"OSTATAK svog života provest ću u zatvoru i ovdje ću umrijeti", napisao je Aleksej Navalni dvije godine prije nego što je u veljači 2024. umro u ruskome zatvoru, prema prvim objavljenim ulomcima iz posthumnih memoara tog najžešćega protivnika Vladimira Putina.

"Neće biti nikoga od koga ću se moći oprostiti (...) Svi će se rođendani proslavljati bez mene. Nikada neću vidjeti svoje unuke. Neću biti tema nikakve obiteljske priče. Neće me biti ni na jednoj fotografiji", piše Navalni 22. ožujka 2022. u svojemu zatvorskom dnevniku čije su ulomke objavili časopisi The New Yorker i londonski Times. Sadržaj čitavog dnevnika javnosti će biti dostupan 22. listopada.

Knjiga pod nazivom "Patriot" bit će "uspomena i sjećanje na mene", piše ruski disident. Američki izdavač Knopf izvijestio je da je planirana i ruska verzija njegova dnevnika. Po povratku u Rusiju u siječnju 2021., nakon teškog trovanja, ovaj aktivist i borac protiv korupcije odmah je uhićen. Osuđen je na odsluženje 19-godišnje zatvorske kazne zbog "ekstremizma". Smjestili su ga u kaznenu koloniju na Arktiku gdje je 16. veljače umro u dobi od 47 godina.

"Jedino čega se trebamo bojati je da svoju domovinu prepustimo pljački bande lažljivaca, lopova i licemjera", napisao je 17. siječnja 2022.

U jednome ulomku opisuje tipičan dan u kaznioničkoj koloniji. To je 1. srpnja 2022.: "Ustajanje u 6 ujutro, doručak u 6:20 i početak rada u 6:40. Na poslu sjedite sedam sati za šivaćim strojem, a stolac je niži od visine vaših koljena. Nakon posla nastavljate sjediti još nekoliko sati na drvenoj klupi ispod Putinova portreta. To se zove 'disciplinska aktivnost'", opisuje Navalni. 

"Žrtva"

Pripovijeda i o svojemu štrajku glađu u travnju 2021. zbog kojega je svakodnevno gubio po kilogram. Vrata zatvorske kuhinje u kojoj se peku piletina i kruh "namjerno su ostavljana otvorena" kako bi do njega dopirao njihov miris. A u džepove su mu redovito stavljali bombone.

Dana 11. travnja 2021. Aleksej Navalni "prvi je put osjetio da je emocionalno i moralno na najnižoj razini". No ipak, samo nekoliko dana kasnije međunarodna potpora, "među kojima i ona petero dobitnika Nobelove nagrade, čak i JK Rowling", dala mu je poticaj i novu energiju. Njegova smrt potaknula je jednoglasnu osudu iz gotovo svih zapadnih prijestolnica, a brojni su čelnici prstom upirali u Vladimira Putina.

Za Davida Remnicka, glavnog urednika New Yorkera, "nemoguće je da čitate zatvorski dnevnik gospodina Navalnog a da ne budete ogorčeni tragedijom njegove patnje i smrti."

U posljednjem dnevničkom zapisu koji je objavio New Yorker, 17. siječnja 2024. piše da se među ostalim zatvorenicima i pojedinim zatvorskim službenicima opetovano postavlja pitanje - zbog čega se vratio u Rusiju? Navalni na to odgovara: "Ne želim napustiti svoju zemlju niti je izdati. Znače li vam išta vaša uvjerenja morate biti spremni braniti ih i, ako je potrebno, žrtvovati se".

Unatoč samoći i boravku u zatvoru u nekoliko navrata do izražaja dolazi Navalnijev humor. Primjerice, kad objašnjava iz kojeg razloga piše svoj dnevnik, odnosno knjigu. "Ako me ubiju moja će obitelj dobiti predujam i tantijeme", pojašnjava.

"Ako opskurni pokušaj atentata kemijskim oružjem, nakon čega slijedi tragična smrt u zatvoru ne mogu prodati jednu knjigu, teško je zamisliti što bi moglo. Autora knjige ubio zloglasni predsjednik. Što bi više mogao poželjeti marketinški odjel?"  Ove riječi imaju snažan odjek i osam mjeseci nakon njegove smrti.