NASA je objavila kako će na Saturnov mjesec Titan 2026. godine poslati bespilotnu letjelicu imena Dragonfly (Vilinski konjic) kojom će na tom prirodnom satelitu tražiti znakove postojanja izvanzemaljskog života.

Naime, izgleda da NASA smatra kako je Titan jedno od najboljih mjesta za traženje "malih zelenih" jednostavnih organizama.

Dron Dragonfly bit će opremljen instrumentima koji mogu registrirati organske molekule i moći će skakutati, odnosno letjeti unaokolo te pretraživati razne lokacije, međusobno udaljene i nekoliko stotina kilometara, piše Science Alert.

Vilinski konjic - veličine automobila

No nemojmo se zavarati nazivom dron. Ne radi se o nekoj majušnoj napravi. Dragonfly će biti podosta golem, prava mrcina od letjelice. Bit će veličine prosječnog automobila, no zbog guste i mirne atmosfere te slabe gravitacije moći će tijekom svoje dvogodišnje misije proći područje od nekoliko stotina kilometara.

Mada će imati sposobnost letenja, dron će ipak najviše vremena provoditi na tlu, mjereći i analizirajući podatke. Tako će pomoću masenog spektrometra tražiti kemijske komponente i procese koje proizvode biološki relevantni spojevi, gama spektrometrom analizirat će površinski sastav tla, a meteorološkim senzorima pratit će atmosferske uvjete.

Dodatno, snimat će fotografije okoline i mjeriti seizmičku aktivnost satelita. Impresivno, zar ne? Jedina loša strana, ako bi se to moglo tako nazvati, jest to da će Dragonfly do Titana stići tek 2034. g.

Zašto bi na Titanu bilo života?

No zašto baš Titan, što je na njemu toliko specifično da je NASA-ine znanstvenike ponukalo da baš tamo traže neki oblik života?

Titan je najveći Saturnov mjesec i vrlo izuzetan svijet, piše NASA. Među više od 150 poznatih prirodnih satelita u našem Sunčevom sustavu Titan je jedini sa značajnom atmosferom i jedino nama poznato mjesto, osim Zemlje, koje na svojoj površini ima tekućice i stajaćice u obliku rijeka, jezera i mora.

Njegova atmosfera sastoji se uglavnom od dušika, poput Zemljine. Ima oblake, kišu, rijeke, jezera i mora tekućih ugljikovodika poput metana i etana. Mora na Titanu su podosta duboka, i do stotinu metara, a znaju biti promjera od nekoliko stotina kilometara.

Nešto se skriva ispod kore

Osim raznih tekućica na površini, još zanimljivije pojave skrivaju se ispod njegove zaleđene površine. Naime, tamo se nalaze oceani u kojima ima više vode nego metana.

Upravo ta podzemna skrovišta vode mogla bi biti mjesta pogodna za razvoj života kakav poznajemo, dok bi njegova površinska jezera i mora tekućih ugljikovodika mogla stvoriti život baziran na različitim kemijskim procesima od našeg, odnosno život kakav ne poznajemo. Dakle, za NASA-u postoji više opcija: poznati "mali zeleni", nepoznati "mali zeleni" ili, kako bismo mi znali reći - dvije muhe jednim udarcem - obje vrste vanzemaljskog života.

Naravno, Titan bi također mogao biti i posve beživotan svijet.

S nuklearnim gorivom na drugo svemirsko tijelo

Dragonfly je zamišljen kao kvadrokopter visine od oko jednog metra i promjera oko tri metra, koji koristi plutonij kao gorivo. Zbog Titanove slabe gravitacije, bespilotna letjelica koristit će svoje rotore kako bi uspješno skakala po površini, odnosno izvodila kratke letove, pokrivajući tako daleko veće područje nego što to mogu uobičajeni roveri i uzimajući vrijedne podatke s više lokacija, piše New Scientist.

"Sastojci za koje znamo da su potrebni za razvoj života kakav poznajemo nalaze se na Titanu. Moglo bi se reći da ti spojevi već stotinama milijuna godina vrše kemijske eksperimente, a Dragonfly je tako dizajniran da će moći prikupiti rezultate tih prirodnih eksperimenata i analizirati ih", izjavila je voditeljica tima Dragonfly, astrofizičarka Elizabeth Turtle.

Već smo se tamo nakratko spustili

Letjelica Dragonfly neće biti prva koja je posjetila Titan. ESA-ina sonda Huygens sletjela je 2005. na taj Saturnov mjesec i uspješno fotografirala njegovu površinu.

Tijekom spuštanja padobranom na satelit, koje je trajalo dva i pol sata, snimila je geografske značajke koje su nevjerojatno podsjećale na riječne sustave na Zemlji. No umjesto na vodu naišla je na površinsku temperaturu od oko -180ºC i tekući metan, jednostavni organski spoj.

Sonda Huygens spustila se na zamrznutu površinu prekrivenu šljunkom i nastavila prenositi podatke na svoj matični brod tijekom 72 minute, odnosno sve dok letjelica Cassini nije zašla ispod horizonta.