NOVOZELANDSKI novinar Branko Marcetic, koji trenutno živi u Kanadi, za Index je opisao što se u kobni petak, kada je terorist pobio 49 ljudi u dvjema džamijama u Christchurchu, događalo u tom gradu te kakva atmosfera vlada nakon jednog od najgorih pokolja u povijesti Novog Zelanda.

Njegov tekst u nastavku prenosimo u cijelosti:

Petak je trebao biti svečani dan za Novi Zeland. Toga jutra, deseci tisuća školaraca priključili su se ostatku svijeta u pozivanju da se djeluje protiv klimatskih promjena, daleko najveće prijetnje ljudskom životu širom svijeta. Umjesto toga, dan je završio nasiljem bijelih suprematista u Christchurchu, koje je dovelo do smrti 49 ljudi, što je više nego ih inače bude ubijeno tijekom cijele godine.

Ne postoji presedan

Ovakve se stvari zaista nikad nisu događale na Novom Zelandu. Ne postoji presedan za nešto ovakvo u zemlji za koju smo mislili da ima stroge zakone o posjedovanju oružja i u kojoj kriminal opada već više od dva desetljeća. Niti je Novi Zeland bio izložen islamskom terorizmu, koji je u drugim dijelovima svijeta izazvao toliko pažnje nauštrb borbe protiv rastuće prijetnje bijelih suprematista.

Opća reakcija bila je tuga zbog izgubljenih života, strava zbog načina na koji je napad izveden te šok zbog činjenice da se to može dogoditi i u našem kutku svijeta. Dok sam u Torontu gledao vijesti, članovi moje obitelji primijetili su ironiju u tome da smo i ja i druge obitelji širom svijeta sada zabrinuti za njihovu sigurnost. Dosad je uvijek bilo obrnuto.

"Raspoloženje je ozbiljno i nabijeno ljutnjom, ali svi masovno izražavaju podršku muslimanskoj zajednici. Sljedeći tjedan održavat će se skupovi i bdjenja", objašnjava Olivierov prijatelj iz Wellingtona, novozelandskog glavnog grada.

Justine Sachs, aktivistica iz Aucklanda, pošla je podržati klimatski štrajk školaraca kad je čula šokantne vijesti: "Odmah sam vidjela postove svojih muslimanskih prijatelja koji su izgubili rođake u Christchurchu. Zbog veličine naše zemlje, svi znamo nekoga tko je osobno pogođen ovom tragedijom i svi zajedno žalujemo."

"Emocionalni slom"

Olivier Jutel, bivši novozelandski novinar i predavač na medijskim studijima sveučilišta Otago koji dolazi iz novozelandskog grada Dunedina, nazvao je ovaj događaj nestvarnim: "Bio je to svojevrsni emocionalni slom nakon snažnog optimizma zbog učeničkog prosvjeda, koji je upravo završavao u vrijeme kad je stigla vijest o pucnjavi."

Javnost je bila očito potresena dok su stizale nove vijesti. Sonny Bill Williams, jedna od najvećih novozelandskih sportskih zvijezda, i sam musliman, objavio je video u kojem prepun suza govori kako je "vrlo, vrlo tužan". Obično kul i smiren glas zamjenika premijerke Winstona Petersa, showmena koji je već 40 godina dio novozelandske političke scene, drhtao je dok je o napadu govorio kao o gubitku nevinosti Novog Zelanda. Brojni ljudi i komentatori na razne su načine izrekli: "To nismo mi."

Međutim, to nije sasvim točno. U Novom Zelandu ima bijelih suprematista, posebice u Christchurchu, koji je već desetljećima središte njihovih aktivnosti. Konačno, radi se o naciji koja je dijelom stvorena na kolonijalnom raseljavanju i ubijanju autohtonog stanovništva.

Ideje krajnje desnice

Ideje krajnje desnice u posljednje su vrijeme prisutne i u novozelandskoj politici. Peters i njegova stranka New Zealand First bili su na udaru kritika zbog koketiranja s alt-right pokretom tijekom izbora 2017. godine. Desno-centristička Nacionalna stranka, koja je te godine sišla s vlasti, također je bila kritizirana zbog širenja straha oko nedavno potpisanog neobvezujućeg migracijskog pakta Ujedinjenih naroda. Dan prije pucnjave, jedan je čovjek napao lidera Stranke zelenih, vičući nešto o UN-u.

No dok se u zraku osjećaju panika i bijes, Novozelanđani su odgovorili empatijom i tolerancijom. Kao što je predsjednica novozelandske vlade Jacinda Ardern rekla na konferenciji za novinare, Novi Zeland je postao meta "zato što predstavlja raznolikost, ljubaznost, suosjećanje, dom za sve one koji dijele naše vrijednosti te utočište za sve kojima je potrebno". Bdjenje koje se planira širom zemlje, pa i širom svijeta, dokaz je tome.

Uspon bijelih suprematista

Uspon bijelih suprematista globalni je problem. Nitko nije mislio da se to ikad može dogoditi na Novom Zelandu. Prošli put kad sam posjetio obitelj u Srbiji, vidio sam svastike i broj 1488 nasumično ispisan na zgradama ili ispod mostova. Bilo da se radi o Christchurchu, Charlottesvilleu, Oslu ili Zagrebu, svijet mora biti na oprezu.