EKONOMSKI i geopolitički sukob između SAD-a i Kine se zaoštrava, a jedno od brojnih područja natjecanja između te dvije sile je Afrika. Iako se radi o najnerazvijenijem kontinentu, pa s te strane ne može puno ponuditi, iznimno je bitan zbog toga što obiluje sirovinama.

Afrika je opet postala problematičan kontinent. Pothranjenost i glad se šire, a dug država na tom kontinentu ponovno je postao neodrživ, nakon gotovo potpunog otpisa dugova početkom 21. stoljeća. Zadnjih desetak godina su se države Afrike ponovno zadužile do neodrživih razina, u čemu su im pomogle Kina i niske kamate.

Zbog toga je u Washingtonu 13.prosinca održan sastanak 49 državnika iz Afrike, prvi takav u osam godina. "SAD je potpuno posvećen budućnosti Afrike", rekao je predsjednik SAD-a Joe Biden. "Kada Afrika ostvari uspjeh, SAD ostvari uspjeh. Iskreno govoreći, cijeli svijet također ostvaruje uspjeh", poentirao je u svom govoru Biden.

Poruka je jasna: SAD želi veći utjecaj u Africi. Zadnjih nekoliko godina Kina sve više ulaže u Afriku, koja joj je zanimljiva primarno kao izvor sirovina za njenu industriju. Iako je postala najveći trgovački partner većine država na kontinentu, jedan od glavnih investitora i velik zajmodavac, niz je kontroverzi oko njenog uplitanja.

Povratak gladi zbog rasta cijena hrane

Dvije pandemijske godine su dovele do pada standarda u razvijenim državama, a u Africi do ponovne pojave pothranjenosti i gladi. Kako države na kontinentu uglavnom uvoze hranu, rast cijena tijekom 2022. ih je doveo do problema. Stanje je postalo alarmantno posebno nakon početka rata u Ukrajini, blokade ukrajinskih crnomorskih luka i sankcija prema Rusiji.

Prema Indeksu cijena hrane Organizacije za hranu i poljoprivredu UN-a (FAO), u ožujku su veleprodajne cijene hrane u svijetu bile 60 posto veće od prosjeka cijena 2014.-2016. Od tada se bilježi pad, ali su u studenome ove godine još uvijek bile 35.7 posto veće.

Posebno je velik rast cijena žitarica (50.4 posto), kojih je Afrika veliki uvoznik, i to upravo iz Rusije i Ukrajine. Neki od najvećih uvoznika žitarica iz tih zemalja se nalaze na afričkom kontinentu, kao što su Egipat, Nigerija, Sudan, Kenija i Senegal.

Svijet je u zadnjih nekoliko desetljeća napredovao u borbi protiv gladi i pothranjenosti, ali se još prije izbijanja pandemije taj trend zaustavio. 2015. je manje od 600 milijuna bilo u opasnosti od gladi, 2019. 760 milijuna, a 2020. 900 milijuna. Većina tog rasta se dogodila u Africi, gdje je 2020. 21 posto stanovnika patilo od gladi i pothranjenosti.

Ujedinjeni narodi su upozorili na rast gladi u Zapadnoj i Središnjoj Africi. Ukupan broj ljudi koji gladuju ili su na rubu gladi bi 2023. mogao dosegnuti 48 milijuna. Stanje je sve gore, a u Beninu, Obali Bjelokosti, Gvineji Bisau, Liberiji, Sijera Leoneu i Togu je broj ljudi koji se suočavaju s opasnosti od gladi narastao za 20 posto kroz prošlih godinu dana.

Afrika je opet postala prezadužena

Uz problem rasta cijena hrane postoji i problem neodrživosti dugova. Iako je državama Afrike početkom 21. stoljeća otpisana većina dugova, pretjerano su se zaduživale i opet su došle na neodržive razine. Ali ovaj put je osim institucija Zapada, poput MMF-a i Svjetske banke, u kreditiranje država na kontinentu intenzivno bila uključena i Kina.

