DAMIR BAKIĆ, profesor na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, kao treći na listi zeleno-lijeve koalicije ušao je u sabor i to u prvoj izbornoj jedinici.

U kratkom razgovoru za Index otkrio nam je svoje prioritete kao budući saborski zastupnik te objasnio zašto je žestoki kritičar mirovinskog sustava. Poznat je i kao oštar kritičar, kako rada zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, tako i zagrebačkog rektora Damira Borasa. Pitali smo ga i tko će prije pasti. No, krenimo redom.

Koji će biti vaši prioriteti rada kao saborskog zastupnika?

Svakako ćemo slijediti ključne odrednice našeg programa: borbu za zeleno otporno gospodarstvo i dostojanstvo rada, za smanjenje nejednakosti, za demokratizaciju društva kao i borbu protiv korupcije. Osim tih zajedničkih prioriteta, osobno ću imati i obrazovanje i znanost. To su teme s kojima sam najviše upoznat, a ionako mislim da je to jedna od ključnih društvenih zadaća, odnosno poluga.

U kampanji ste više puta jasno naglasili da ćete se zalagati da predškolsko obrazovanje bude obavezno i besplatno za svu djecu od četvrte godine života. Zašto samo predškolsko obrazovanje, odnosno treba li i visoko obrazovanje biti besplatno?

Ako je obavezno, onda svakako treba biti besplatno. S visokim obrazovanjem nije takav slučaj i u tom pogledu trebaju postojati neka ograničenja. Međutim, mi ćemo se zalagati da se snize pragovi ostvarenih ECTS-a za oslobađanje studenata od plaćanja participacija. S druge strane postoje i indirektni načini da se smanje troškovi studiranja; jedan od važnijih je proširenje smještajnih kapaciteta u studentskim domovima. To je uostalom izrijekom navedeno kao jedna od mjera i u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije.

Žestoki ste kritičar mirovinskog sustava. Rekli ste jednom da dodijeljene mirovine treba preispitati i provjeriti jesu li one plod političkih povlastica ili su nastale na temelju nevjerodostojne dokumentacije. Koliko je po vama takvih spornih mirovina i kako to ispraviti?  

Nemoguće je dati procjenu; upravo zato je i potrebna temeljita analiza. Posebno je važan podatak da su te mirovine često i mnogostruko veće od “radničkih”. S druge strane, opet želim istaknuti da se rješavanju tog problema treba pristupiti obazrivo te da je u slučajevima kad je nekom pripala nezaslužena povlastica, ako je pritom ona bila jedini prihod, nužno članove zajedničkog kućanstva drugačije socijalno zaštititi.

Je li prepiska između vas i Ivice Puljka stvar prošlosti? Mislite li da imate, u političkom smislu, dodirnih točaka s tzv.  koalicijom liberalnog centra?  

Što se mene tiče, da. Uostalom, i trajala je samo jedan dan. Dodirnih točaka imamo mnogo i uvjeren sam da ćemo u saboru u mnogim slučajevima kvalitetno surađivati.

Rektor Boras ili gradonačelnik Bandić? Tko će po vama prije pasti i zašto?

Gradonačelnik. Ne samo zato što ovaj izborni debakl dovoljno pokazuje da on više ne uživa povjerenje građana nego i zato što je sada beskoristan HDZ-u. U stvari, HDZ će se sada početi rapidno udaljavati od gospodina Bandića ne bi li popravio svoj ugled. Na nama je da pamtimo tko je g. Bandiću sve ovo vrijeme davao skupštinsku potporu za sve što je činio.

Što se tiče rektora, evo, i danas je proveo novo nasilje nad Filozofskim fakultetom, pri čemu se ne vidi da mu se itko u tome protivi. Na Rektoratu je rektor neupitni autoritet, Senat će, jer tako je ustrojen, izglasati svaku rektorovu odluku, a fakulteti su ravnodušni prema onome što se događa drugima ili Sveučilištu u cjelini. U takvom okruženju rektor zloupotrebljava svoj položaj da naudi Filozofskom fakultetu iz sasvim osobnih motiva. To je nečuveno. Međutim, rektor Boras će stići nanijeti još podosta štete prije nego što Sveučilište uz potporu javnosti shvati da su alati za izlazak iz ovog stanja samo u njegovim rukama.

Kako mislite ispuniti sve obaveze od fakulteta pa do sabora?

Ne znam. Osobito će mi biti teško na početku jer sad trebam završiti sve započete projekte i mentoriranja. Istovremeno, trebam naučiti i posao zastupnika. Kasnije, nadam se da će biti lakše, jer svakako bih želio zadržati svoja predavanja; rad sa studentima me uvijek ispunjavao. O svemu tome još nisam ni stigao razgovarati s kolegama na PMF-u.