U KLINICI Sveti Ivan na zagrebačkom Jankomiru nedavno je obilježen Svjetski dan bipolarnog poremećaja, stanja s kojim, prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), živi otprilike jedna u 150 odraslih osoba na svijetu. Radi se o poremećaju koji, uz promjene raspoloženja, karakteriziraju manične i depresivne epizode. Za pravu dijagnozu često potraju i godine pa oni koji ne dobiju pravilnu terapiju provedu mjesece u stanju manije.

Na obilježavanju su bili i stručnjaci koji su kroz primjere iz prakse prikazali koliko je proces oporavka kompleksan, ali moguć, te da on često počinje izvan psihijatrijske ustanove – u zajednici, kroz radno-okupacijske aktivnosti, kreativne i fizičke aktivnosti te svakodnevnu podršku okoline.

"Teško je priznati samom sebi"

"Kada je depra, na čelu se vidi iz aviona da ti je loše. A kada si malo i predobro, jako je teško priznati sebi da nešto nije u redu", priznao je o autostigmi Zdravko Zemljić koji s bipolarnim poremećajem živi već 40 godina, a priznaje i da njegovo mentalno zdravlje ima korijene u iskustvu PTSP-a iz mladosti.

On je o svojoj borbi s BAP-om progovorio u sklopu iskustvenog panela "Moj rollercoaster - Život s BAP-om" koji je održan na Jankomiru, kojeg je koordinirala Tena Sakar Vukić, kreatorica digitalnog sadržaja koja i sama boluje od bipolarnog poremećaja. Kako je poručeno, stigma koju same sebi nameću osobe s BAP-om utječe na oporavak i napredak, no on je itekako moguć. 

"Nemojte odustati. Zna biti jako teško, ima momenata kad mislite da je nemoguće da će ikada biti bolje. Dajte si vremena, nemojte odustati. Možda će vam trebati duže, ali se zaista sve uspije stići uz malo upornosti", poručila je Marijana Bavčević koja i sama kao osoba sa šizoafektivnim poremećajem zna iz prve ruke koliko je važno ustrajati.

Marijana je nakon 20 godina potpuno oporavljena osoba koja danas djeluje kao peer worker, a aktivna je članica mobilnog tima na Vrapču gdje brine o 13 korisnika. "Poremećaj vas može usporiti, ali vas ne može zaustaviti", kazala je na panelu.

Podrška i obitelji

Svoju priču iskustva s BAP-om ispričala je i Matea McConnell, Hrvatica koja je supruga Johna, dok je živjela u SAD-u, izgubila od suicida. On je bolovao od bipolarnog poremećaja, a unatoč podršci obitelji i prijatelja borba s autostigmom je za njega bila previše teška. 

"John nije redovito uzimao svoju terapiju, kada je bio u "dobrim fazama", laganim maničnim fazama. Podrška obitelji osobi koja ima poremećaj je važna, ali je važna i podrška za tu obitelj. Prepoznajemo mi da nije dobro, ali kako mu blago i diplomatski reći da nije dobro? Treba nas netko naučiti", poručila je Matea pa dodala kako su nakon tragedije ona i njezina djeca počela aktivno zalagati za važnost mentalnog zdravlja.

"Mi pričamo o Johnu s ljubavlju. Dosta dugo sam romantizirala sve što sam prošla s njim, bez obzira koliko je to kratko bilo, ali mislim da sam to radila kako bih zaštitila sebe i djecu. Nažalost, on je imao jako veliku autostigmu", zaključila je. 

*Savjetodavnu pomoć suicidalne i depresivne osobe mogu dobiti na više mjesta. U Republici Hrvatskoj postoji nekoliko brojeva telefona za psihološku pomoć:

Centar za krizna stanja i prevenciju suicida: 01 2376 335 (radi od 0 do 24 sata)

Plavi telefon: 01/4833888 (plavi-telefon@zg.t-com.hr)

Psihološki centar TESA: 01/4828888 (psiho.pomoc@tesa.hr)