2020. je 12 posto vanjskog duga država Afrike otpadalo na Kinu, a neke države su i trećinu svog ukupnog godišnjeg iznosa za otplatu javnog duga slale u Kinu. Opraštanje dugova od kreditora sa Zapada se već smatra normalnim, dapače, očekuje se. Kina ne oprašta pa je tako od 153 milijarde dolara, koje su financijske institucije iz nje posudile državama Afrike tijekom zadnja dva desetljeća, samo 3.4 milijarde dolara duga oprošteno.

Zambija, afrička država s 20 milijuna stanovnika, bankrotirala je 2020. nakon deseterostrukog povećanja duga od 2006., velikim dijelom financiranog iz Kine. Spas je potražila u MMF-u, koji joj je krajem listopada odobrio 1.3 milijarde dolara novog zajma da bi mogla vratiti dio od 8.4 milijarde dolara starih dugova. Gana, država Zapadne Afrike s 30 milijuna stanovnika, do kraja godine će također dobiti povoljni zajam od MMF-a u iznosu od 3 milijarde dolara.

Privlačnost uzimanja kredita kod državnih financijskih institucija Kine, umjesto kod institucija poput MMF-a i Svjetske banke, u tome je što prve ne postavljaju nikakve uvjete. Institucionalni investitori sa Zapada gotovo uvijek traže određene reforme od države kojoj se daju zajmovi, a mnogi to ne žele prihvatiti.

Puno je lakše zadužiti se u Kini nego u institucijama Zapada, unatoč tome što su kamate na takve dugove veće i rok otplate je duži. Ni privatni zajmodavci ne postavljaju uvjete, ali naplaćuju veće kamate. Tako je zaduživanje kod Kine balansirano rješenje, jeftinije nego kod privatnika, a uz manje uvjeta nego kod institucionalnih zajmodavaca (MMF, SB).

Kina masovno investira u Afriku

Dakako, novi izvori financiranja su korisna stvar. Od 2010. gotovo trećinu energetske mreže i infrastrukture su financirale i izgradile kineske državne kompanije. Velikoj kineskoj industriji trebaju sirovine i isplative investicije, a Afrika obiluje sirovinama i ima velik investicijski potencijal.

Prije pandemije je u Africi bilo između 200 i 250 tisuća radnika iz Kine, prema podacima kineskih državnih agencija. Tolika angažiranost nije nezapažena, pa se Kinu često optužuje da "dužničkom diplomacijom" potkrada Afriku. Navodi se kako Kina namjerno daje kredite državama, gradovima i regijama za koje zna da ih neće moći otplatiti te zatim oduzima vlasništvo nad izgrađenom infrastrukturom.

To se dogodilo u Šri Lanci, kada je zbog nevraćanja duga po kreditu za izgradnju luke Hambantota Šri Lanka morala prodati tu luku kineskoj državnoj kompaniji. Ali analize su pokazale da Kina ne koristi taj model u Africi, a da bi dokazala kako su kritike neutemeljene, otpisala je manji dio dugova 17 država kontinenta.

Sve se teže vraća dug, velik dio državnog proračuna odlazi na otplatu

15 do 20 država na kontinentu troši više od petine prihoda državnog proračuna samo za otplatu starih dugova. Angola, Zambija, Sudan, Čad i Tunis troše više od trećine. Šest država (Sudan, Kongo, Angola, Zambija, Mozambik, Eritreja) ima udio javnog duga u BDP-u veći od 100 posto, što je visoka razina duga i za visokorazvijene, kamoli za siromašne države Afrike.

U jeku pandemije je provođen moratorij na otplatu duga, koju su koordinirali Svjetska banka i MMF. Privremeno je zaustavljeno plaćanje ukupno 10.3 milijarde dolara duga za zemlje s niskim dohotkom. Moratorij je istekao krajem 2021. i time su siromašne države ostale bez važnog mehanizma koji im je olakšavao situaciju s prezaduženosti. 

