RUSIJA je prepolovila isporuke plina Njemačkoj. Iako su to Rusi pravdali tehničkim razlozima (navodnim kašnjenjem vraćanja turbina s redovnog održavanja iz Siemensa), Berlin je odmah ustvrdio da se radi o političkom pritisku.

Nije to bila laka odluka ni za Moskvu jer smanjenjem isporuka plina najvećem europskom kupcu ostaje bez milijardi eura - usprkos činjenici da će takav potez dodatno povećati cijenu plina, ali ne toliko da potpuno anulira gubitke uslijed drastičnog smanjenja sa 167 milijuna kubičnih metara dnevno na samo 67. Očigledno je Berlin učinio nešto što je dodatno naljutilo Moskvu. Ali nije se točno znalo što.

Ruska osveta zbog njemačkog oružja Ukrajini?

A onda je došla vijest da je Njemačka (konačno) Ukrajini isporučila sedam samovoznih haubica Panzerhaubitze 2000 (još pet dala je Nizozemska). Do isporuke je došlo nakon što su ukrajinske posade, nadamo se uspješno, prošle obuku u trajanju od 40 dana.

U isto vrijeme Berlin je prvi put objavio listu oružja i vojne opreme koju je isporučio Ukrajini te što namjerava isporučiti u budućnosti. Taj je potez objasnio tvrdnjom da se ugledao na druge saveznike, posebno SAD, koji redovito objavljuju takve vijesti. Zlobnici bi rekli da Berlin do sada nije objavljivao popis isporuka zato što nije imao što objaviti.

Na listi isporučenih oružja, osim već spomenutih haubica PzH 2000, tek se ističu laki raketni sustavi PZO (ispaljuju se s ramena vojnika) Stinger (500 primjeraka) i Strela (čak 2700). Stinger je sasvim sigurno dobrodošao Ukrajincima jer je odlično oružje protiv ruskih jurišnih aviona i helikoptera. No 9K32 Strela-2 je zastario sustav proizveden još u vrijeme SSSR-a. S njime si Ukrajinci neće puno pomoći. Na popisu je još i 900 protuoklopnih lansera Panzerfaust 3 i 3000 granata za njih.

Nijemci obećali i rakete koje mogu uništavati krstareće projektile

Međutim, njemačka je vlada objavila i popis namjeravanih isporuka s nedefinirani rokom (zlobnici bi rekli najvjerojatnije nakon okončanja rata). On je puno zanimljiviji. Tako se na njemu nalazi jedna bitnica raketnog sustava PZO, IRIS-T SLM.

Radi se o vrlo modernom sustavu sposobnom da, između ostalog, uništava krstareće projektile. Doduše, Ukrajinci trebaju barem desetak takvih sustava, ali bolje išta nego ništa. Na popisu su i tri višecijevna lansera raketa MARS II (identični američkim M270 MLRS, samo što su po licenci izrađeni u njemačkoj tvrtki Krauss-Maffei Wegmann). 

Ista tvrtka izradila je i PZO samovozni topnički sustav Gepard, a kojih bi 30 trebalo završiti u Ukrajini. Kad je uveden u operativnu uporabu početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Gepard je bio u samom svjetskom vrhu. Naoružan s dva topa od 35 mm i krajnjeg dometa 6000 metara danas ga je bolje koristiti za gađanje ciljeva na zemlji nego u zraku. Tim prije jer je ukrajinska vojska od početka ruske agresije dobila desetke tisuća lakih raketnih sustava PZO. Loše strane Geparda su da je obuka za njega vrlo složena (naročito sustava za gađanje), a njemačko ministarstvo obrane je već objavilo da baš i nema puno granata za topove od 35 mm.

Na popisu budućih isporuka nalaze se i 54 oklopna transportera M113. Zanimljivo je da to zapravo nisu njemačka, već danska vozila, a na listi su završila samo zato što će Njemačka osigurati sredstva za konverziju.

Naposljetku tu je i jedan radar za kontrabatiranje (uzvratna artiljerijska paljba po neprijateljskim artiljerijskim položajima) COBRA. Taj će radar, posebno ako se uveže s haubicama PzH 2000, biti moćno pomagalo za neutralizaciju ruske artiljerije. Međutim, u prvim najavama spominjala se isporuka nekoliko radara, a sada je to spalo samo na jedan.

Njemačka i zaobilazno šalje oružje Ukrajini

No nije da Njemačka isporučuje oružje isključivo izravno u Ukrajinu. Grčka je počela isporuke Ukrajini borbenih vozila pješaštva BMP-1A1 (između 20 i 30 vozila) zato što će iz Njemačke kao zamjenu dobiti borbena vozila pješaštva Marder 1A3/A5. BMP-1 je prvi pokušaj bivšeg Sovjetskog Saveza da napravi borbeno vozilo pješaštva (BVP), ali se pokazao kao popriličan promašaj.

