Foto: 123rf

U SKLOPU jednodnevnog Simpozija studenata doktorskog studija koji je povodom 140 godina organiziranog znanstvenog i nastavnog rada iz prirodoslovlja i 70 godina postojanja Prirodoslovno-matematičkog fakulteta jučer organiziran na zagrebačkom PMF-u, održan je i okrugli stol na temu “Doktori znanosti: ključni faktor bržeg gospodarskog oporavka?”

Okrugli stol zamišljen je kao susret akademske zajednice i gospodarstvenika iz javnih i privatnih poduzeća, kako bi se razmotrile mogućnosti suradnje na obostranu korist dvaju često vrlo razdvojenih svjetova. S jedne strane, uočava se disparitet između znanja i vještina potrebnih realnoj ekonomiji i onih koji se stiču akademskim obrazovanjem, dok istovremeno valja priznati da doktorandi istrenirani u bazičnim znanostima posjeduju specifične vještine od kojih bi privatni sektor mogao imati velike koristi. No da bi do takve suradnje došlo, potrebno je intenzivirati komunikaciju i suradnju između Sveučilišta i tvrtki koje traže kvalitetne visokoobrazovane kadrove, za što je između ostalog zadužen i sveučilišni Ured za inovacije, transfer tehnologije i komunikacije.

Na okruglom stolu sudjelovali su voditelji svih doktorskih studija na PMF-u, uz predstavnike tvrtki sa kojima je već uspostavljena formalna ili neformalna suradnja sa Sveučilištem: Pliva, INA, Belupo, Fidelta, Genos, Hrvatske vode, GDi Gisdata, Avl Ast, Urbanex, HEP, Genera, Jadran GL, Xellia farm.

Pozitivno iskustvo zapošljavanja doktora znanosti s PMF-a

Gospodarstvenici su uglavnom potvrdili pozitivno iskustvo sa zapošljavanjem doktora znanosti sa PMF-a, ali i ukazali na nekoliko realnih problema. Prije svega, programi doktorskih studija često su zastarjeli i ne prate potrebe gospodarstva. Međutim, to samo po sebi i nije toliki problem (trčati za potrebama gospodarstva vjerojatno bi bila unaprijed izgubljena utrka), dok god doktorski studiji stvaraju pojedince koji imaju dobre temelje znanstveno-istaživačkog rada, fleksibilni su i spremni promijeniti područje. Studentima treba dati određenu širinu i pripremiti ih na izazove rada u industriji, te izbjegavati percepciju da je odlazak iz znanosti u industriju izraz neuspjeha ili odabir drugog reda.

Posebno je zapaženo bilo izlaganje prof. dr. sc. Miljenka Šimprage, prorektora za inovacije i transfer tehnologije koji je ukazao na nekoliko vrlo specifičnih izazova hrvatske akademske zajednice u kontekstu postojeće ekonomske krize. Pogledamo li strukturu zaposlenih doktoranada, vidimo da u Hrvatskoj oko 80% ljudi s titulom doktora znanosti radi na sveučilištima i znanstvenim institutima, dok svega oko 20% radi u industriji, dok je u zapadnom svijetu taj omjer upravo obrnut. Ova činjenica može ukazivati na to da hrvatska sveučilišta formiraju doktore znanosti za rad na sveučilištu, a ne kako bi ih pripremili na sutrašnje izazove realne ekonomije. Osim toga, procjenjuje se da je u današnjem svijetu naprednih tehnologija za održivi ekonomski rast potrebno da udio inženjera u ukupnom stanovništvu bude barem 2%. U Hrvatskoj je taj broj znatno manji, što nas čini ne samo nesposobnima da razvijamo vlastite tehnologije, već i da usvojimo i implementiramo tuđu tehnologiju.

Šimpraga: Izostanak akademskog poduzetništva

Prof. Šimpraga upozorio je i na gotovo potpuni izostanak akademskog poduzetništva. U hrvatskim akademskim krugovima još uvijek se čudno gleda na profesore koji imaju poduzetničke sklonosti, kao da je na neki način neprimjereno da se neki sveučilišni profesor obogati svojim radom i idejama. Ovo se može promijeniti poticanjem voditelja projekata da osnivaju vlastita poduzeća, tzv. spin-off kompanija, u kojima bi sam voditelj projekta bio većinski vlasnik tvrtke, dok bi ostatak udjela bio raspoređen na Sveučilište i dekana. U takvom modelu, sve strane imale bi ekonomski poticaj i motivaciju da se aktivno uključe u proces transfera tehnologije iz akademije u privredu.

Drugi problem jest mentalitet studenata koji očekuju da će im se jednom kada diplomiraju ili doktoriraju automatski otvoriti visoko plaćeno radno mjesto. Ovaj mentalitet doveo je do toga da oko 35% diplomanata u Hrvatskoj ne mogu naći posao, a ta statistika nije ništa bolja ni na razini Europske Unije. Kako bi se ovo promijenilo, studente treba naučiti kako da stvaraju posao, umjesto da ga pasivno traže. U tu svrhu pokrenuto je nekoliko inicijativa koje idu za time da se studente nauči kako osmisliti poduzetničku ideju, napisati poslovni plan i na kraju im omogućiti pokretanje studentskih start-up kompanija. Upravo po tom modelu u svijetu su formirani brojni tehnološki parkovi, od kojih je svakako najpoznatija Silicijska dolina.

Okrugli stol zaključen je spremnošću svih strana na intenzivniju suradnju, pri čemu je poseban naglasak stavljen na važnost instutucionalnog formaliziranja neformalne suradnje koja se za sada najvećim djelom ostvaruje na osobnom nivou predanih pojedinaca.