Osoba tjedna: Stjepan Mesić - Odlazak najvećeg antifašista u hrvatskom državnom vrhu
VEŽITE se. Polijećemo na još jedno putovanje u prošlost, a kao i obično let će biti pun propadanja. Za osjetljive, vrećice za povraćanje su na stražnjem dijelu sjedala ispred. Ovo posljednje možda i ne bi trebalo da je let na uobičajenoj ruti Jasenovac (komemoracija održana jučer) - Bleiburg (komemoracija polovicom svibnja).
Ali ovaj put on je malo uranio onom odvratnom izjavom donedavnog ustavnog suca Vice Vukojevića da su Židovi upravljali Jasenovcem, dakle i ubijali. Ustaše su samo davale stražu, a o svemu je, veli, postojao i posebni sporazum Vlade NDH i zagrebačke Židovske općine. Kao neki vražji pravnik Vukojević mora znati da bi to što je rekao moglo biti inkriminirano na osnovi rasne, nacionalne i vjerske nesnošljivosti. I on to sigurno i zna.
Ali zna i da mu slična ludovanja dosad nisu donijela baš nikakvu neugodnost, osim kada bi od ranih devedesetih naletio na Stipu Mesića. Tada bi dobivao barem dobru porciju verbalnih batina. A Mesić u ovu našu današnju priču ulazi na pomalo neobičan način. Nedavno su ga i neki lijevo-liberalni kritičari uzeli na zub nakon što je negdje izjavio da bi njegov nasljednik također morao biti antifašista.
Mesić je na jučerašnjoj jasenovačkoj komemoraciji progovorio dosta drukčijim jezikom nego dosad
Ma, kakvo je to anakrono mahanje antifašizmom u zemlji koja Ustavom i opredjeljenjem glavnih političkih stranaka jeste antifašistička. Kakva druga? I to na prvi, leteći, pogled stvarno izgleda tako. Ali, onda se javio Vukojević s tim svojim morbidnim anti-Jasenovcem, zbog čega su ga oštro iscipelarili ti isti koji su prije toga iskritizirali Mesića. Valjda im se nije moglo bolje nacrtati da stvari s antifašizmom ipak ne stoje tako jednostavno.
Otprilike je to po onoj: I na zidu piše znate što, pa nije. Zato je Mesić na jučerašnjoj jasenovačkoj komemoraciji progovorio dosta drukčijim jezikom nego dosad. Manje se pod Kamenim cvijetom doticao onoga što se dogodilo prije nekoliko desetljeća, a više onoga što se dogodilo posljednjih nekoliko dana, a nastavit će se sljedećih.
Govorio je o "divljanju" ustašonostalgičara iz redova ljudi kriminalne prošlosti (misleći očito na Božu Vukušića), povjesničara-amatera (nakaradni "jasenovacolog" Vukojević) i lažnih boraca za ljudska prava (Ivan Zvonimir Čičak). Oni su, kaže, najprimitivnijim metodama nasrnuli i na njega i njegovu obitelj, očito procjenjujući da im njegov skori odlazak s predsjedničkog mjesta otvara prostor da se još više razmašu (i doista, ultradesni tjednici Hrvatski list i Fokus odbrojavaju iz broja u broj koliko mu je još ostalo).
Vladina kratkovidnica opet je prekinula jasenovački prijenos
Potvrđuju to jame žrtava partizanskog terora, za koje se odavno zna, ali se baš sada otkopavaju, čega nigdje drugdje u Europi nema. Kao što nema ni primjera ovako otvorenog nijekanja naci-fašističkog holokausta i genocida, što ni u nas ne bi bilo moguće, tvrdi, bez pomoći odozgo. Nije rekao na koga misli, ali uglavnom se te adrese znaju, a među ostalim opet se isprsila HRT. Ta vladina kratkovidnica opet je prekinula jasenovački prijenos čim su završili glavni govornici, među koje ona očito ne ubraja predstavnike manjina, dok se iz Bleiburga prenosi - sve. Pa koliko trajalo - trajalo.
Upalo je u oči da među tim adresama ovaj put nije ni slovom dotaknuta Crkva, koju je još prošle godine Ivan Fumić opatrnuo da je "posljednji bastion ustaštva". Kaptol je očito izostavljen zbog nedavnog, desetljećima odgađanog, posjeta Jasenovcu prvog čovjeka Hrvatske biskupske konferencije Marina Srakića. A to je uz deklaraciju biskupa u povodu 50. godišnjice pobjede nad fašizmom, svakako najveći, unekoliko i povijesni, iskorak Crkve.
Kao da je proustaška "istina" ne manipulira
Ali taj korak izgledat će iznuđeno (prošle godine čak je i Sanader morao javno pozvati Crkvu u Jasenovac) i šepavo dok god se ondje ne pojavi i faktički prvi čovjek Crkve kardinal Bozanić. No, on je nedavno rekao zagrebačkim gimnazijalcima, kud baš njima, da za to još nije vrijeme. A kako je bilo za Srakića?! Očito čovjek i dalje misli da bi Crkva u Jasenovcu mogla biti izmanipulirana navodno još važećom prokomunističkom "istinom" o tom logoru. Vidi vraga!
Kao da je proustaška "istina" ne manipulira i to puno nasrtljivije i militantnije, već godinama na Bleiburgu pa nikakvih prigovora nema. Tko zna, možda i Bozanić jedva čeka da istekne Mesićev mandat, što, ako je točno, ne sluti bogami na dobro. To bi značilo da i Crkva želi oktroirati neku svoju "istinu" o NDH, a s tim čak ni Srakić ne stoji najbolje. Po njemu je Stepinac već 1943. izrekao cijelu istinu o Jasenovcu, nazvavši ga sramotnom ljagom na hrvatskom narodu", što doista stoji i nije nimalo za podcjenjivanje.
Ali Srakić preskače činjenicu da je Stepinac to učinio tek kada je u Jasenovcu pobijeno sedmoro katoličkih svećenika (šestorica slovenskih, jedan poljski). Dotad ni približno tako ljutitih prigovora nije bilo. Naprotiv, bilo je - da najkraće sažmemo tih četiri godine - otvorenog koketiranja s ustašama. I to ne zato što bi ih Stepinac simpatizirao, sasvim suprotno (pa ubili su mu i rođenog brata), nego zato što ih je smatrao još uvijek manjim zlom od "bezbožnih" komunista.
I što na kraju reći nego da nikome, pa ni Crkvi, o Vukojeviću da ne trošimo riječi, ne treba prepustiti monopol na istinu o tim vremenima. Ne treba je, da se razumijemo, prepustiti ni Mesiću (sjetite se samo nedavnog omalovažavanja slovenskih partizana). Ali on se, sve u svemu, pokazao kao najautentičniji tumač onog što o fašizmu i antifašizmu stoji u hrvatskom Ustavu. Zato mu toliki nervozno i broje dane do odlaska.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: Miroslav Kiš/Cropix
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati