GUSTAVE Flaubert bio je istaknuti francuski pisac u 19. stoljeću. Tijekom života stvorio je velik opus, a njegova djela savršeno opisuju doba realizma u književnosti. Njegovo najpoznatije djelo, Madame Bovary, bilo je iznimno popularno i za njegova života.

Od prava do književnosti

Flaubert je odrastao u medicinskoj obitelji, njegov otac bio je glavni kirurg u glavnoj bolnici u Rouenu. Već u ranoj dobi pokazivao je sklonost pisanju, a formalno obrazovanje stekao je u školama u rodnom gradu. Godine 1840. preselio se u Pariz kako bi studirao pravo, no ubrzo je shvatio da ga taj poziv ne zanima. Nakon napadaja epilepsije 1846. napustio je studij prava i vratio se u Normandiju, gdje je posvetio život književnosti.

Od 1846. do 1854. bio je u vezi s pjesnikinjom Louise Colet, a njihova prepiska pruža uvid u njegove književne i životne stavove. Iako je povremeno posjećivao Pariz i Englesku, većinu života proveo je u Croissetu, blizu Rouena. Bio je blizak s književnicima poput Guyja de Maupassanta, koji je bio njegov štićenik, te George Sand, s kojom je održavao bogatu korespondenciju.

Madame Bovary kao odskočna daska njegove karijere

Flaubertova književna karijera započela je 1842. godine novelom U mjesecu studenom, a svjetsku slavu stekao je romanom Madame Bovary koji je završio 1857. godine. Djelo je bilo iznimno "čudno" i "pesimistično" za to vrijeme, a kritike su dolazile sa svih strana, što je na kraju rezultiralo optužbom za nemoral. Na tom je sudu Flaubert dobio, a nakon suda roman je postao bestseler.

Nakon Madame Bovary Flaubert je objavio povijesni roman Salammbô, smješten u drevnu Kartagu. Godine 1869. objavio je Sentimentalni odgoj, roman koji prati život mladog Frédérica Moreaua tijekom revolucije 1848. Ovo djelo istražuje teme ljubavi, ambicije i društvenih promjena. Njegov nedovršeni roman Bouvard i Pécuchet (objavljen posthumno 1881.) satirično prikazuje dvojicu pisara koji pokušavaju steći znanje iz raznih područja, često s komičnim rezultatima.

Svjetski poznati siromah

Svojim doprinosom Flaubert se upisao u povijest kao jedan od najistaknutijih svjetskih književnika realizma. Njegovo oko za detalje i vjernost prikazivanja događaja svidjeli su se širokoj publici u cijeloj Europi, a ne samo društvenoj kremi Pariza.

Od 1870-ih njegov život postao je tragičan. Nakon što je pruska vojska upala u Francusku i pobijedila u Francusko-pruskom ratu, neki od vojnika okupirali su i njegovu kuću te radnju. Francusko-pruski rat bio je rezultat desetogodišnje politike tadašnjeg cara Napoleona III. Flaubert nikada nije imao visoko mišljenje o caru, već ga je smatrao despotom i nesposobnim.

Flaubert je izgubio sve izvore prihoda te uskoro postao siromašan. 1872. godine umrla mu je majka, a nakon toga je pao u tešku financijsku krizu iz koje se nije izvukao. Preminuo je 8. svibnja 1880. u Croissetu od moždanog udara.