Ilustracija: Goran Kovačić/Pixsell (riječki ribari ulovili su morskog psa 2012.)

NOVINAR portala Balkan Insight Sven Milekić u nedavnom članku navodi niz opasnosti koje vrebaju na hrvatskoj obali. U nastavku prenosimo dijelove njegovog članka.

"Moja obitelj i mnogi drugo stravično se boje morskih pasa na Jadranu, ali stvarna opasnost za turiste na Jadranu je da će biti oderani, a ne razderani na dijelove.", početak je teksta koji objašnjava da se morskih pasa na Jadranu ne treba bojati.

"Sada se nalazimo u takozvanoj "sezoni kiselih krastavaca", kada se ne događaju zanimljive stvari koje bi novinari mogli pokrivati. Budući da je sada turizam najaktivniji, mediji objavljuju priče poput pojavljivanja poznatih na plaži, gužvi na putu do mora i sličnog. No, riječ koju svaki urednik želi čuti je "morski pas". Čim se pojavi najmanji trag peraje, novine odmah skaču. Ne mora se ništa dogoditi, bitno je samo da je riječ o pravome morskom psu. Prve vijesti ove godine morskim psima u Jadranskome moru pojavile su se 14. lipnja 2017. godine, kada je objavljen video kako dvojica muškaraca love plavoga morskoga psa dugog 1,5 metra na jet skiju i ubadaju ga harpunom, pa su se javili i komentari o maltretiranju životinja. Zatim se pojavila vijest o spektakularnom hvatanju morskog psa 3. srpnja na Viru dugog, prema izvještavanju medija, 2 metra, iako je zapravo bio dugačak tek 1,7 metara.

Godinama se ne izvještava o bliskim susretima morskih pasa i ljudi. Posljednji se ozbiljan susret dogodio 2008. godine, kada je velika bijela psina zamalo odgrizla nogu slovenskom roniocu. No, takve će priče neće čitati samo strani turisti nego i neki hrvatski plivači".

Strah od morskih nemani

"Moja je obitelj primjer koliko velik strah od morskih pasa može postati. U 50 godina koliko moja obitelj s majčine strane ljetuje na Rabu, dogodio se samo jedan incident, kada je mojega djeda lagano opekla meduza. No, oni iz generacije mojih roditelja ne žele ni čuti za sintagmu "morski pas". Nakon što su za vrijeme bivše Jugoslavije 1975. godine gledali u kinu film "Ralje" Stevena Spielberga, njihovi su se životi drastično promijenili. Moje dvije tete otada su, umjesto dugih plivanja, radile samo male rute i samo u plićem dijelu mora. Ujak je bio još radikalniji. Iako je imao brod, u more bi skočio na nekoliko sekundi i odmah bi izašao, s tim da danima uopće nije ulazio u more. Iako ih mi djeca godinama zafrkavamo zbog toga, i dan-danas se čuvaju ulaska u vodu.

No, evo nekoliko brojki koje pokazuju koliko su šašavi takvi strahovi. U posljednjih je 150 godina bilo 11 zabilježenih kobnih napada u hrvatskim vodama, počevši od napada u Trstu 1968. godine, kada je Hrvatska bila dio Austro-Ugarskog Carstva do napada 1974. godine blizu Omiša, malo prije izlaska "Ralja".

Ozbiljnije prijetnje

"Samo u 2011. godini 982 ljudi umrlo je od nesreća zbog pada s visina. Veća je mogućnost da ćete tri sata provesti u redu na ulazu u tunel, da će vas prevariti taksist i da ćete satima tražiti parkiralište blizu plaže nego da će vas napasti morski pas.

A da ne spominjemo skupe i sumnjive ćevape na visokim temperaturama, izgubljene živce zbog čekanja hrane u restoranima, i vozače jet-skija koji voze kao da imaju dozvolu za ubijanje.

Morski psi imaju tisuće oštrih zubi, ali manje su šanse da će vas oni razderati nego što bi vas restorani, kafići i brojne druge stvari na jadranskoj obali mogli oderati", zaključuje Milekić.