Ponajviše jer je naoružan topom od 73 mm koji ispaljuje granate vrlo malom početnom brzinom. Zbog toga je domet vrlo malen, a preciznost vrlo slaba. No, s druge strane, BMP-1 je amfibija (brzina u vodi je do 8 km/h) a to u ukrajinskim uvjetima s puno rijeka itekako ima važnost. Dobra strana je i što je ukrajinskoj vojsci BMP-1 jako dobro poznat te ne treba nikakvu dodatnu obuku, već sva vozila mogu odmah u borbu. 

Slovenci napravili dobar deal s Amerikom

To neće biti slučaj sa slovenskom donacijom od 35 BVP-a M-80A. Vlada bivšeg premijera Janše najavljivala je da će u Ukrajinu poslati tenkove M-84, ali je nova vlada premijera Goloba odlučila da je bolje, u skladu s trendom, Ukrajincima poslati BVP-e.

Pritom su vrlo vješto uspjeli od Amerikanaca dobiti novčanu kompenzaciju koju će iskoristiti za kupnju novog oružja. Ono što za sada nije posve jasno jest znači li kompenzacija isključivo nabavku američkog oružja ili Slovenci imaju mogućnost američki novac potrošiti kako žele.

M-80A po svojim je borbenim odlikama bolji od BMP-1 (otprilike na razini sovjetskog BMP-2). Njime nije teško upravljati, što će vam potvrditi svi bivši regruti JNA koji su kao obični vojnici prošli obuku za njega. Za Ukrajince će znatno veći problem biti što će im novo vozilo dodatno zakomplicirati logistiku i održavanje, kako zbog njima nepoznatog motora FAMOS 10V003 tako i zbog topa od 20 mm.

U bivšem Sovjetskom Savezu, pa posljedično i u ukrajinskoj vojsci, standardni kalibar za laki top je 23 mm te zbog toga nemaju granate kalibra 20 mm. Za nadati se da će Slovenci uz M-80A isporučiti i nekoliko tona granata od 20 mm. I M-80A je kao i MBP-1 amfibija s najvećom brzinom u vodi od 7.8 km/h.

Hrvatska ima puno više tenkova M-80A od Slovenije, ali...

Zanimljivo je da i hrvatska vojska ima značajnu količinu M-80A (više od 100), ali za sada nitko ne spominje da bi se mogla ugledati na Slovence. Tim prije jer se planira otpis svih osamdesetki s dolaskom Bradleya. Međutim, ako američki predsjednik Biden odluči donirati Bradleye Ukrajini, ti bi se planovi mogli mijenjati. Pa vjerojatno stoga u Glavnom stožeru čekaju vidjeti što će biti.

Tim prije što je i predsjednik Milanović, koji voli isticati i da je vrhovni zapovjednik, više sklon Rusiji nego Ukrajini. Doduše, odluku o donaciji oružja donosi vlada na prijedlog ministra obrane, no svi znamo kakvi su odnosi između Milanovića s jedne te Plenkovića i Banožića s druge strane.

I dok se čeka što će predsjednik Biden odlučiti u vezi isporuka Bradleya Ukrajini i hoće li to imati ikakve posljedice za nas, hrvatska vojska ima puno oklopnih vozila za koje ne zna što bi s njima. Onomad je kupljeno čak 126 primjeraka Patria Armored Modular Vehicle (AMV) iako je svima bilo jasno da je to pretjeran broj. Vrlo je brzo postalo očigledno da bi bilo dosta i samo 26 AMV-a, no kad se naručivalo, više se vodilo brige o očuvanju radnih mjesta u Đuro Đaković Specijalnim vozilima nego potrebama Hrvatske vojske.

Patrije su Hrvatskoj višak, a u Ukrajini bi doslovno spašavale živote

Pokušaj naoružavanja Patrija izraelskim paljbenim stanicama je "zaglavio" zbog nezainteresiranosti Glavnog stožera koji ne vidi smisla u trošenju novca na neperspektivno vozilo dok očekuje Bradleye. Jest da je velika većina Patrija još praktički nova i neuporabljena, međutim nama su višak, a u Ukrajini bi doslovno spašavale živote.

Nema veze što su nenaoružane jer i kao takve s odličnom pokretljivosti u ukrajinskim uvjetima (najveća brzina im je čak 100 km/h na dobroj cesti) ukrajinskoj vojsci bi bile odlične. Znajući koliko takva vozila trebaju Ukrajincima, Danska je (uz donaciju 54 M113) najavila i isporuku 25 oklopnih vozila na kotačima Piranha III, a koja su po svim svojim odlikama vrlo slična našim Patrijama AMV. Za donaciju trebamo finsku dozvolu, no teško je da je u ovim okolnostima Helsinki ne bi dao.