ANA WALSHE najpoznatiji je slučaj nestale osobe 2023. godine u Americi, nakon što je nestala u ranim jutarnjim satima 1. siječnja.

Agenticu za nekretnine (39) posljednji je vidio njezin suprug Brian Walshe, koji tvrdi da je napustila njihov dom u Cohassetu u američkoj saveznoj državi Massachusetts, zbog "hitnog posla" u glavnom gradu Washingtonu. Međutim, ona nikada nije sjela na avion, a njen nestanak je prijavljen 4. siječnja, piše New York Post.

Policija: Imamo snažne posredne dokaze protiv muža

U međuvremenu je njezin suprug optužen za ubojstvo, iako se i dalje traga za njenim tijelom. Policija je objavila da ima snažne posredne dokaze protiv Briana - od genetskog materijala do snimke nadzorne kamere na kojoj se vidi kako kupuje sredstva za čišćenje do njegove uznemirujuće povijesti pretraživanja interneta, ali on se izjasnio da nije kriv za njezino ubojstvo.

Bivši tužitelj iz Washingtona Thomas Tad DiBiase rekao je za The Post da su tužitelji u nepovoljnijem položaju s obzirom na to da nema tijela, ali ipak mogu osigurati osuđujuću presudu.

Iako mnogi ljudi pogrešno vjeruju da je potrebno pronaći tijelo kako bi se dokazalo da je zločin počinjen, DiBiase je rekao da je to daleko od istine i ukazao na svoje istraživanje, koje je zaključilo da slučajevi ubojstava bez tijela imaju čak 86% osuda, u usporedbi sa 70% za sve slučajeve ubojstava u cjelini.

DiBiase, koji je više od 10 godina radio u uredu okružnog tužitelja, vodio je drugi slučaj ubojstva bez pronađenog tijela u povijesti u svom u okrugu. U međuvremenu je postao vodeći stručnjak za tu temu i predaje tužiteljima i policijskim istražiteljima diljem zemlje o tome kako osigurati osuđujuće presude za ubojstvo u odsutnosti posmrtnih ostataka žrtve.

Zašto je nekoga teško osuditi za ubojstvo ako nema tijela?

U nastavku je za The Post objasnio komplikacije kod ubojstva nakon kojeg nije pronađeno tijelo, kao i što se može očekivati u slučaju Walshe.

Iako povijest kaznenih progona za ubojstva nakon kojih nisu pronađena tijela u SAD-u datira iz ranog 19. stoljeća, takva su suđenja bila relativno rijetka. "Kada nemate tijelo, nemate najbolji dokaz u slučaju ubojstva", rekao je DiBiase za The Post.
DiBiase je rekao da odsutnost tijela žrtve donosi dodatni sloj izazova na sudu jer zahtijeva od tužitelja da dokažu ne samo da je optuženik počinio zločin, već i da je žrtva zapravo preminula.

"Ako nema tijela, morate pokazati dovoljno dokaza kako biste natjerali porotu da povjeruje ne samo da je osoba mrtva, već i da je osoba koja sjedi pred sudom ta koja je to učinila", rekao je DiBiase i nastavio:

"Kada nemate tijelo, ne znate točno kada je osoba ubijena, možda ne znate ni kako je ubijena, ni gdje je ubijena".
DiBiaseovu procjenu poduprla je Lise Dadio, umirovljena policijska poručnica koja sada predaje na Sveučilištu New Haven.

"Pronalaženje tijela može dati mnogo fizičkih dokaza u slučaju. Kada se tijelo pronađe, u većini slučajeva medicinski istražitelj ili mrtvozornik može utvrditi uzrok i način smrti, što je izravno povezano s optužbama protiv pojedinca", objasnila je Dadio.

Pravno načelo corpus delicti

No, dok nedostatak tijela žrtve predstavlja izazov za istražitelje i tužitelje, mogućnost podizanja optužnica za ubojstvo na sudu i donošenja osuđujuće presude ovisi o pravnom načelu corpus delicti.

Prema Institutu za pravosudne informacije Pravnog fakulteta Cornell, corpus delicti nalaže da optuženik ne može biti osuđen za zločin bez dovoljno dokaza da je nedjelo stvarno počinjeno. U nedostatku posmrtnih ostataka žrtve, slučajevi ubojstava oslanjaju se na druge uvjerljive fizičke i posredne dokaze.

Jedan od prvih modernih slučajeva koji je uveo corpus delicti u javnu svijest bio je onaj Roberta Leonarda Ewinga Scotta, koji je 1957. osuđen na doživotni zatvor zbog ubojstva svoje supruge, Evelyn Throsby Scott, koja je zadnji put viđena 1955. godine.
Budući da Evelynini posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni, Scottova je osuda dijelom ovisila o činjenici da su njezine naočale, zubna proteza i druge osobne stvari pronađene u blizini peći na imanju para na Bel Airu.

Iako je Scott nekoliko godina poricao da je ubio Evelyn, njegova osmrtnica u The New York Timesu navodi da je priznao nedjelo spisateljici Diane Wagner nakon što je pušten na uvjetnu slobodu 1978. godine.

U svom razgovoru za The Post DiBiase je ustvrdio da je u Sjedinjenim Američkim Državama u posljednjih 200 godina bilo 576 suđenja za ubojstva bez pronađenog tijela žrtve - od kojih se više od polovice dogodilo nakon 2000. godine.

DiBiase je porast kaznenih progona pripisao napretku u tehnologiji, uključujući sve veću ulogu DNK dokaza, forenzike kao što su otisci prstiju i elektronički tragovi ili online tragova koji uključuju podatke o lokaciji, snimke nadzornih kamera, transakcije na bankomatima i mobitele - koji prate lokaciju korisnika i nose obilje osobnih podataka.

Što je policija dosad pronašla mužu za kojeg se sumnja da je ubio Anu Walshe?

I genetski i digitalni dokazi odigrali su važnu ulogu u optužbama protiv Briana Walshea. Na njegovom saslušanju prošlog tjedna, pomoćnica okružnog tužitelja Lynn Beland rekla je Okružnom sudu u Quincyju da je DNK Ane i Briana pronađen na krvavim papučama i kombinezonu koji su otkriveni na skupljalištu smeća Peabody nekoliko dana ranije.

Dva zamrljana predmeta iskopana su zajedno s drugim sumnjivim predmetima, uključujući pilu za metal, sjekiru i tepih. Snimka nadzorne kamere dan nakon što je Ana posljednji put viđena također je uhvatila Briana kako stavlja druga dva kompleta teških vreća za smeće u nasumične kontejnere.

Beland je rekla sudu da je sadržaj tih vreća - koje su možda uključivale Anine ostatke - već bio spaljen u trenutku kada je policija došla do njih.

Uz DNK i sumnjivu snimku, Beland je detaljno opisala Brianovu jezivu povijest pretraživanja interneta. U ranim jutarnjim satima 1. siječnja otac troje djece navodno je koristio sinov iPad kako bi pretražio na Googleu "koliko vremena prođe prije nego što tijelo počne smrdjeti?" i "kako spriječiti raspadanje tijela?". Također je pretraživao "koliko dugo treba da se naslijedi nekoga tko je nestao?".

Jezivi upiti nastavili su se tijekom dana i ostatka tjedna, s dodatnim pitanjima uključujući "koliko dugo traje DNK?", "raskomadavanje i najbolji načini rješavanja tijela" i "možete li biti optuženi za ubojstvo ako nije pronađeno tijelo?". Također je pretraživao "najbolju saveznu državu za razvod" 27. prosinca, samo nekoliko dana prije nego što je Ana nestala.

"Vjerojatno je raskomadao tijelo i bacio ga"

"Umjesto razvoda, vjeruje se da je Brian Walshe raskomadao Anu Walshe i odbacio njezino tijelo", zaključila je Beland.

"Walshe je napravio sve što nije smio kad je počeo ova nevjerojatno idiotska Google pretraživanja", rekao je DiBiase o osuđujućim dokazima: "Sad bi mogao napisati upute kako neuspješno zataškati ubojstvo nakon kojeg nije pronađeno tijelo".

