Foto: 123rf

ZBOG loših ekonomskih prilika, mnogi milenijalci (mladi rođeni otprilike između 1980. i 2000. godine) ne mogu stavljati novac sa strane i štedjeti, čak i kad bi to htjeli. Njihova nada kad je u pitanju budućnost leži u društvenim promjenama, piše Keith A. Spencer za Salon. U nastavku donosima najzanimljivije dijelove njegova članka.

"CNN je prošlog tjedna objavio da 66 posto milenijalaca između 21. i 32. godine života nema nikakve ušteđevine za mirovinu. CNN to pripisuje studentskim dugovima, stagnaciji plaća i visokoj stopi nezaposlenih.

Međutim, mnogi milenijalci smatraju da CNN-ov članak ne pogađa pravu bit problema. Mnogi od njih ne štede jer jednostavno ne mogu zamisliti budućnost u postojećem ekonomskom sustavu.

Sudeći prema objavama na društvenim mrežama, milenijalska ljevica doista smatra da im je jedina nada za mirovinu ukidanje kapitalizma ili kraj svijeta.

'Retvitaj ako je socijalizam tvoj plan za mirovinu', napisala je na Twitteru politička savjetnica Holly Wood kao reakciju na CNN-ov članak."

Slom industrijskog društva ili apsolutna plutokracija

"Starije generacije i imućniji milenijalci zgroženi su takvim stavovima. Međutim, iznenađujući broj mladih ljudi slaže se s Wood.

Neki od njih kažu da im je jedina nada za budućnost osnivanje samoodrživih zajednica, a neki polažu nade u propast kapitalizma. Strahuju od daljnjih klimatskih promjena, koncentracije bogatstva u šakama manjine i privatizacije programa socijalne pomoći.

'Budućnost smatram skupom mogućnosti, no većina ih ne sluti na dobro', kaže 29-godišnji glazbenik Elias Schwartzman. Prema Schwartzmanu, u budućnosti nas čeka ili 'potpuni slom industrijskog društva' ili 'preinaka kapitalizma u apsolutnu plutokraciju'.

'Ne mislim da svijet može podržati kapitalizam još jedno desetljeće', kaže Wood. 'Ako ne prihvatimo činjenicu da će nas slobodno tržište potpuno uništiti još za naših života, počet će izbijati ratovi za resurse koji će nas sve pobiti', dodaje."

"Univerzalni temeljni dohodak je neizbježan"

"34-godišnji proizvođač čokolade i mali poduzetnik Jon Good smatra da će ljudi uskoro uvidjeti da im kapitalizam ne može donijeti sreću.

Goodov idealni ekonomski model je 'onaj u kojem su sve osnovne potrepštine obilate i besplatne, svi nekoliko sati na tjedan obavljaju nužne društvene obveze, kao što je sakupljanje otpada i održavanje strojeva, a onda ostatak života mogu raditi što ih je volja'.

I drugi polažu nade u takvu utopijsku, potpuno automatiziranu socijalnu demokraciju u kojoj rad više neće postojati.

'Mislim da je sustav s univerzalnim temeljnim dohotkom neizbježan ako kao društvo želimo preživjeti automatizaciju radnih mjesta', kaže 30-godišnja Becca Cook."

Dobra sreća i obiteljske veze

"26-godišnja studentica Sarah Franco smatra da je planiranje mirovine privilegija imućnih. 'Ponekad se s njima uspoređujem i pitam se kako ću ih ikad dostići', kaže Franco.

Mnogi milenijalci zarađuju tek dovoljno da plate stanarinu, pa ne mogu ni sanjati o planiranju budućnosti. 'U svojih 12 godina nakon studija, samo jednu godinu proveo sam na poslu sa svim beneficijama', kaže Good.

'Zbog ekonomske realnosti moje generacije, očekivanja generacije mojih roditelja čine mi se smiješnima', kaže Good. Dodaje da 'možda 15 posto' njegovih prijatelja i poznanika 'ima posao uz koji mogu planirati budućnost'. 'To je kombinacija dobre sreće i obiteljskih veza', zaključuje Good."

Milenijalci su najsiromašnija generacija

"Mnogi mladi za svoj nedostatak planova i ciljeva za budućnost krive turobne ekonomske okolnosti u kojima žive. 'Doista sam željela imati djecu do 35. godine, no sad ne mislim da je to uopće moguće', kaže 32-godišnja Wood.

Prema nedavnoj anketi Pew Research Centrea, milenijalci su siromašniji od bilo koje druge generacije. Prema anketi, od 17 milijuna američkih kućanstava koja žive u siromaštvu njih 5,3 milijuna vodili su milenijalci.

Nesigurna budućnost mnoge milenijalce tjera na to da sreću potraže u sadašnjosti. Tako neki od njih ulažu u putovanja, a neki se i ne trude pronaći stalan posao.

Današnja ekološka i politička situacija glavni su krivci za takvo viđenje svijeta. Vječno rastuća industrijska proizvodnja i potrošnja, onečišćenje, krčenje šuma, staklenički plinovi i globalni pomak prema autoritarnoj politici i privatizaciji milenijalcima ne ulijevaju nadu u budućnost."

Neodgovornost ili ulaganje u drugačiju budućnost?

"Međutim, imućniji milenijalci nimalo se ne slažu s takvim stavovima. 35-godišnji osnivač tvrtke za financijsko savjetovanje John Hagensen smatra da su oni koji ne planiraju budućnost 'neodgovorni'.

Ipak, mnogi od njih planiraju umirovljenje, no ne na tradicionalan način. 31-godišnja Shannon Mallory planira živjeti u zajednici s istomišljenicima. 'Puno više ulažem u obitelj koju gradim sada nego u neki lažni osjećaj sigurnosti', kaže Wood.

Schwartzman se nada zaraditi dovoljno novca da kupi zemljište i postane samoodrživ. Međutim, njegov stav je da 'živi u sadašnjosti'.

Čini se da i milenijalci koji nemaju tradicionalne planove za mirovinu ipak imaju vedar pogled na umirovljenje, iako se on bitno razlikuje od onoga prijašnjih generacija.

Mnogi se nadaju budućnosti u kojoj će vladati blagostanje i više nećemo morati raditi. A ako se to i ne ostvari, posvećeni su izgradnji vlastitih solidarnih zajednica u kojima će preživjeti crne godine 21. stoljeća", zaključuje Spencer za Salon.