NEŠTO na tamnome dnu Tihog oceana stvara velike količine kisika, što je teško zamisliti s obzirom na to da tamo ne dopire Sunčeva svjetlost. Naime, do sada se smatralo da su samo živa bića poput biljaka i algi sposobna proizvoditi kisik putem fotosinteze – za što je potrebna Sunčeva svjetlost.

Znanstvenici su ovaj fenomen otkrili na području prepunom čudnih drevnih metalnih tvorevina veličine šljive, nazvanih polimetalni noduli. Stoga pretpostavljaju da ovaj "tamni kisik" ne proizvode živi organizmi, već metalne grudice koje, što je zanimljivo, stvaraju skoro jednaku količinu električne energije kao i AA baterije.  

Naime, ovi noduli su bogati metalima poput kobalta, nikla, bakra i mangana, koji se koriste u baterijama, pametnim telefonima, vjetroturbinama i solarnim pločama. Kada su stručnjaci mjerili napone na površini grudica, otkrili su razlike napona do 0.95 volti. "Ovo otkriće je fascinantno, ali i frustrirajuće jer donosi puno pitanja, a malo odgovora", rekao je biokemičar Donald Canfield sa sveučilišta južne Danske.

Tijekom istraživanja primijetili nešto neobično 

"Izgleda da na Zemlji, uz fotosintezu, postoji još jedan izvor kisika", rekao je ekolog Andrew Sweetman iz škotske Udruge za znanost o moru. Mada je mehanizam iza ovakve proizvodnje kisika i dalje misterij, ovo bi otkriće moglo promijeniti naše razumijevanje o nastanku života na Zemlji, ali i drugim planetima, piše Nature.  

Sweetman i njegovi kolege su prvi put primijetili nešto neobično tijekom terenskog istraživanja 2013., kada su prilikom proučavanja ekosustava morskog dna u zoni Clarion–Clipperton, području između Havaja i Meksika, spustili malo plovilo kako bi saznali na koji način rudarstvo utječe na ekosustav oceanskog dna.  

Bez fotosintetskih organizama koji ispuštaju kisik u vodu, koncentracije kisika unutar komora su trebale padati. No ovoga se puta dogodilo upravo suprotno – razina kisika je porasla. Znanstvenici su prvo pomislili da im senzori ne funkcioniraju dobro, ali se ista stvar dogodila i tijekom narednih ekspedicija 2021. i 2022. godine. 

"Odjednom sam shvatio da sam osam godina ignorirao ovaj potencijalno nevjerojatan novi proces, koji se zbiva 4000 metara ispod površine, na dnu oceana", kazao je Sweetman. 

Život na drugim planetima

Stručnjaci su ustanovili da bi ove tvorevine mogle djelovati kao katalizatori koji cijepaju molekulu vode i stvaraju molekularni kisik. Kako bi testirali hipotezu, rekreirali su u laboratoriju na brodu uvjete s morskog dna. Pratili su prikupljene uzorke grudica i vidjeli da se koncentracija kisika povećala. 

Biogeokemičarka Eva Stueken sa Sveučilišta St. Andrews u Velikoj Britaniji smatra kako bi ovi nalazi mogli poslužiti i pri potrazi za znakovima života na egzoplanetima (planetima izvan Sunčeva sustava): "Sada bismo mogli biti malo oprezniji ako uočimo plin O2 na drugim planetima." 

Sweetman pak ima optimističniji stav, barem što se tiče našeg solarnog sustava: "Ako se ovaj proces zbiva na našem planetu, možda se događa i na drugim oceanskim svjetovima kao što su Saturnov mjesec Enkelad ili Jupiterova Europa; pri čemu se stvaraju uvjeti za nastanak života." 

Istraživanje naziva Evidence of dark oxygen production at the abyssal seafloor objavljeno je u časopisu Nature Geoscience.