PROLAZIM nedavno pored susjedovog dvorišta, dva se psa odala međusobnom uživanju. Ništa posebno, reklo bi se, ali ja te lajavce poznajem već godinama, pa sam se nemalo začudio prizoru. Jer, obojica su mužjaci. Da stvar bude zanimljivija, imaju oni i kujicu. Ali sada ih ona ne zanima, njih dvojica imaju jedan drugog.

Sve životinje su pederi

Kad sam to objavio na svom fejsu, javili su mi se brojni prijatelji s puno boljim i bogatijim poznavanjem životinja, i domaćih i divljih. 

Homoseksualno ponašanje primijećeno je u brojnim životinjskim vrstama, a kod domaćih ovaca i ljudi utvrđeno je i postojanje homoseksualne orijentacije. Nekih 8% domaćih ovnova uopće ne pokazuje zanimanje za ovce, nego isključivo za druge ovnove. Postoje i jasno utvrđene genetske osnove tog fenomena, kao i evolucijsko objašnjenje (jer se radi o istom genu koji kod ženki povećava fertilitet). 

Kod pasa se radi o stanovitoj igri moći – oni susjedovi psi znatno se razlikuju po veličini, dolje je bio onaj manji. Nasmijava me i sama pomisao kako je nekom homofobu kad otkrije što rade dva njegova mačora u slobodno vrijeme. 

Tko li ih je samo zaveo?

Biolozi još traže objašnjenja za ovakve pojave u životinjskom svijetu, a ja sebi ne utvaram da znam odgovor i da uopće mogu o tome kompetentno raspravljati. Samo vam sa stopostotnom sigurnošću mogu reći da susjedove pse nije nitko nagovorio na homoseksualno ponašanje. Nikakvi zli pederi s Pridea nisu došli pa im krenuli propagirati da je gay OK. Niti im je moj sretno oženjeni susjed utuvio u njihove pasje glave da rade to što rade i to ne u svoja četiri zida, nego javno, pa da i novinar s Indexa kasnije piše o njima. 

Mislite da je puno drugačije s ljudima?

Ja se sjećam kad mi se u ranoj mladosti upucavao jedan zgodni homoseksualac. Bio je pristojan, jednostavno pokušao, pa ako upali. Nije upalilo, možete mi pričati što god hoćete o ljepotama homoseksualnosti. Mene jednostavno privlači samo ženski rod. 

Ali kad sam jednog svog homoseksualnog frenda upitao zašto njega privlače muškarci, a ne žene, dobio sam začudan i prosvjetljujući odgovor: "Meni žene smrde!" Ne u smislu u kojemu nam smrdi nešto prljavo, nego u smislu u kojemu nas hetero tipove ne privlače mirisi pripadnika vlastitoga spola. 

Utjecaj propagande u cijeloj priči jednostavno je nepostojeći, stid me da o tome uopće diskutiram. 

Sablažnjeni apostol Pavao

Znate tko je prema teologiji apostola Pavla glavni odgovorni za pojavu homoseksualizma? Nikakav Soros, komunisti, LGBT aktivisti, nego Bog, glavom i bradom. Pažljivo pročitajte Rimljanima 1.18-32, pa i sami vidite. 

Pavao je inače rođen u Tarzu, izvorni je govornik grčkog, ali nikada se nije pomirio s kasnom helenističkom kulturom u kojoj se već događao preokret prema idealima aseksualnosti ili, barem, heteroseksualnosti kao društveno prihvatljivijem ponašanju. No, svakako je bilo i homoseksualnosti (zapravo, više biseksualnosti), što je sablažnjavalo judaistički odgojenog Pavla.

On je to tumačio kao posljedicu politeizma i idolopoklonstva koje je, prema tvrdom Pavlovom monoteizmu, Stvoritelja svelo na stvorenje. "Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima", lamentira Pavao, pa su i muškarci i žene zamijenili prirodno (heteroseksualno) općenje protuprirodnim (dakle, homoseksualnim). 

Iako bi neki teolog svakako mogao krenuti sa suptilnim objašnjavanjem ove ideje "predavanja" ljudi strastima, jasno je da ništa od toga (kao ni općenito u Bibliji) nije išlo bez božanskog aktivnog dopuštenja. 

Pavao pod "protuprirodnim" misli na ono što se protivi iskonskoj božanskoj nakani. Bog je stvorio čovjeka kao muško i žensko, sve ostalo je, doslovce, "pored prirodno", iskrivljeno u odnosu na izvorno stvoreno. Kršćani koji danas krenu dokazivati da homoseksualizam nema veze s genetikom, nego je slobodni odabir samo pokazuju da Pavla nisu nikada ni čitali. A on bi se vjerojatno složio s onom glupom pošalicom da je Bog stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu (mi Hrvati mislimo da je Stevu stvorio Sotona).  

Posvađani s kulturom

Sami Grci su na različite načine objašnjavali homoseksualnost – meni osobno je najzanimljivija legenda o mikenskom kralju koji je dopustio općenje među istim spolovima kako bi na otoku ograničenih resursa smanjio natalitet. Iako to nije ni povijesno ni biološki utemeljena priča, ona nam svakako daje ideju kakvu bi ulogu mogla imati homoseksualnost u ljudskoj zajednici. 

A Pavao je tipičan primjer djece imigranata, koja zbog religije svojih roditelja nikada ne pripadnu civilizaciji u kojoj su se rodili. Baš ono što danas vatreni kršćani zamjeraju muslimanima koji se dosele u Europu. 

Zapravo, ta svađa kršćana s okolnom kulturom traje i dan danas. Zaboravite na onu spiku Ivana Pavla II. o kršćanskim korijenima Europe, jer se u stvarnosti kršćanstvo oduvijek svađalo s Europom. 

U stoljećima nakon Pavla, Katolička se crkva u mnogim elementima približila poganstvu: monoteistički Bog je postao Trojstvo, kipovi i slike svetaca krase crkve baš kao nekoć kipovi bogova razne panteone, brojni poganski praznici jednostavno su kristijanizirani. Da je Pavao u pravu, onda bi se i u redovima Crkve, posebno među svećenicima, pojavili homoseksualci, pa i pedofili. 

Ali, kao što znamo, to se naprosto nije dogodilo. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala