IVAN Ivanovič bio je sin cara Ivana Groznog te prijestolonasljednik u Rusiji 16. stoljeća. Ostao je zapamćen u povijesti kao žrtva ubojstva, a njegov ubojica bio je ni više ni manje nego - njegov otac.

Ivan Ivanovič odrastao je u okruženju bogatom kulturnim i intelektualnim utjecajima. Njegovo obrazovanje obuhvaćalo je klasične jezike poput latinskog i grčkog, povijest, književnost te vojne strategije. Bio je poznat po inteligenciji i sposobnosti za učenje, što je bilo u skladu s obrazovnim standardima dvora tog vremena.

Iako je bio nasljednik prijestolja, nije imao značajnu političku moć tijekom života svog oca. Njegova uloga bila je uglavnom ceremonijalna, a stvarna vlast bila je u rukama Ivana Groznog. Međutim, sudjelovao je u vojnim kampanjama, uključujući pohode protiv Tatara, u kojima je stekao vojno iskustvo.

Problemi s ocem i njegovim ženama

Obiteljski odnosi Ivana Ivanoviča bili su složeni. Njegov otac Ivan Grozni, poznat po okrutnosti, imao je turbulentne odnose s članovima obitelji. Anastasija Romanovna, majka Ivana Ivanoviča, umrla je 1560. godine pod sumnjivim okolnostima, što je dodatno pogoršalo obiteljske odnose. Nakon njezine smrti Ivan Grozni je imao nekoliko supruga, a obiteljski odnosi postali su još napetiji.

Tragičan kraj života Ivana Ivanoviča dogodio se 1581. godine. Prema povijesnim izvorima, sukobio se s ocem zbog očeva fizičkog napada na njegovu suprugu Jelenu. U naletu bijesa Ivan Grozni udario je sina štapom, što je dovelo do smrtonosne ozljede.

Nestabilnosti uzrokovane ubojstvom

Nakon što je shvatio što je učinio, car je bio izbezumljen i pokušao je spasiti sina, ali bezuspješno. Ivan Ivanovič preminuo je nekoliko dana kasnije, a Ivan Grozni bio je duboko pogođen vlastitim postupkom. Ova tragedija imala je dugoročne posljedice na stabilnost zemlje. Kada je na ruski tron zasjeo mlađi sin Fjodor I., Rusijom je zavladala osoba koja nikad nije bila pripremana za tu poziciju.

Rusija je ostatak stoljeća bila poprište različitih sukoba za vlast, što će završiti tek dolaskom Romanovih na vlast, kada se Rusija okreće više zapadu te postaje novi faktor u europskoj politici.

Priča o njegovoj smrti više je konstrukcija povjesničara nego povijesna činjenica iz relevantnog izvora. Ruska povijest 16. stoljeća siromašna je izvorima koji bi potvrdili mnoge legende i mitove. Takve legende ponovo su zaživjele za vrijeme Petra Velikog, čiji je sin umro u zatočeništvu po naredbi svog oca.