DiBiase je također primijetio da mnogi ovakvi slučajevi proizlaze iz obiteljskog nasilja: "Suprug je najočitiji osumnjičenik".

Dok saga o Walshe trenutačno dominira naslovnicama u zemlji, DiBiase je rekao da je većina čitatelja vjerojatno bolje upoznata sa suđenjima za ubojstva nakon kojih nisu pronađena tijela nego što to shvaćaju.

Sličan slučaj dogodio se prije nekoliko godina

Nestanak Ane Walshe ima posebno uznemirujuću sličnost s nestankom Jennifer Dulos, spisateljice iz Connecticuta i majke petero djece koja je posljednji put viđena u svojoj kući za iznajmljivanje u New Canaanu u Connecticutu, 24. svibnja 2019. godine.

U trenutku nestanka Jennifer (50) bila je u procesu razvoda od supruga Fotisa Dulosa. Iako su Fotis i njegova djevojka Michelle Traconis optuženi za petljanje s dokazima i ometanje kaznenog progona samo nekoliko tjedana nakon što je Jennifer nestala, Fotis je optužen za ubojstvo tek 7. siječnja 2020.

"Manje je važno kada će se dogoditi uhićenje u odnosu na to postoji li dovoljno dokaza za uhićenje i može li se dokazati krivnja na suđenju", rekao je DiBiase za The Post o kašnjenju s Fotisovom optužnicom u odnosu na prividnu brzinu optužbi protiv Briana Walshea.

Fotis je pušten uz jamčevinu kasnije istog mjeseca, a zatim je pokušao samoubojstvo u svom domu 28. siječnja 2020. Proglašen je mrtvim dva dana kasnije. Jenniferini ostaci nikada nisu pronađeni. DiBiase je ukazao i na Paula Floresa, koji je prošle jeseni osuđen za ubojstvo svoje kolegice s fakulteta Kristin Smart 1996. godine.

Iako ostaci Smart nikada nisu pronađeni, tužitelji su utvrdili da ju je 45-godišnji Flores ubio tijekom pokušaja silovanja. Njegovog oca Rubena Floresa (81) posebna je porota oslobodila optužbi za sudioništvo u navodnom pomaganju sinu da pokopa njeno tijelo.

I zloglasni Charles Manson je optužen za ubojstvo iako tijela nisu pronađena

DiBiase je također primijetio da neki od najozloglašenijih američkih ubojica imaju presude za ubojstvo iako tijela nisu pronađena.

Charles Manson, primjerice, osuđen je 1971. za ubojstvo Donalda Jeromea Shortyja Shea u kolovozu 1969. godine. Manson je navodno naredio trojici članova svoje kultne Obitelji da ubiju Shea jer je vjerovao da ambiciozni glumac vlastima odaje informacije o kriminalnim aktivnostima skupine.

Posmrtni ostaci pronađeni su tek šest godina nakon što su Manson i Obitelj osuđeni, kada je jedan od ubojica odveo policiju do mjesta gdje se nalazilo. Unatoč komplikacijama slučajeva ubojstava bez tijela, DiBiase je uvjeren da je Brian Walshe kriv za ubojstvo svoje supruge i da će se suočiti s primjerenom pravdom.

"Policija Massachusettsa obavila je odličan posao na ovom slučaju. Učinili su sve što su trebali. Čini se da su to od početka tretirali kao slučaj ubojstva, a ne kao nestalu osobu", objasnio je DiBiase, ponovivši da su dokazi protiv Briana "vrlo vrijedni i vrlo osuđujući" i pretpostavio kako se čini da se neće izvući.

"Nadam se da neće ni doći do suđenja. Ovo je jak slučaj. Bit će mu vrlo teško izvući se u ovom trenutku. Nadam se da će priznati krivnju", smatra DiBiase. Na svom saslušanju prošlog tjedna Brian se izjasnio da nije kriv za ubojstvo, a ranije se izjasnio da nije kriv za optužbe za obmanjivanje policije u istrazi Anina nestanka.