Foto: Bahnhofsmission/Screenshot SZ

NJEMAČKI dnevni list Süddeutsche Zeitung (SZ) objavio je reportažu iz skloništa za beskućnike koje se nalazi na minhenskom glavnom kolodvoru u kojoj je dosta prostora posvećeno dvojici beskućnika iz Hrvatske.

“Izgleda umorno, ali je nasmiješen. Tog jutra doputovao je u Műnchen, cijelu noć putovao je busom iz Hrvatske. Predstavlja se kao Kleber, netko mu je dao taj njemački nadimak. Danas mu je navodno rođendan, no ne želi otkriti koliko ima godina. Po tome je poput žena, kaže. 'Zašto je Zemlja ženskog roda?' pita Kleber i nudi odgovor: 'Jer nitko ne zna koliko je točno stara.' Procjenjujemo da ima oko 50 godina”, piše SZ o beskućniku iz Hrvatske koji u Műnchenu pokušava preživjeti kao ulični muzičar.

U Münchenu planira ovaj put biti dva tjedna preko blagdana, priča kako su stanovnici naročito velikodušni u vrijeme adventa te da mu za svirku znaju dati i 20 eura, kao i cigarete i bocu piva. Kleber ima problem s alkoholom te je u trenutku kada su ga u skloništu za beskućnike susreli novinari SZ-a “već slavio sa šljivovicom”. Kleber nije siguran hoće li te noći biti mjesta za njega u skloništu, ali se tu došao naći s prijateljem iz Hrvatske, koji je također beskućnik u Münchenu. On se pak predstavlja kao Johnny i ima 30 godina.

30-godišnjak iz Hrvatske spava u šatoru na rubu grada

“Već godinama živi u Münchenu i rado bi imao posao. “Tellerwäscher” (perač suđa, op.a.) jedna je od rijetkih riječi koje zna na njemačkom jeziku. Johnny kaže da spava u šatoru u šumi na rubu grada. “Ljudi koji će platiti 500 eura za sobu su ludi.” Kaže da rado spava u šatoru, pa i tijekom zime. Dobar čovjek mu je poklonio madrac koji je čist i ne smrdi, a ima i toplu vreću za spavanje”, opisuje SZ situaciju 30-godišnjeg beskućnika iz Hrvatske u Műnchenu.

U članku se ističe da sklonište za beskućnike na minhenskom glavnom kolodvoru, koje ima i dobro uređen dnevni boravak, zajednički vode Katolička i Protestantska crkva. Veliki broj beskućnika je iz istočnih članica EU-a, poput Bugarske, Rumunjske i Hrvatske. No, u dnevni boravak skloništa, u kojemu se mogu dobiti besplatni obroci, dolaze i njemački umirovljenici čija mirovina nije dovoljna za život. SZ ističe da je nevjerojatna ironija što se nasuprot skloništa nalazi hotel s pet zvjezdica, “kontrasti su u Műnchenu vrlo blizu”.

U reportaži SZ-a se još jednom vraćaju na 50-godišnjeg beskućnika iz Hrvatske, koji se predstavlja nadimkom Kleber. Ispričao im je kako sanja da kupi rabljeni auto i tako putuje Europom. Mogao bi tako svirati diljem kontinenta, “danas tu, sutra tamo”, priča beskućnik, te dodaje kako bi volio otputovati i u Indiju. Kleber na kraju zaključuje da “živi u harmoniji sa svijetom” iako je beskućnik, a zadnja njegova rečenica koja se citira u članku SZ-a glasi: “Sve je dobro.”