The EU’s Failing Policy Initiative for Bosna i Herzegovina, naziv je 53-straničnog Weberova izvještaja kompletiranog u travnju ove godine, koji je Index imao priliku pročitati. Na početku Weber podsjeća da je inicijativa EU-a prema BiH lansirana 2014. godine kroz angažman Njemačke i Velike Britanije, s naglaskom na ''strukturalnim socio-ekonomskih reformama'' čije provođenje bi bilo nagrađeno približavanjem BiH Uniji, što je rezultiralo ograničenim uspjesima 2015. i 2016. godine, kada su se bosanskohercegovačke vlasti uspjele dogovoriti o reformskoj agendi do 2018. ''No ti uspjesi su bili kratkotrajni, površni i ograničeni'', piše Weber i konstatira da se već početkom 2017. moglo jasno vidjeti kako će reformska agenda propasti. To se i potvrdilo tijekom te godine, ''iako se predstavnici EU-a i drugi međunarodni faktori i dalje prave da je inicijativa živa''.

 

 

Weber je proveo i ekstenzivne intervjue s brojnim akterima ovih događaja te zaključuje da je nova politika EU-a prema BiH propala zbog tri ključna razloga: 1. Zbog otpora bosanskohercegovačkih elita EU je napustila strogu uvjetovanost svoje inicijative i počela ju je sama razvodnjavati, 2. Odnosi EU-a i međunarodnih financijskih institucija uključenih u reforme u BiH nisu bili postojani, te je EU uspješno podrivala pritiske organizacija poput Međunarodnog monetarnog fonda koje su od bosanskohercegovačkih vlasti zahtijevale financijske reforme, i 3. EU je naročito podbacila kada je riječ o jačanju vladavine prava u BiH, što je ključan uvjet za promoviranje tržišne ekonomije oslobođene političkih utjecaja, te je EU implicitno podržala i veliko kršenje parlamentarnih pravila kako bi barem neke od reformi bile formalno usvojene od strane BiH.

 

Još gore, ovaj analitičar predviđa da će izbori na jesen ove godine u BiH dovesti do ''najveće ustavne krize u zemlji od kraja rata i tako označiti potpuni neuspjeh inicijative EU-a''. 

 

Znakovito je da Weber kao jednog od nekonstruktivnih aktera u BiH proziva i Hrvatsku, koja prema njegovom mišljenju ''eksplicitno podržava etno-nacionalističku agendu HDZ-a BiH i time predstavlja ozbiljnu prijetnju jedinstvenom pristupu EU-a u odnosu na BiH, naročito kada je riječ o ustavnoj reformi''. Sve to je rezultiralo situacijom u kojoj se EU, kada je riječ o politici prema BiH, uspjela dovesti u slijepu ulicu.

 

 

O tome koliko se u izvještaju hrvatska politika prema BiH smatra štetnom svjedoči i dio koji je posvećen preporukama za ozbiljnu političku strategiju Europske unije u vezi s ovom temom. Prema jednoj preporuci, institucije EU-a, ali i vodeće države članice, trebaju ''otvoreno konfrontirati Hrvatsku s njenim sabotiranjem ustavne reforme u BiH i ograničiti njen utjecaj''. Iz izvještaja se može iščitati kako je neupitna podrška Hrvatske politici Dragana Čovića iz briselske i berlinske perspektive jedan od problema s kojima se Europska unija suočava u BiH.

 

Weber naglašava da se i ostatak članica EU-a i europskih institucija također nije proslavio u provođenju nove političke strategije u BiH. Došlo je i do razilaženja u pristupu između Berlina i briselskih institucija, koje su se lako vratile svojim starim navikama i počele popuštati političarima u BiH. Inicijativa koja je predstavljena 2014. bila je iznimno ambiciozna i širokog zamaha, što znači da je i njen sada očit neuspjeh najveći dosad, ističe se u izvještaju.

 

 

Ipak, u izvještaju najgore prolaze političke elite BiH, koje su opisane kao međusobno posvađane, korumpirane i nesposobne za kompromise, zapravo za vođenje bilo kakve konstruktivne politike u korist građana. Naglašava se da bosanskohercegovački političari ''sustavno podrivaju sve napore međunarodne zajednice u jačanju neovisnog sudstva i demokratski usmjerene policije'', te da provode ''napad na ustavni poredak i institucije koje trebaju osigurati pravnu državu''. 

 

Na kraju svojeg izvještaja Weber ističe kako EU prema BiH ubuduće treba nastupati otvoreno politički, a ne tehnokratski kao dosad, te predlaže da Europska komisija Bosni i Hercegovini ne odobri status kandidata za članstvo sve dok se ne provedu još neimplementirane reformske mjere.

U svakom slučaju, izvještaj Democratization Policy Councila najviše svjedoči o golemim frustracijama koje stanje u BiH izaziva u Europskoj uniji, ali i nedovoljnoj moći i utjecaju EU-a da na bilo kakav način tu propadajuću državu dovede u red ili barem približi pravom putu.