MONGOLI su azijski narod koji je svojih pet minuta slave u svjetskoj povijesti imao tijekom 13. stoljeća. U to vrijeme Džingis-kan je centralizirao vlast i okupljao mongolska plemena, a onda je počeo osvajati Aziju. Mongoli su do sredine 13. stoljeća stigli u Europu, a najzapadnija točka do koje su stigli bila je upravo Hrvatska. Na današnji dan 1229. godine okrunjen je Džingis-kanov nasljednik Ogotaj, vladar koji je naredio paljenje hrvatskih srednjovjekovnih utvrda.

Što su Mongoli napravili u Europi?

Mongolska invazija može se interpretirati kao svojevrsni deus ex machina u Europi. Upali su na kontinent, kompletno poremetili tijek naše povijesti i onda brzo nestali. No, prije nego što su nestali, pokazali su koliko su napredniji od Europljana. Ključan faktor njihove uspješnosti bila je njihova konjica. Mongoli su u svojoj dalekoj domovini uzgajali specifičnu vrstu konja.

Ti su konji bili manji od europskih. Visoki tek 130 cm, bili su vrlo brzi i agilni te su pomogli oformiti mongolsku ratnu taktiku "lažnog povlačenja". U tom manevru Mongoli bi neprijatelje natjerali u zamke i brzo pobili protivničku konjicu, a zatim pobijedili u bitci.

Mongolski bijes usmjeren na ugarsko-hrvatsku državu

Kada se Džingis-kan napokon pozabavio pitanjem nasljedstva, odabrao je svog trećeg sina Ogotaja. On se pokazao zdravim, ratno sposobnim i karizmatičnim mladićem pa ga je otac favorizirao u odnosu na ostale. Nakon što je postao vrhovni vladar ogromne mongolske države od Tihog oceana do Crnog mora, poslao je svog nećaka Batu-kana u Europu da ubije ugarskog kralja Belu IV. Bela je štitio pripadnike kumanskog plemena koji su iz prostora današnje Ukrajine bježali pred Mongolima.

Mongolska horda opustošila je Ugarsku 1240. godine, a iduće godine Bela je na njih poslao kraljevsku vojsku, koja je završila potučena. Osim što su u ratu bili puno sposobniji, Mongolima je u korist išao i broj vojnika. Na Ugarsku je krenulo njih 150.000.

Bela je odmah poslao svoje diplomate da potraže pomoć, no nikoga nije bilo briga. Sakrio se u Zagreb, gdje se Mongoli nisu dugo zadržali, a kasnije je pobjegao još južnije, u Klis i Trogir. Navodno je azil tražio i u Splitu, ali tamošnje plemstvo ga je odbilo. Kada su Mongoli čuli gdje se skriva, odmah su se uputili do obale i započeli opsadu.

Bela IV. preživio je igrom slučaja

Ipak, u ožujku 1241. stigla je vijest da je Ogotaj umro te da se sprema puč. Batu-kan nije imao drugog izbora nego prekinuti svoju kampanju i započeti dugačak put doma.

Postoje priče da su Mongoli sjašili sa svojih konja dok su prolazili kroz kršno područje Like i dalmatinskog zaleđa jer je teren bio previše brdovit i neprimjeren za ratovanje na kakvo su do tada bili navikli. U napadu na Klis poginule su tisuće Mongola. Bela IV. uspio je izvući živu glavu, a nakon toga odao je počast gradovima u kojima se skrivao te im je dodijelio statuse slobodnih kraljevskih gradova. 

Mongolska država raspala se brzo nakon toga i podijelila na više kneževina i kraljevstava koji nisu dugo opstali. U Europi su Mongoli ostali jedino u Rusiji, gdje su vladali gotovo dva stoljeća. Mnogi ruski povjesničari navode da je njihova zemlja u to vrijeme nazadovala, pa joj je trebalo još dvjesto godina da sustigne Europu, tek u doba Petra Velikog.

Osim što su zaustavili razvoj srednjovjekovne Rusije, Mongoli su veći problem napravili tada rastućem Osmanskom Carstvu. S njim su ratovali Ogotajevi nasljednici 1402. godine i nanijeli mu toliko težak poraz da se Osmanlije nisu oporavili nekoliko desetljeća. Time su učinili uslugu svim susjedima koje su Osmanlije ipak osvojili malo kasnije.