JEDAN od najslavnijih vojskovođa u ljudskoj povijesti rodio se 12.7.100. godine prije Krista u patricijskoj obitelji. Bilo je to vrijeme kasne Rimske Republike, kada je moć Senata opadala, a rasla je moć vojske. Trebao je doći samo jedan pojedinac koji će napokon srušiti Republiku te preobraziti najveću civilizaciju starog svijeta. Bio je to Cezar.

Cezar se uključuje u vojsku tek nakon smrti Sule te brzo raste do pozicije vojničkog konzula. U isto vrijeme, Gnej Pompej osvaja istočne provincije za Rim i stječe veliku slavu. On i Cezar sastaju se s Markom Krasom, tada najbogatijim čovjekom u Rimskoj Republici te dogovaraju savez.

Premda su nominalno i dalje bili samo vojnički zapovjednici koje je imenovao Senat, bilo je svima jasno da su Cezar i Pompej političke, a ne samo vojne figure. Senat je obično popuštao njihovim zahtjevima samo kako ne bi došlo do otvorene pobune njih i njihovih vojnika.

58. godine pr. Kr. Cezar započinje osvajanje Galije te provodi masovne pokolje kako bi priključio tu regiju Rimskoj Republici. Dobio je mandat od pet godina kao vojnički konzul, što je bilo puno više od tradicionalnog jednogodišnjeg mandata, ali mu je takav dodijeljen kako bi uspio osvojiti tako veliku regiju.

Cezar je tijekom osvajanja slao nazad u Rim kovčege s blagom, zlatom i srebrom, a njegova popularnost u Rimu doživjela je vrhunac, premda se nije pojavio u glavnom gradu skoro deset godina. Ta je popularnost sve više uznemiravala Pompeja, ali još više Senat pa su se udružili protiv Cezara te mu uputili pismo da mora raspustiti svoju vojsku i vratiti se u Rim.

Galija je osvojena do 50. godine pr. Kr., a početkom 49. godine Cezar se nalazi kod rijeke Rubikon, planirajući svoj sljedeći potez. Mogao je odbaciti sve svoje političke ambicije i vratiti se pokunjen u Rim ili skupiti sve svoje odane vojnike te s njima krenuti u rat. Tada izgovara slavnu rečenicu: "Kocka je bačena" te započinje novi rat.

U iduće tri godine porazio je Pompeja i njegove pristaše, vratio se u Rim gdje ga je Senat proglasio diktatorom i dao mu neograničenu vlast kako bi proveo reforme i stabilizirao zemlju. Dio senatora bio je zabrinut da će Cezar prikupiti još moći i zauvijek zamijeniti Senat kao instituciju vlasti. Počeli su tajni dogovori o atentatu na diktatora.

15. ožujka 44. godine pr. Kr. Cezar ulazi u prostorije Senata kako bi obavio zadnji sastanak prije nego što se zaputi prema Partiji u nova osvajanja. Mislio je da će ekspedicija na istoku biti još veća nego ona galska, no skupina senatora taj dan došla je na sjednicu naoružana. Nakon što su se zatvorila vrata, krenuli su na Cezara, optužujući ga da će uništiti temelj njihove države i izboli ga do smrti ispred Pompejevog kipa.

Tada je, prema legendi, izjavio i slavnu: "Zar i ti, sine Brute?" Brut je bio senator koji je ranije bio za Pompeja, ali ga je napustio i pridružio se Cezaru. A onda se opet okrenuo protiv Cezara i sudjelovao u njegovoj likvidaciji.

Senatori su vjerovali da su spasili Rim od najvećeg tiranina, no nisu bili svjesni da je vrijeme Rimske Republike bilo već gotovo. Cezar je u svojoj oporuci imenovao svog nećaka Gaja Oktavijana svojim nasljednikom. Oktavijan, kasnije August, preuzet će titulu princepsa te započeti transformaciju sustava koji će rezultirati Rimskim Carstvom.