KOLIKO besmislenim novinarski posao u Hrvatskoj njena vlast želi učiniti, u zadnjih 30 sati se pokazalo na najmanje dva primjera.

Pod jedan - sam način na koji je Ivo Sanader odstupio.

Nije osjetio dužnim ljudima objasniti zašto odlazi. Oni su zbunjeni jer se trenutak njegovog odlaska nije ni po čemu razlikovao od mnogih drugih do sada kada je trebao odstupiti iz moralnih razloga ili barem ponuditi logično objašnjenje svojih loših odluka, optužbi za nezakonito bogaćenje, kriminal i slično.

"Licemjerno je da mi sada oni koji su me javno prozivali da sam nesposoban, da upropaštavam državu, da ne znam naći rješenje za probleme, sada kada sam dao ostavku, sada traže da ostanem. Ako sam nesposoban kako kažu, zašto ne dopuste da odem. Oni bi bili najsretniji da sam se srušio i slomio", izdiktirao je prvom peru Jutarnjeg lista premijer u ostavci i učinio klasičnu zamjenu teza.

Ma, tko te ne pušta?

Nitko njega ne moli da se vrati. Ali ne može otići i prije toga jedino dati do znanja da je njegova ostavka sve, samo nije moralan čin. On je čak otišao korak dalje i propustio se ispričati građanima čiji je porez ubirao šest godina za eventualne greške koje je u tom dugom razdoblju mogao počiniti, pa sve da ih i nije priznao ili pobrojao. To se može objasniti na dva načina od kojih je jedan eliminiran u startu: on je bezgrešan ili - on je neodgojen.

Mediji, koji kopaju tamo gdje bi policija trebala kopati, ispadaju smiješni jer ga niti malo nije zaboljelo što su pisali godinama. Ne boli ga ni što građanima nije opravdao ono za što ga se optuživalo. Hrvatska u ponoru - on se nimalo ne osjeća odgovornim. Ponižavajuće.

Piši, piši. Sad mi pročitaj što sam rekao.

Pod dva - prava bijeda hrvatskog novinarstva ono je što se da iščitati iz njegovih medija. Sanader nema čak niti toliko hrabrosti da prizna da s njima uopće komunicira, nego oni mašu repom i citiraju pozivajući se na tamo neke izvore u ostavci. Ribaju koliko ih snaga deterdženta nosi kako bi oprali njegov kukavičluk.

Ne propuštaju ponoviti koliko je lijepih stvari napravio za zemlju, je li se naspavao ili nije. Kao ni nadopisati još nekoliko besadržajnih razloga koje premijer u ostavci nije stigao reći jučer u naletu samohvale i državničke inspiracije. Evo razloga kojeg je smislio od jučer do danas i objavio u Jutarnjem listu:

"Hrvatskoj je potreban šok. Među građanima Hrvatske još nije sazrelo uvjerenje o nužnosti radikalnog zaokreta od dosadašnjeg načina života i rada. Svaku mjeru štednje, svaki pokušaj da se obuzda golema potrošnja, javnost je dočekivala na nož i krajnjim nerazumijevanjem. Možda će moje povlačenje iz politike pridonijeti da se građani Hrvatske napokon suoče s realnošću i s nužnošću radikalnih promjena i drastičnog zaokreta u svim sferama života". Pa se ponavljaju i neki jučerašnji, razočaranje Europskom unijom i zločestom Slovenijom.

Što jest, jest - uspostavio je nove standarde u državi

"Upravo zbog svega toga siguran sam, da će moja odluka otrijezniti europske političare i prisiliti ih da se sada suoče s posljedicama svog neprincipijelnog i neeuropskog ponašanja".

A kakvo je njegovo ponašanje? "Uvjeren sam da je to (njegov potez, op.a.) značajan demokratski iskorak za Hrvatsku. Moja će odluka doprinijeti europeizaciji Hrvatske i uspostavi novih standarda u državi".

Debljina njegovog obraza je jedini novi standard koji je uspostavio, a korak je išao duboko unazad u povijest demokracije i civilizacije. Stranka koja nakon pada Vlade ne dopušta izbore, nego se grčevito drži kontrole nad ono malo novca što još nije opustošeno u proračunu, vidi se, poštuje nove Sanaderove standarde.

Vrijeme je da njegovom intimusu, i svima koji žive Sanaderove standarde, postane jasno da neki mediji ne biraju namjerno njihove najružnije slike, nego da njihov pravi lik ne može uvijek umaknuti kameri. Koliko god puta pobjegao od rešetaka.

Ana Benačić
Foto: Drago Sopta (Cropix)