U RUJNU prošle godine, nakon više godina pažljivog planiranja, NASA je zabila svemirsku letjelicu u stijenu koja je letjela Sunčevim sustavom. Svemirska agencija tim je potezom htjela provjeriti jesmo li sposobni promijeniti putanju asteroida u slučaju da postane prijetnja našem planetu.

Misija je bila uspješna jer je značajno usporena putanja asteroida. No dogodilo se nešto suprotno predviđanjima NASA-e, što bi moglo imati implikacije za buduće planetarne obrambene misije. Naime, orbita Dimorfa nastavila se smanjivati i mjesec dana nakon udara iako je većina astronoma očekivala da će se vrlo brzo vratiti na svoju početnu brzinu, piše Live Science. 

Na misiji DART, vrijednoj 330 milijuna dolara, stručnjaci su radili sedam godina. Cilj im je bio samo malčice promijeniti putanju Dimorfa, asteroida jajolikog oblika veličine nogometnog igrališta, koji se okreće oko pet puta većeg asteroida Didimosa. Očekivalo se da će udar DART-a promijeniti ovaj orbitalni period za oko 7 minuta, no krajnji rezultat je bila značajnija promjena orbite – za oko 33 minute. 

Sve otkrili profesor i učenici srednje škole 

Profesor u srednjoj školi u Kaliforniji Jonathan Swift i njegovi učenici prvi su otkrili ove neočekivane promjene kada su prošle jeseni promatrali Dimorf sa školskim teleskopom od 0.7 metara. Uočili su da je asteroid mjesec dana nakon udara usporio još jednu minutu, što sugerira da je nastavio kontinuirano usporavati. 

Swift je predstavio nalaze na konferenciji Američkog astronomskog društva u lipnju. Tim DART-a je od tada potvrdio da je Dimorf doista nastavio usporavati i do mjesec dana nakon udara. Međutim, njihovi izračuni pokazuju dodatno usporavanje od 15 sekundi, a ne od minute te da se mjesec dana nakon sudara usporavanje drastično smanjilo. 

Što je uzrokovalo postojano usporavanje Dimorfa tijekom perioda od mjesec dana prije nego što se opet "smirio"? Za to bi mogla biti odgovora skupina svemirskih stijena. Naime, nedavna promatranja asteroida otkrila su na njemu golemo polje gromada, koje su se vjerojatno otrgnule s površine Dimorfa tijekom udara. 

Moguće je da su neki veći komadi pali natrag na Dimorf unutar tog prvog mjeseca, što je usporilo njegovu orbitu više nego što se očekivalo, rekao je Harrison Agrusa iz misije DART za New Scientist. 

Tim DART-a uskoro planira objaviti vlastito izvješće o ovim neočekivanim nalazima. Međutim, možda ćemo za konačan odgovor morati pričekati 2026. godinu, kada bi se svemirska letjelica Hera trebala približiti Dimorfu i pobliže istražiti "mjesto kozmičke nesreće".  

Opasnost od udara asteroida 

Trenutno naš planet spokojno plovi svemirom, za sada nema naznaka da bi u našem smjeru u bližoj budućnosti mogao krenuti neki opasan asteroid. No u Sunčevom sustavu ima puno velikih stijena i ako nas jedna od njih udari, ne piše nam se dobro. Samo pogledajte sudbinu dinosaura. 

Udari većih asteroida i kometa u prošlosti su uvelike utjecali na život našeg planeta. Najpoznatija takva katastrofa dogodila se prije 66 milijuna godina kada je 10 km širok asteroid udario na područje današnjeg poluotoka Yucatana u Meksiku. Udar je izazvao eksploziju koja je imala energiju nekoliko milijardi atomskih bombi i uništio 75% svih biljnih i životinjskih vrsta, uključujući sve kopnene dinosaure.   

"Znamo gdje se nalaze veliki asteroidi jer ih možemo vidjeti pomoću naše trenutne generacije teleskopa i znamo da se nijedan od otkrivenih asteroida neće približiti našem planetu sljedećih nekoliko stotina godina. Tako da za sada možemo mirno spavati", rekao je prošle godine astronom Alan Fitzsimmons s Queen's Universityja u Belfastu.  

"Međutim, još uvijek nismo otkrili sve one manje asteroide koji su dovoljno veliki da unište cijele gradove i opustoše ogromna područja. Mapiramo te manje objekte sa sve većom preciznošću, ali moramo moći poduzeti neke korake ako otkrijemo da je neki od njih na direktnom putu prema Zemlji. DART je prvi korak u stvaranju takve tehnologije", dodao je. 

Eksplozija iznad Čeljabinska 

Primjer opasnosti koju predstavljaju mali asteroidi i kometi je objekt koji je 15. veljače 2013. prodro u Zemljinu atmosferu u blizini ruskog grada Čeljabinska. Smatra se da je imao promjer od 20 metara. Eksplodirao je u atmosferi izazvavši ogromnu eksploziju u kojoj je ozlijeđeno više od 1500 ljudi. 

"Da je taj objekt ušao u atmosferu samo 20 km sjevernije, napravio bi mnogo veću štetu. Imali smo veliku sreću da nije bilo značajnijih ozljeda. No moramo biti svjesni da će se tako nešto događati u budućnosti i biti spremni djelovati na vrijeme", rekao je Jay Tate, direktor britanskog Nacionalnog informacijskog centra za objekte NEO u Knightonu.