa. Nakon nekoliko godina diplomatskih pregovora, 1966. godine Jugoslavija i Vatikan obnavljaju odnose, uglavnom zbog napora tada diplomata Mike Špiljka i Agostina Cassarolija.
Cassaroli je u svojim memoarima oštro osuđivao jugoslavenski komunizam sve do trena kada stiže u Zagreb i Beograd. Tada piše kako mu se čini da u Jugoslaviji "ipak ne vlada autoritarni osjećaj stege, već osjećaj slobode stečene borbom protiv fašizma".