SUDAC Županijskog suda u Varaždinu Tomislav Brđanović je na više od 50 stranica obrazložio što je sudsko vijeće dovelo do nepravomoćne presude Smiljani Srnec zbog ubojstva sestre, čije tijelo je potom držala u škrinji punih 19 godina.

Podsjetimo, sud je krajem lipnja Smiljanu Srnec proglasio krivom za ubojstvo sestre Jasmine te joj izrekao kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, a Srnec se na presudu može žaliti. 

"S obzirom na opširnost dokazne građe i broj spornih odlučnih i važnih činjenica razlozi će biti izloženi u nekoliko cjelina: pronalazak tijela žrtve, utvrđivanje uzroka smrti, vrijeme počinjenja djela, počinitelj, pravna ocjena i izbor vrste i mjere sankcije, odbijanje dokaznih prijedloga, izdvajanje dokaza", stoji u tekstu presude. 

Pronalazak tijela

Što se tiče pronalaska tijela žrtve, stoji kako su iskazi svih svjedoka međusobno sukladni, nadopunjujući i predstavljaju logičan slijed objašnjenja događaja, osim u pogledu dijela iskaza jednog od svjedoka o stanju spuštenog, djelomično otvorenog poklopca škrinje, te razlike između iskaza tog svjedoka i iskaza svjedoka B. o tome tko je manipulirao poklopcem škrinje.

"Nakon pronalaska mrtvog tijela u škrinji u vlastitoj kući optuženica, njezina kći i njezin izvanbračni suprug obavještavaju supruga optuženice o pronalasku, sklanjaju mlađu djecu optuženice, a optuženica poziva policiju i to svjedoka policajca iz Čakovca u 12,05 sati. U to je vrijeme već ekipa Hitne pomoći obavijestila svoju centralu i dispečer Hitne pomoći je obavijestio policiju o vijesti o pronalasku mrtvog tijela", stoji u presudi. 

Srnec je kao svoju obranu navela kako je došlo do zajedničkog dogovora da se škrinja makne jer je bila stara i nefunkcionalna, ali u daljnjoj verziji koja je izložena 25. lipnja ove godine navodi se kako je ona sama zvala i dogovorila odvoz škrinje za ponedjeljak 18. veljače 2019. te taj iskaz sud nije prihvatio kao vjerodostojan prikaz događaja. 

Sud je s obzirom na lokaciju leša i njegovo stanje utvrdio da je žrtva ubijena u kući u Palovcu.

Nasilje u obitelji

U kući je jedino čitavo vrijeme 2000. godine boravila Smiljana Srnec, što je utvrđeno izvan svake sumnje. Sud smatra kako obrana zaobilaznim putem i posredno nastoji ukazati da je otac Martin Dominić osoba koja je u obitelji bila nasilna, ukazujući na kaznene i prekršajne postupke s elementima nasilja.  

Naime, Martin Dominić je zbog nanošenje teške ozljede osuđen na kaznu zatvora od 6 mjeseci, uvjetno na 1 godinu. Nastavno na taj kazneni postupak vodio se i parnični postupak za naknadu štete u kojemu je oštećeni tražio iznos od 4.300.000 HRD. Taj postupak je okončan presudom od 12. siječnja 1993., no zbog proteka vremena nije poznata vrsta presude i što je odlučeno.
Osim toga, Martin Dominić je sudjelovao u fizičkom sukobu u Buzetu 15. travnja 2000., zbog čega je policija protiv njega podnijela prekršajnu prijavu zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Konačno, prema podacima PU međimurske zabilježeno je i nasilničko ponašanje u obitelji Martina Dominića 29. studenog 2003. na štetu optuženice, njezinog supruga i kćeri, pri čemu je Martin vikao i vrijeđao optuženicu i udario je otvorenom šakom u predio uha. 

Metoda ubojstva

Način usmrćenja upućuje da je do udaraca u glavu žrtve težim tupotvrdim predmetom koji ima i brid i plohu došlo u vrijeme nekog opuštenog stanja žrtve, što ukazuje na zaključak da se radilo o postupanju "domaće osobe". Osim toga, pronađen je i trag otiska jagodice desnog palca. 

"Trag je veličine od 14 do 16 mm, pa vještak dopušta mogućnost da je nastao i ako je osoba koja je baratala vrećom imala rukavicu na kojoj je oštećenje dovoljne veličine da ostavi otisak prsta. Tijekom očevida u navlaci za poplun nađen je komadić gumenog materijala roze boje, površine oko 1 cm2 nalik na vrh prsta gumene rukavice za kućanstvo. Vještak za daktiloskopiju označio je da se radi o fragmentu promjera oko 15 mm, pa kada se to usporedi s veličinom nađenom otiska, nameće se zaključak da je optuženica kod baratanja mrtvim tijelom nosila rukavice za domaćinstvo pri čemu se otrgnuo fragment s palca desne ruke dovoljne veličine da na vreći koja se nalazila na glavi žrtve ostavi otisak. Sud stoga ne prihvaća kao vjerodostojan prikaz događaja obranu optuženice u kojoj tvrdi da je taj sporni otisak prsta nastao na vreći kakvu je optuženica kupovala i koristila za potrebe domaćinstva", stoji u presudi. 

"Poremećaj ličnosti s određenim karakteristikama"

Motiv nije utvrđen, ali se u presudi navodi kako to ne dovodi u pitanje zaključak suda o njezinoj krivnji. 

"Polazeći od radnji koje je optuženica poduzela, usmrćujući svoju sestru, skrivajući njeno tijelo, a nakon toga govoreći da joj se sestra javlja i poduzimajući radnje usmjerene na prikazivanje da je žrtva živa, to ponašanje može se uklopiti u utvrđenje vještaka psihologa o karakteristikama osobnosti optuženice, odnosno utvrđenje vještaka psihijatra o poremećaju ličnosti s određenim karakteristikama. Iz nalaza i mišljenja psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optužena prema karakteristikama svoje osobnosti osoba s crtama narcisoidnosti, nižeg praga tolerancije na frustracije, latentne agresivnosti, mogućih pretjeranih emocionalnih i impulzivnih reakcija, manipulativnosti, nedostatkom odgovornosti, površnom afektivnosti, projektivnosti, nepovjerljivosti i smanjene kritičnosti, a utvrđen je poremećaj ličnosti s dominacijom disocijalnih i narcističnih obilježja", naveo je sudac. 

Obranu optuženice u kojoj poriče da bi ona počinila djela sud je odbacio kao nevjerodostojnu.

"Optuženica osim poricanja djela ne daje apsolutno nikakvo objašnjenje zbog čega se u škrinji u njezinoj kući nalazi mrtvo tijelo njene sestre. Ne daje niti ikakvo racionalno objašnjenje o tome zbog čega nju svjedoci označavaju kao osobu koja je davala informacije o žrtvi, osim pukih tvrdnji da svjedoci ne govore istinu, odnosno da je policijsko postupanje prema njoj bilo tendenciozno i s propustima. Ovdje valja naglasiti da pitanje policijskog postupanja, radnje na odvođenju optuženice i članova obitelji na poligrafsko ispitivanje nisu od utjecaja na utvrđenje njezine kaznene odgovornosti. Konačno, obrana optuženice u kojoj poriče da bi ubila sestru ne daje odgovor na ključno pitanje, kako se tijelo žrtve našlo u škrinji u kući u kojoj je živjela sve ove godine, ako upravo ona nije počinitelj kaznenog djela ubojstva", stoji u presudi. 

Olakotna okolnost zbog majčinstva

Presuda je zaključena obrazloženjem kazne.

"Iako je svako kazneno djelo ubojstva, kojim se okončava nečiji život, naročito teško i odiozno, konkretne okolnosti skrivanja, čuvanja i tajenja mjesta gdje se nalazi žrtva, uz život, zajedno s obitelji, na tom istom mjestu, ovom kaznenom djelu i postupcima optuženice daju naročito i posebno težak i odiozan karakter. Optuženici je olakotnim cijenjeno da je majka troje djece, od kojih je dvoje maloljetno. No, iako svjedoci iskazuju o optuženici kao brižnoj majci, ženi i kćeri, navedena olakotna okolnost kraj utvrđenih otegotnih okolnosti i ponašanja kako prema žrtvi, ali i prema toj istoj obitelji, kojoj taji što je učinila sestri i gdje se nalazi njezino tijelo, uopće nema nikakvog značenja, jer utvrđene otegotne okolnosti pretežu nad utvrđenom olakotnom okolnošću", zaključeno je u presudi Županijskog suda u Varaždinu.