Zbog jačanja dolara i rasta kamata na dug financijska situacija će samo postajati sve teža. Kina je zbog vlastitih problema drastično smanjila izdavanje novih kredita, novo zaduživanje je preskupo zbog globalnog rasta kamata na dug, a institucije sa Zapada traže provođenje reformi na koje mnoge vlasti nisu spremne pristati. 

Europa, zanemareni faktor u Africi

U sukobu oko Afrike između SAD-a i Kine još nema pobjednika. Kina više investira od SAD-a i više trguje, ali zemlje EU su također intenzivno uključene u natjecanja za stjecanje utjecaja na kontinentu. Sjeverna Afrika dominantno trguje s EU, a važan je izvor nafte i plina za ekonomiju EU, posebno nakon rata u Ukrajini i sankcija Rusiji.

Može se tvrditi da je EU daleko važnija Africi od Kine jer više izvozi u nju, dok se iz Kine primarno uvozi. 2019. je gotovo trećina izvoza iz Afrike (28 posto) odlazila u EU, a između EU i 17 država Afrike postoji trgovinski sporazum.

U veljači 2022. EU je obećala investirati 170 milijardi dolara diljem kontinenta kao dio inicijative "Global Gateway". Implicitno je navedeno da EU želi smanjiti utjecaj Kine u Africi, pod optužbom da se neke države pretvaraju u ovisnike o Kini putem duga.

14 država na afričkom kontinentu koristi valutu vezanu za euro. Zapadnoafrički franak se koristi u državama koje broje preko 100 milijuna stanovnika (Benin, Burkina Faso, Obala Bjelokosti, Mali, Niger, Senegal i Togo), a srednjoafrički franak u državama s 55 milijuna stanovnika (Srednjoafrička Republika, Kamerun, Čad, Kongo, Ekvatorijalna Gvineja i Gabon), pa je tako velik dio kontinenta i valutno vezan za EU.

Sama valuta se tiska u Francuskoj, a ostatak je kolonijalnog doba i koristi se u nekadašnjim kolonijama Francuske. No čak ako se to zanemari, valute dvije trećine država kontinenta se tiskaju u Europi i SAD-u. Mnogi propitkuju radi li se o modernom kolonijalizmu, kao nedavno premijerka Italije Giorgia Meloni.

Ali postoje prednosti takvog sustava. Imati lokalnu valutu vezanu za euro (do 1999. franak) nudi monetarnu stabilnost na kontinentu u kojem je ona rijetkost, a ne pravilo. Činjenica da se tiskaju u Francuskoj nije dokaz potlačenog položaja jer većina država na svijetu tiska svoje valute u inozemstvu.

Planovi za plinovod od Nigerije, preko Sahare i Sjeverne Afrike pa do Europe postoje još od 70-ih godina prošlog stoljeća. Rat u Ukrajini i odvajanje EU od energenata iz Rusije će prebaciti fokus na polja nafte i plina u Nigeriji, Alžiru i Angoli.

Nova otimačina Afrike

Nakon dva desetljeća popravljanja situacije u Africi, situacija se pogoršava. Ako je suditi po prošlosti, Afrika će opet tražiti masovni otpis dugova od Zapada, treći od početka 21. stoljeća. Kina, pritisnuta od svjetske javnosti, napravit će isto, vjerojatno u manjem obujmu.

Uslijedit će novo "komadanje Afrike", dakako, prema puno humanijim kriterijima nego krajem 19. stoljeća. Umjesto kolonija uspostavit će se interesne zone. Države na kontinentu će se opredijeliti za interesnu sferu SAD-a, EU ili Kine prema tome tko ponudi više.

Ali to će biti samo privremeni predah i ništa se bitno neće promijeniti. Afrika će nastaviti biti problematični kontinent gladi, političke nestabilnosti i siromaštva. Samo u 2021. i 2022. je izvršeno devet pučeva, uspjelih i neuspjelih.

Summit lidera Afrike u Washingtonu je samo uvod u veliki geopolitički sukob koji Africi ne nudi ništa novo. Njeni problemi se ne mogu rješavati izvana, ali je pitanje kolika bi se humanitarna cijena morala platiti da se Afrika sama reformira.