OKUPACIJA Mađarske od strane snaga Trećeg Reicha dogodila se 19. ožujka 1944. godine tijekom Drugog svjetskog rata u sklopu operacije poznate kao Operacija Margareta I. Ova vojna intervencija označila je kraj mađarske relativne autonomije unutar Osovinskog saveza i dovela do uspostave potpune nacističke kontrole nad zemljom, čime je započela masovna deportacija mađarskih Židova u koncentracijske logore.

Mađarska je od 1940. bila saveznik Njemačke pod regentom Miklósom Horthyjem, pridruživši se Osovinskim silama u nadi da će povratiti teritorije izgubljene nakon Prvog svjetskog rata Trianonskim sporazumom. Mađarska je sudjelovala u ratu protiv Sovjetskog Saveza i dobivala njemačku podršku, ali je Horthyjeva vlada zadržala određeni stupanj neovisnosti i oklijevala s potpunom provedbom nacističkih rasnih politika, uključujući masovnu deportaciju Židova.

Do 1944. godine, s porazima Njemačke na Istočnom frontu, Horthy je počeo tražiti izlaz iz rata i pregovarati s Saveznicima o primirju. Njemački vođa Adolf Hitler, svjestan mađarskih tajnih pregovora (koji su otkriveni putem obavještajnih izvora), odlučio je osigurati kontrolu nad Mađarskom kako bi spriječio njezin prelazak na stranu Saveznika i osigurao stratešku dubinu za obranu njemačkih položaja.

Operacija Margareta I

Operacija Margareta I započela je 19. ožujka 1944. Njemačke snage, uključujući dijelove Wehrmachta i SS-a, prešle su mađarsku granicu bez značajnog otpora. Plan je razradio njemački general Maximilian von Weichs, a izveden je uz minimalnu borbu jer mađarska vojska nije dobila naredbu za obranu. Horthy, suočen s ultimatumom, dopustio je ulazak njemačkih trupa kako bi izbjegao krvoproliće i zadržao nominalnu vlast.

Okupacija je bila brza i učinkovita. Njemačke trupe zauzele su ključne gradove, uključujući Budimpeštu, u roku od nekoliko sati. Horthy je ostao regent, ali je stvarna vlast prešla na njemačkog opunomoćenika Edmunda Veesenmayera. Nova marionetska vlada pod Dömeom Sztójayem, pronacističkim premijerom, imenovana je 22. ožujka 1944.

Nakon okupacije, Njemačka je brzo konsolidirala kontrolu. Jedna od najtragičnijih posljedica bila je organizacija masovnih deportacija mađarskih Židova. Adolf Eichmann, koji je stigao u Mađarsku ubrzo nakon okupacije, koordinirao je transport preko 400.000 Židova u Auschwitz-Birkenau između svibnja i srpnja 1944. Ova brutalna akcija, uz podršku mađarskih vlasti i žandarmerije, gotovo je uništila židovsku zajednicu u Mađarskoj.

Horthy je u srpnju 1944. pokušao zaustaviti deportacije pod pritiskom međunarodne zajednice, ali je njegov autoritet bio ozbiljno oslabljen. U listopadu 1944., nakon što je Horthy objavio primirje sa Saveznicima (15. listopada), njemačke snage izvele su Operaciju Panzerfaust, svrgnule ga i postavile ultranacionalističku Stranku strelastog križa pod Ferencem Szálasijem. Time je Mađarska potpuno integrirana u njemački ratni stroj sve do oslobođenja od strane Crvene armije 1945.

Okupacija Mađarske 1944. bila je strateški potez Trećeg Reicha za očuvanje kontrole nad ključnim saveznikom u trenutku očaja na bojištu. Iako je vojna operacija prošla gotovo bez otpora, njezine posljedice bile su katastrofalne za mađarsko stanovništvo, posebice za židovsku zajednicu.