KORNATSKA tragedija dogodila se 30. kolovoza 2007. i ostala jedna od najvećih tragedija u modernoj hrvatskoj povijesti. Od trinaest sudionika u akciji gašenja požara preživio je samo jedan, dok je ostalih dvanaest umrlo na otoku ili u bolnici.

Požar na Velikom Kornatu

Vatrogasci su bili poslani na Kornate. Požar je izbio na Velikom Kornatu u uvali Vrulje, a vruće ljeto te godine učinilo je požare diljem Mediterana uobičajenom pojavom. Od trinaest vatrogasaca preživio je samo Frane Lučić, ali uz teške ozljede. 

Informacija o požaru na Kornatima stiže oko podneva, a uigrani vatrogasci iz Splita i Šibenika, kao i iz više dragovoljnih vatrogasnih društava, brzo se pojavljuju na terenu. Već oko 16 sati stižu informacije da ima unesrećenih. 

Helikopter na Kornat dolazi iza 17 sati te počinje potraga za vatrogascima, koja je trajala dva i pol sata. Vatrogasce je trebalo prebaciti do Opće bolnice u Zadru, no petorica teško ozlijeđenih odmah su prebačena u Zagreb. Tijekom noći u medije stižu prve vijesti o stradanju vatrogasaca.

Poginuli su: Dino Klarić, Ivica Crvelin, Ivan Marinković, Marko Stančić, Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, Ante Crvelin, Tomislav Crvelin, Marinko Knežević, Josip Lučić, Karlo Ševerdija, Ante Juričev Mikulin. Najmlađi vatrogasac Marko Stančić rođen je 1990. godine. 

Ova rutinska akcija navodno se pretvorila u tragediju zbog eruptivnog požara koji je iznenadio vatrogasce. Preživjeli Frane Lučić tvrdi da je požar uzrokovan odbačenom bombom NATO-ovih zrakoplova. Drugi smatraju da je požar uzrokovalo curenje goriva iz helikoptera. 

Na Velikom Kornatu podignuti su spomen-križevi u počast poginulim vatrogascima, koji su završeni 2010. godine.